bog

Zašto zlo ako je Bog dobar?

Autor: Andrea Fadljević

Nažalost, ovaj problem sputava mnoge na njihovom duhovnom putu. Ljudsko srce traži istinu a razum nije u mogućnosti naći tu istinu ili opravdati ono što vide kao „dokaz“ zla gledajući svijet

„Ne mogu vjerovati u Boga. Da Bog postoji, ova sva zla ne bi se događala, nevini ljudi ne bi patili.“

Ovo je rečenica sa kojom se susrećem baš svaki puta kada razgovaram o Bogu sa nekime tko ne vjeruje. Jednostavno se ljudima to čini besmislenim. Dali je Bog stvorio ovaj svijet pa ga potom napustio? Jesmo li mi Njegove igračke koje je stvorio da Mu bezglavo služe? Dali je Bog oštri sudac koji sa svog prijestolja sudi ljudima tako što im šalje nevolje i tragedije? Odgovori su negativni. Nažalost, ovaj problem sputava mnoge na njihovom duhovnom putu. Ljudsko srce traži istinu a razum nije u mogućnosti naći tu istinu ili opravdati ono što vide kao „dokaz“ zla gledajući svijet. Osoba najčešće ne dolazi u nikakav odnos sa Bogom ili ga krivi i ljuti se zbog životnih nedaća. Nedvojbeno je da je ranjivost ljudskog srca velika, no svejedno čovjek i dalje teži istinu i razjašnjenje.

Kako opravdati Božju dobrotu unatoč tome da je svijet zao? Kako možemo to učiniti u svjetlu ljudskog razuma? Ako je Bog svemoguć, sveznajuć i savršeno dobar, zašto postoji zlo u svijetu?

Zlo kao zlo, možemo opisati kao privatio boni, nedostatak dobra. To je nedostatak koji bi neko biće po svojoj naravi trebalo imati. Takvo zlo nije zlo samo po sebi, već se tako zove jer su ljudi, tvari i svijet ograničeni, oni ne posjeduju puninu. Moramo se sjetiti kako je čovjek u fizički svijet pao, pao je dakle u nekakvu određenost, ograničenost, koja isključuje savršenstvo i puninu svega stvorenoga, mada je dio toga. Iz nedostatka punine rađaju se moralno i fizičko zlo

Sve što je Bog stvorio, savršeno je i dobro. U Knjizi Postanka možemo pročitati kako nakon stvaranja Bog utvrđuje da je sve veoma dobro. Kada nas ljude stvara, Bog nas stvara u našem punom potencijalu kojeg dosežemo ili gubimo kroz život. Kada nas stvara, Bog nas stvara iz slobodne ljubavi, ne iz nužnosti. Pošto smo dakle stvoreni iz temelja koji je ljubav, naši životi streme ka ispunjenju te iste ljubavi bez koje me možemo ostvariti potencijal koji je za nas određen a koji želimo i sami za sebe. Uvijek smo zato dužni činiti dobro, to je imperativ utisnut u naša srca. Ljudsko slobodno djelovanje protiv principa dobra i moralno g zakona od ranog djetinjstva preotima ljudski život. Ljudska sloboda je dar od Boga, da nije slobode, bili bi Njegovi robovi. On ovo moralno zlo ne želi, ali ga dopušta nama ljudima i to u ime svoje pravednosti.

Fizičko zlo je zlo koje je neraskidivo vezano uz materijalnost svijeta. Bog je stvorio svijet koji se razvija, raste, pada, to je evoluitivaan svijet. Čovjek na temelju materijalnosti podliježe prirodnim procesima, kada one pogode čovjeka, on na neki način trpi njihove posljedice. Takva vrsta događaja više se niti ne može nazvati zlo. Ono je Božje sredstvo za ostvarenje još većeg dobra. Npr. Netko nas tuče, to nam je znak da se maknemo, ili u najgorem slučaju uzvratimo udarac. Ovo se još može nazvati upozorenjima ili usmjerivačima na bolje nego što jest.

Jedino zlo koje je vrijedno spomena je Sotona kojemu je dopušteno uzeti svijet u svoje ruke. Što se nas ljudi tiče, Sveti Pavao savjetuje nam da se čuvamo od tog zla, u suprotnom, naš je plod samo grijeh, koji je jedino realno zlo po ljude. Kada pogledamo malo bistrije, čini se jasno da zlo sami za sebe odaberemo. To nam možda nije jasno u slučaju nevinog čovjeka koji je izgubio dijete, ili djeteta koje je usmrtio pijani vozač. U svakom se tom „nemilom“ preokretu čovjeku pruža nova prilika za obraćenje, kako roditelju djeteta, tako i odraslom čovjeku. Sve ostalo u nama može biti samo prepušteno čekanju onoga što je doista bitno – Vječnog života i načina na koji ćemo kroz život na ovom svijetu doseći vječno Kraljevstvo.

Autor: Andrea Fadljević

ZADNJE VIJESTI