sveti petar i pavao

Apostolski prvaci se od 3. st. slave zajedno

Autor: Marija Stipić

Već od 3. stoljeća Crkva u istoj svetkovini slavi Petra kojeg je Gospodin odabrao da u apostolskom zboru bude „kamen“ temeljac te Pavla kojega šalje da Evanđelje navijesti cijelome svijetu.

Petrovo je pravo ime bilo Šimun, Isus ga je prozvao Kefa, Stijena, latinski Petar. Njegova je uloga u apostolskoj zajednici bila jasna od početka pa je Isus često ponavljao kako će na toj „stijeni“ sagraditi svoju Crkvu i povjeriti „ključeve Kraljevstva“, te će tako sve što „odriješi na zemlji biti odriješeno i na nebu“. Nakon Isusove smrti, pokajavši se za zatajenje te utješen Uskrsnućem, Petar preuzima ulogu vođe. Pavao je svoje apostolsko poslanje primio od samoga Gospodina. Za njega u Djelima apostolskim piše: „Taj je čovjek moje izabrano sredstvo da donese moje ime pred pogane i kraljeve, i sinove Izraelove“. Zato se on s neprikrivenim ponosom na početku poslanica naziva: „Pavao, apostol Isusa Krista“. Želio je imati sigurnost da radi ispravno. Znao je da je Petar stijena i zato je tražio zajedništvo s njim, i ne samo s njim već i s ostalim stupovima kršćanske zajednice. Oba su apostola poginula za Neronova progonstva. Petar je razapet naglavce u Vatikanu, a Pavlu je na Ostijskoj cesti bila odrubljena glava.

Autor: Marija Stipić

ZADNJE VIJESTI