Petar-Perica

Isusovca Petra Pericu ubili su partizani, ali stihovi najljepše nam katoličke pjesme ‘Zdravo djevo’ žive i danas! (VIDEO)

Autor: Andrija Kačić-Karlin

Pogubljenja na Daksi i nesretna sudbina svećenika Pere Perice mučan je podsjetnik na sve godine šutnje o zločinima one druge strane!

Ubojstvo svećenika Petra Perice u Dubrovniku u listopadu 1944. godine počinjeno od partizanskih snaga i danas intrigira zanimljivom i okrutnom pričom. Njegov život posvećen vjeri završio je pred streljačkim vodom, bez ikakvog suđenja, praktički i bez optužbe: Jednostavno, Petar Perica završio je kao i stotine svećenika – likvidiran!

Za života  su Peru Pericu već nazivali svecom,  zbog  posvemašnje posvećenosti vjeri  i radu s vjernicima. Napisao je  i danas najpopularnije hrvatske katoličke pjesme – “Zdravo Djevo” i “Do nebesa nek’ se ori”.

Rođen nedaleko Makarske, u selu Kotišina,  nakon završene osnovne škole u Makarskoj odlučio se za sjemenište u Travniku. Kao hrvatski katolički svećenik, pripadnik  isusovačkog reda isticao se silnom energijom i njegov napredak u crkvenoj hijerarhiji bio je primjetan. Kao devetnaestogodišnjak  je tijekom hodočašća hrvatskih vjernika 1900.godine uručio  papi Lavu XIII. –  Album hrvatske omladine s preko 160 tisuća potpisa. Bilo je to njegovo prvo veliko priznanje za naporan vjernički rad.

Samo godinu dana kasnije kao isusovac nastavio je svoju naobrazbu u Austriji i Češkoj. Kao svećenik djelovao je u Travniku, Zagrebu, Šibeniku, Splitu i naposljetku u Dubrovniku. U međuvremenu je napisao pjesmu “Zdravo Djevo”!

Pjesmu “Do nebesa nek’ se ori” napisao je, uz još mnoge druge, kao  sjemeništarac na školovanju u Travniku. I danas obje te pjesme nevjerojatno su popularne, omiljene među katoličkim vjernicima.

Odmah po ulasku partizanskih snaga u Dubrovniku krajem listopada 1944. godine Petar Perica je uhićen i  nakon kratkog boravka u zatvoru strijeljan na otočiću Daksi zajedno s još 53 ugledna građana Dubrovnika – 25. listopada 1944. Među pogubljenima je bilo još šest svećenika.

Zanimljivo pritom da su svi bili pogubljeni i bez optužbi i bez suđenja, a dan nakon njihovog smaknuća Dubrovnik je oblijepljen plakatima u kojima se izriče  smrtna presuda onima koji su već bili  dan ranije likvidirani. Na plakatima je bilo  vidljivo ispisano koje su bile  optužbe, te koju je odluku sud donio. Nebitno je  pritom bilo da su svi oni  osuđeni s plakata već bili smaknuti. Sud nije ni postojao!

U lipnju mjesecu 2010.godine prethodno ekshumirana tijela iz velike  masovne grobnice na Daksi  pažljivom dnk analizom su obrađena i otkriveni su posmrtni ostaci   svećenika Petra Perice. Što je omogućilo njegov dostojan ukop na dubrovačkom groblju Boninovo.

Činom  dnk analize   identificirano je još 18 smaknutih  prigodom tog pokolja na otočiću Daksi nedaleko Dubrovnika.

Desetljećima su pobugljenja činjena od partizanskih snaga na tom manejm otoku bila predmet zanimanja, ali i straha u Dubrovniku. Dugo se nije znalo tko je sve i kako pogubljen na Daksi. Tajna je dugo bila zametena i strahom i neznanjem.

Otkrivanjem posmrtnih ostataka svećenika Petra Perice  i još nekih došlo se do spoznaje i o razmjeru i okrutnosti  komunističkih vlasti u prvim danima vladavine. Uz svećenika Pericu strijeljani su  viđeni ljudi dubrovačkog života što je izazvalo  golem strah kod stanovništva.

Desetljećima se o stradanju na Daksi pričalo  samo šaptom, no dolaskom demokracije zanimanje za pogubljene na Daksi moglo se iskazati. Pa je tako  osnovana i – Udruga za očuvanje uspomene na žrtve stradale na otoku Daksi “Daksa 1944./45”. Štoviše, ta je udruga  podnijela kazunenu prijavu  Državnom odvjetništvu protiv  nepoznatih počinitelja koji su od 25.do 26.listopada 1944. na otoku Daksi pogubili veliki broj građana Dubrovnika. Upravo je udruga i zatražila ekshumaciju posmrtnih ostataka kako bi se obavila možebitna identifikacija.

Čnjenica jest da su partizani odmah po ulasku u Dubrovniku uveli teror masovnim pogubljenjima. Istražitelji su  dolazili do spoznaje da je privođenje i pogubljenje uglednih građana Dubronika došlo od strane Okružnog Komiteta KPH za Dubrovnik zajedno s predstavnicima Oblasnog Komiteta KPH za Dalmaciju, te dužnosnicima OZNA-e za Dubrovnik i Dalmaciju.
Ukupno je  u Dubrovniku tih dana u listopadu pogubljeno  oko 190 ljudi. Postoje dokazi da su  i čelnici partizanskog pokreta priznavali masovna pogubljenja, pa tako u pismu Ante Jurjević-Baje, sekretar oblasnog organizacijskog komiteta KPH, stoji:

“Što se tiče narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60, među njima i 8 popova odnosno fratara pored svega toga mnogi se kriju i ne može ih se otkrit a sad će bit i teže obzirom na saveznike koji će ih štititi,  jedino tu može iskusni ljudi i vojnici, mi smo nakon streljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande područja jer drugoga nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubit ih se mora,  a za ove koji se skriju treba će učinit sve da ih se uhvati jer to su kaporjuni. Narod je prilično na samu situaciju zadovoljan samo neznamo šta će bit nakon ovih streljanja jer se već narod za njih interesuje i pita kad će taj narodni sud djelovat”.

U pismu Ante Jurjević-Baja potvrđuje da su “ljudi u Dubrovniku ubijeni i bez optužbi, istraga i suđenja,  samo na  osnovi dojava partizanskih simpatizera”. Nevjerojatno, ali u pismo stoji i njegov zaključak – “bilo kako bilo, ubiti ih se mora”! Kao da ih se otpremilo “što ovamo  što onamo”.

Danas je istina o Daksi izašla na vidjelo, no teško se o njoj može nešto više vidjeti po medijima. I dalje je teško govoriti o pogubljenjima na Daksi, nevjerojatno ali istinito. Prije će se servirati još jednom film “Okupacija u 26 slika”  u kojoj se klasičnom zamjenom teze govori o zločinima u Dubrovniku, zločinima samo  jedne strane.

Pogubljenja na Daksi i nesretna sudbina svećenika Pere Perice mučan je podsjetnik na sve godine šutnje o zločinima one druge strane!

 

Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata

(autor: Petar Perica)

Zdravo, Djevo, svih milosti puna,
vječnog sunca ogrnu te sjaj.
Oko čela zvjezdana ti kruna,
ispod nogu stenje pakla zmaj.
Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.
Blažena si, jerbo sva si čista,
zmijin dah ne okuži ti grud!
Zvijezda sreće i nama da blista,
noći grijeha mrak rasprši hud!
Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.

Autor: Andrija Kačić-Karlin

ZADNJE VIJESTI