miram

ARAPKINJA DALA ŽIVOT ZA ISUSA: Musliman je ubio sabljom, a ona oživjela!

Autor: Z. K.

'Mala Arapkinja' svetica je o kojoj se malo govori. Nakon što je ubijena sabljom, Gospa ju je njegovala, mazila i pazila! Njezina priča potiče nas da unatoč strahu od svijeta uvijek svjedočimo za Gospodina!

O Isuse kako si čudesan, prekrasan milostiv. Toliko znamenja, toliko čudesa, toliko svetaca hoda ovom zemljom. Samo kada bih znali, vidjeli, čuli – poželili. Jedna takva svetica, prekrasna, djetinja i mala danas je posebno aktualna zbog toga jer je Arapakinja. Mogli bi smo je nazvati i zaštitnicom svih izbjeglica te svih modernih mučenika koji na istoku umiru u teškim mukama zbog Isusa Krista. O sv. Miriam iz Betlehema jako se malo zna. Svetom ju je proglasio papa Franjo 2015. godine zbog nevjerojatnih čudesa i milosti koje je od Boga dobivala. Ta mala Arapkinja kći je Galileje, rođena je u kršćanskoj obitelji ali vrlo siromašnoj. Sa samo tri godine postala je siroče. Iako nikada nije naučila čitati niti pisati njezin život prepun je izvanrednih natprirodnih pojava zbog kojih ju često uspoređuju i s Katarinom Sijenskom zbog brojnih razgovora s Isusom, Gospom i anđelima ali i malom Terezijom Avilskom jer je baš poput nje imala onu djetinju, nenaučenu i iskonsku vjeru u svom srcu, toliko živu da je samo sa 12 godina bila toliko puna ljubavi i snažna da nema onog tko ju nije volio. Mala Arapkinja Miriam imala je i stigme, a velike duhovne borbe vodila je sa Sotonom. Nakon smrti njezinih roditelja odlazi živjeti sa stricem koji ju želi silom udati. No, slijed čudesnih događaja sprječava tu udaju i ona  kasnije odlazi u samostan karmeličanki u kojem ju sustavno posjećuju Gospa i Isus. Umire u Isusovoj 33-oj godini života.

Iako je imala brojne natprirodne darove poput levitacije, dara ozdravljanja, vizije, stigme, jedan događaj u njezinom životu je izuzetan. Naime, još kao mala djevojčica ona je ubijena.

Imala je brata Pavla koji je živio u blizini Nazareta. Kako je znala da jedan musliman uskoro ide u Nazaret otišla je do njega kako bi ga zamolila da njenom bratu prenese jednu poruku. Ta muslimanska obitelj pozvala ju je na večeru. Miriam je pristala. Kako su je kod kuće jako zlostavljali i tukli bila je prekrivena modricama pa joj je musliman na toj večeri rekao: ‘Ah, da, ta kršćanska vjera, vidiš kakvo je stanje tamo, to su zločesti ljudi. Muslimanska vjera je dobra, ti moraš postati muslimanka i odbaciti tog Isusa’. No, Miriam tada ulazi u raspravu rekavši muslimanu: ‘Ne! Ja se nadam umrijeti u katoličkoj vjeri jer to je jedina prava vjera.’ Ta je rečenica te male djevojčice od 12 godina toliko je razbjesnila muslimana da ju je prvo čizmom udario u glavu, te je ona pala na pod. Nakon toga ju je usmrtio sabljom koju je zabio u njezino grlo. Sa ženom u okrilju noći, musliman je njezino beživotno odnio tijelo u jednu špilju i tamo ga bacio. Bilo je to u noći u rujnu 1859. godine.

Tako je Miriam prolila svoju krv za Isusa. Njezino tijelo stajalo je u toj prljavoj špilji Galileje izloženo grabežljivcima, no priča tu ne završava. Isus ju je oživio. Dok je njezino tijelo bačeno ležalo u špilji, ona je imala ekstaze i mistična iskustva. Vidjela je prijestolje Božje, anđele ali i Krista u njegovu ljudsku obličju. U toj špilji ona je bila uronjena u golemo blaženstvo koje je kasnije opisivala svom duhovniku.

Kako je kasnije pričala, netko joj je šapnuo: ‘Miriam tvoja knjiga još nije završena, vratit ćeš se na Zemlju.’ Nije znala kako, ali se probudila. Shvatila je da se nalazi u nekoj špilji, a ubrzo je vidjela da joj se približava jedna žena, obučena kao redovnica u opravu modre boje, što je Miriam tada bilo potpuno nepoznato. Gospođa je tada počela šivati Miriamin vrat, njegovati je i liječiti, mazati njezinu ozljedu. Ta gospođa, za koju će Miriam tek kasnije shvatiti da je to Gospa, danima je dolazila njegovala ju ali uopće nije pričala. Njih dvije stvorile su posebnu vezu prepunu ljubavi, a tek kasnije Miriam je shvatila da joj je Isus poslao svoju majku – Djevicu Mariju koja ju je danima njegovala u špilji, sve dok nije posve ozdravila…..

Toliko je velika njena vjera bila. Ona je uskrsnula, probuđena od mrtvih nazad u život kako bi sada nama svjedočila: ‘Svaki put kad svjedočimo za Boga na sebe primamo rizik trpnje. Hoće li nam se smijati, hoće li nas ubiti, ozlijediti….? Ali ovo što je Miriam doživjela svjedoči da u tom trenutku kad mi priznajemo Boga on priznaje nas, mi postajemo njegovi i nitko, ali nitko nam ne može ništa doli samo Božje volje. To je iskusila Miriam, i mnogi prije i poslije nje, stoga ne bojte se svjedočiti Isusa, posebno u ovim ludim vremenima, jer tko Njega zaniječe, odbacuje Oca na nebesima – Stvoritelja!

Autor: Z. K.

ZADNJE VIJESTI