bog govori

PROČITAJTE: Jedina privatna objava osobno od Boga Oca priznata od Crkve!

Autor: Vjera

Iskušana od strane mudrih teologa, neobrazovana, mala redovnica je dokazala da je u pravu.

Majka Eugenija Elizabeta Ravasio rođena je u San Gervasio d’ Adda, 4. studenog 1907., a svoj zemaljski život napustila je 10. kolovoza 1990. Njezina najveća ostavština za nas je «Poruka Oca» , jedina privatna objava osobno od Boga Oca koja je priznata autentičnom od Crkve, nakon deset godina najstrožih ispitivanja. Poruku je svetici Bog Otac diktirao na latinskom, jeziku koji je mladoj neobrazovanoj redovnici bio potpuno stran.

Crtica o životu majke Eugenije

Primila je samo osnovnu naobrazbu. Nakon par godina radeći u tvornici, u dobi od 20 godina, priključila se Kongregaciji Naše Gospe od Apostola. Tu je razvila snažnu karizmu koja ju je odvela do izbora za časnu majku kongregacije u dobi od samo 25 godina. Posve nezavisno od njenih duhovnih mogućnosti, njezin rad na socijalnom području bio bi dovoljan da joj osigura mjesto u povijesti. U 20 godina misionarske djelatnosti otvorila je preko 70 centara – svaki s ambulantom, školom i crkvom u najzabačenijim mjestima Afrike, Azije i Europe.

Otkrila je prvi lijek protiv gube, radeći ga od sjemena tropske biljke. Ovaj je lijek kasnije istraživan i dalje razvijan na Pasteurovom Institutu u Parizu. Podupirala je apostolat Raoula Follereaua, koji je slijedeći njezine stope gradio svoje djelovanje na temeljima položenih od nje, priznat kao apostol gube.

Tijekom razdoblja 1939. – 1941. ona je osmislila, isplanirala i dovela do ostvarenja projekt «Grad za gubavce» kod Azopte (Obala Bjelokosti). Ovo je bio prostran centar koji je pokrivao površinu od 200 000 m2, za brigu o gubavcima. Čak i danas slovi kao jedan od afričkih i svjetskih vodećih centara svoje vrste. Kao znak priznanja ovom postignuću, Francuska je dodijelila Courone Civique, najveće nacionalno priznanje za socijalni rad, Kongregaciji sestara misionarki od Naše Gospe od Apostola kojoj je majka Eugenia bila nadstojnica od 1935. do 1947.

GRENOBELSKI BISKUP A. CAILLOTA O OBJAVAMA BOGA OCA

Kada je sestra Eugenija obznanila da joj se Otac objavio, teolozi su odgovorili kako su ukazanja Oca nemoguća i da se nikada prije nisu dogodila u prošlosti. Sestra se suprotstavila ovakvim primjedbama jednostavno izjavljujući: «Otac mi je rekao da opišem ono što sam vidjela. On zahtjeva od Svojih sinova, teologa da istražuju.» Redovnica nije nikada izmijenila svoje svjedočanstvo na bilo koji način. Mjesecima se držala svojih izjava. Tek su u siječnju 1934. teolozi pronašli odgovor svojim primjedbama u spisima svetog Tome Akvinskog.

Odgovor koji je pružio veliki doktor Crkve o razlici između ukazanja i objave bio je prosvjetljujući. Otklonio je zapreku koja je sputavala cijelu istragu. Iskušana od strane mudrih teologa, neobrazovana, mala redovnica je dokazala da je u pravu. Kako ljudski gledano možemo objasniti u ovom slučaju redovničinu pronicljivost, mudrost i postojanost? Lažni vidjelac pokušao bi se prilagoditi objašnjenjima teologa. Međutim, redovnica je ustrajala na svome. Ovo su dodatni razlozi zašto nam se svjedočanstvo čini vjerodostojnim.

Očeva poruka
Prvi dio
1. srpanj 1932., blagdan Presvete Krvi Kristove

Napokon, evo dana koji je zauvijek blagoslovljen, dan koji je nebeski Otac
obećao! Danas su završeni dugi dani pripreme i osjećam da je blizu, veoma blizu,
dolazak mojega Oca i Oca svih ljudi.

Par minuta molitve, a onda samo duhovne radosti! Preplavljena sam
željom da Ga vidim i čujem! Moje se srce izgarajući od ljubavi otvorilo s tako
velikim pouzdanjem da sam shvatila kako do tada nikada u nikoga nisam polagala
toliko pouzdanje.

Misao moga Oca bacala me u ludu sreću. Naposljetku sam počela čuti
pjev. Anđeli su došli najaviti ovaj sretan dolazak! Njihove su pjesme bile tako
lijepe da sam ih odlučila zabilježiti što prije moguće. Ova je harmonija prestala te
je uslijedila procesija izabranih, kerubina i serafina, zajedno s Bogom našim
Stvoriteljem i našim Ocem.

Oborena, s licem pognutim prema zemlji, uronjena u svoje ništavilo,
izmolila sam Magnificat. Odmah nakon toga Otac mi je rekao neka sjednem blizu
Njega i zapišem ono što je odlučio kazati ljudima. Cijeli nebeski dvor koji ga je
pratio nestao je. Jedino je Otac ostao zajedno sa mnom te prije nego što je sjeo
rekao je:

«Već sam ti rekao, te ponavljam; ne mogu dati Svoga voljenoga Sina još
jednom da bi dokazao Svoju ljubav za ljude! Ja sada dolazim među njih kako bi ih
volio i kako bi im obznanio tu ljubav, preuzimajući njihovu sliku, njihovo
siromaštvo.
Gledaj, sada odlažem na stranu Svoju krunu i svu Svoju slavu kako bi
preuzeo izgled običnoga čovjeka!»

Preuzevši izgled običnog čovjeka odlažući Svoju krunu i Svoju slavu na
Svoje Noge, uzeo je globus svijeta držeći ga kod Svog Srca, podržavajući ga s
Svojom lijevom Rukom. Tada je sjeo do mene. O Njegovom dolasku i izgledu u
kojem se udostojao obznaniti se te Njegovoj ljubavi mogu reći samo par riječi. U
svom neznanju ne znam kakvim riječima opisati ono što mi je otkrio. Rekao je:
«Mir i spasenje ovoj kući i cijelom svijetu!

Neka Moja moć, Moja ljubav i Moj Duh Sveti dotaknu ljudska srca tako da se cijelo čovječanstvo obrati k
spasenju i dođe k svome Ocu koji ga traži kako bi ga ljubio i spasio!

Neka Moj vikar Pio XI shvati da su ovo dani spasenja i blagoslova. Neka
ne propusti iskoristiti ovo prigodu da zazove pažnju djece k njihovom Ocu, koji
im dolazi pomoći u njihovim životima te pripremiti njihovu vječnu radost.
Izabrao sam ovaj dan kako bih započeo Svoje djelo među ljudima jer je
danas blagdan Presvete Krvi Mojega Sina Isusa.

Naumio sam Svoje djelo koje  započinjem uroniti u tu Krv, kako bi ono urodilo velikim plodovima za cijelo
čovječanstvo.

Potpunu poruku Boga Oca, kao i iskaz A. Caillota, grenobelskog biskupa, pročitajte OVDJE.

 

 

Autor: Vjera

ZADNJE VIJESTI