Zlatko Dumanić

(FOTO) Splitska ‘časna na bicikli’! Sićušna, ali velikog srca, uvijek je tamo gdje je najteže, i tamo dolazi biciklom!

Autor: I.A.

Sestra Ema sama svojim rukama najpotrebitijima mijenja vodokotliće, popravlja slavine, boja oljuštene zidove zapuštenih prostora, postavlja mreže na prozorska okna, mijenja brave, krpa odjeću.

U Splitu je znaju kao “časnu na biciklu”, a vi biste je trebali upoznati kao “sićušnu” časnu sestru Emu Damjanović velikog srca, osobito posvećenu radu s najpotrebitijima.

Na Facebook stranici Split i oko Splita postavljena je fotografija ove časne sestre na biciklu snimljena prije 12 godina. Zlatko Dumanić, čovjek koji je i fotografirao s. Emu i objavio fotografije te napisao kako je nakon 12 godina konačno uspio saznati i identitet  i životni poziv sestre, potaknuo nas je da “pronjuškamo” o poznatoj splitskoj časnoj sestri na biciklu. Gospodin Zlatko ustupio nam je i fotografije “časne na bicikli”.

Zlatko Dumanić prije 12 godina ‘uhvatio’ je u kadar časnu na biciklu. Danas konačno zna tko je ona. Kaže: “Kako to obično biva, do velikih otkrića se dolazi – slučajno.” Priča o životu i posvećenosti časne sestre Eme, oduševila ga je.
Zlatko Dumanić
Zlatko Dumanić

 

Časna sestra, medicinska sestra, do najpotrebitijih stiže najbrže i najjeftinije – biciklom 

Sestra Ema, saznali smo, dobila je nedavno za svoj rad i rad cijele službe nagradu Županije i nagradu Grada. Redovnica je Školskih sestara franjevki, Krista Kralja, u Splitu na Lovretu. Po zanimanju je medicinska sestra.

Od 1985. do 1995. godine radila je u stacionaru Doma za starije i nemoćne osobe Lovret. Godine 1995. aktivno je uključena u osnivanje izvaninstituconalne službe – Pomoć i njega u kući – kao osnovne djelatnosti Doma Lovret. Od osnutka službe do danas njezina je voditeljica.

 




Dom za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu državna je ustanova socijalne skrbi kojoj je osnivač Splitsko-dalmatinska županija. Dom je sagrađen 1961. godine na nacionaliziranom zemljištu Školskih sestara franjevaka u samom dvorištu samostana. Od 1994. godine Dom je u vlasništvu spomenute redovničke zajednice.

Dom je okružen prekrasnim parkom, omiljenim mjestom šetnje i susreta korisnika Doma u čijoj je oazi smještena mala kapelica posvećena Gospi Lurdskoj.

 




Čitajući obrazloženje nagrade doznajemo kako je kroz dvadesetak godina rada Službe s. Ema svojim idejama i srcem pozorno pratila i sudjelovala u kreiranju nastanka i razvoja Službe.

Osim rada sa starijima, bolesnim i nemoćnim osobama, s. Ema je osobito posvećena radu s najpotrebitijima – zapuštenima i zaboravljenima, duševnim bolesnicima i s osobama s dna društvene ljestvice. Riječ je o osobama za koje je svojim otvorenim i velikim srcem „istkala“ plašt konačišta ljudskosti, s kojim mijenja njihove živote i čini ih podnošljivijim.

Sestra Ema, kao se navodi u obrazloženju, sama svojim rukama, po njihovim izbama mijenja vodokotliće, popravlja slavine, boja oljuštene zidove zapuštenih prostora, postavlja mreže na prozorska okna, mijenja brave, krpa odjeću.

Uvijek je tamo gdje je najteže. Ona zna da je to njezino mjesto, njezin poziv: služiti. Sve su to njezina braća i sestre do kojih dolazi najbržim i najjeftinijim sredstvom – biciklom, te je poznata kao“časna na bicikli“, časna bez radnog vremena, po žegi, vjetru i suncu, danju i noću.

I kad Splićani ispred koje splitske crkve vide naslonjen na zid bicikl znaju da je to tek s.Ema uvijek radosna časna uzela mali predah od svoga posla da na Misi prikupi snagu kako bi mogla poći među potrebite, nevoljne da im uz materijalnu pomoć da i nadu i vjeru u bolje sutra.

Autor:I.A.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.