Sanjin Strukic/PIXSELL
Sanjin Strukic/PIXSELL

VLČ TRKMIĆ OTKRIVA: Evo zašto je toliko zla u našoj domovini!

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić

Mnogi su narodi nestali s lica zemlje jer nisu poštivali osnovna moralna načela, deset zapovijedi ili nisu blagoslivljali Boga i bili mu zahvalni, ili su se kao oni koji ne vjeruju odrekli humanih postulata...

Zlo je u najopćenitijem smislu izostanak dobra, ono prekoračuje svaku zadanu i općenito priznatu normu. U ontologiji zlo označuje lišenost cjeline, savršenstva, manjkavost, a u etici čin svjesnog ugrožavanja ili uništavanja drugoga pojedinca ili naroda iz bilo koje pobude, iracionalna mržnja ili neka od nesnošljivosti. Za neke tek zlo pročišćava i pripravlja čovjeka za dobro, odgaja ga za kreposno djelovanje i poput nečiste savjesti neprestano opominje na ono prije počinjeno. Normalno ako dotični ima izgrađenu savjest po određenim kršćanskim ili nekim drugim normama!

Sveto u Starozavjetnom pismu, obliku shvaća zlo kao kaznu zbog istočnoga grijeha, i kao gubitak osobnog odnosa s Bogom, a u Novom zavjetu pak kao otuđenost nevjernika od Boga i bližnjih, polazi od toga da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju i za sva njegova dobra, ali da se kao slobodan može odlučiti i za zlo, što proizlazi iz manjkavosti njegovoga bitka.

Tako I.S. Eriugena promatra zlo kao suprotnost božanskom skladu i dobroti u svijetu, ostaje pri tome da je ono slobodan čovjekov čin. Zašto ima toliko raznog zla u Hrvatskoj?: nepoštivanje čovjeka od začeća, brakolomstva, lošeg odgoja djece, nepoštivanje autoriteta, nasilja u obitelji, nasilja u sportu, mobinga, psovke, korupcije, krađe, kamatarenja, droge, pijanstva, korupcije, stanja u kojima se ne vrednuje rad zaposlenika, neplaćanja plaće radnicima što je veliki u nebo vapijući grijeh, itd.

I to vrlo često od onih i kod onih koji se smatraju vjernicima, katolicima. Blaženi kardinal Alojzije Stepinac u svojoj propovijedi psovačima smatra da je zlo psovke, i da su druga zla nepravda prema Bogu Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju. To je nepravda na trostruki način. Pa kaže: „A nema na zemlji čovjek teže obveze nego li davati dužnu čast Bogu.“ Dajemo li dužnu čast Bogu ili kako bi rekao blaženik pljujemo izravno Bogu u lice. „Stidite se psovači! Vaše psovke su pridonijele najveći dio, da su ovolike strahote snašle našu divnu zemlju, i da im se još uvijek ne vidi kraja.“

Ja bih nadodao! Povijest se ponavlja. Sva ova zla koja se događaju u našoj domovini su plod velikog nemorala ne samo stranaka nego cjelokupnog hrvatskog naroda. Mi kao narod smo slabo ili nikako zahvalni Bogu za sve što imamo, a pogotovo za domovinu. Svi je razvlače kao strvinu, a da li se neko još moli za nju? A molitva zahvalnosti za domovinu bi trebala biti nešto sasvim normalno.

Sestra Faustina je u svom dnevniku zapisala: „Često molim za Poljsku, ali vidim da je Bog jako srdit na nju zbog nezahvalnosti. Naprežem svu svoju dušu da bih je branila. Trajno podsjećam Boga na Njegovo obećanje milosrđa. Kad vidim njegovu srdžbu bacam se puna povjerenja u bezdan milosrđa i uranjam u njega za Poljsku.“ Tako je činila svaki dan moleći za domovinu.

Koliko mi molimo za domovinu koja nije u cjelini u nekom moralnom blještavilu? Ne griješe samo političari i tajkuni. Grijeh je sveprisutno teško breme svih Hrvata. Sveprisutna laž, neispunjavanje datih obećanja velikih „igrača“ i malog čovjeka, kleveta, pohlepa, egoizam, bahatost, psovka Božjeg imena i svetaca.

Zato je s pravom blaženi Alojzije Stepinac „naš kompas“ za budućnost Crkve, kako je rekao blaženi papa Ivan Pavao II. za A. Stepinca, a on je u svojoj propovijedi 15. travnja 1945. godine u zagrebačkoj katedrali izrekao prisutnim vjernicima: “Vol poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega. Samo Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije!“ (Iz 1,3)

Psovači Vi stojite niže od vola, niže od nijemoga magarca, koji, iako bez razuma, pokazuju se zahvalnima za šaku sijena, slame i vode što im pruži gospodar, a vi pljujete u lice Bogu, koji vas toliko ljubi da je sašao na zemlju u slici čovjeka, da vam može dati svoje tijelo za hranu i krv za svoje pilo.“

Psovka je zlo, izraz nekulturnog ponašanja premda se netko ne smatrao vjernikom. Ona nanosi bol i ranjava onoga kome je upućena, Bogu ili čovjeku. Pogotovo je teško slušati one koji bahato i glasno psuju tako da ih svi čuju. S kolikim zlima svi mi osim psovke pljujemo u lice Božje koji je Stvoritelj, Otkupitelj i Posvetitelj? Ispunjavamo li Božju volju? Znamo li uopće koja je volja Božja u našem životu danas? Živimo li po nekoj svojoj volji ili molimo da se na nama i hrvatskom narodu ispunja Božja volja? Sve su to vrlo važna pitanja za našu pobožnost i duhovnost svih nas ponaosob. O Božjoj volji sestra Faustina u svom dnevniku piše: „Svidjeti se Bogu nije moguće, a da se ne vrši Njegova sveta volja- „Moja kćeri, osobitom važnošću preporučujem Ti, da vjerno ispunjaš sve Božje želje, jer to nalazi veliko zadovoljstvo u Njegovim svetim očima.“

Koji je zadatak ili put nas katolika u Hrvata? To je put molitve i nastojanja da se svim mogućim sredstvima unište razna zla koja su ušla na mala ili velika vrata u biće hrvatskog naroda. To je poslanje svih nas! Ne samo svećenika i onih koji vode Crkvu nego svih osviještenih vjernika naše nam drage domovine. Ako tako ne budemo činili idemo sasvim sigurno u propast moralno i demografski. Uzalud se nadamo nečem boljem. To bolje neće pasti s neba. Potrebito je cjelovito obraćenje hrvatskog naroda na put moralnih vrednota. Mnogi su narodi nestali s lica zemlje jer nisu poštivali osnovna moralna načela, deset zapovijedi ili nisu blagoslivljali Boga i bili mu zahvalni, ili su se kao oni koji ne vjeruju odrekli humanih postulata. Ne poštivati svoj narod, moralne institucije, brak, život od začetka i ne poštivati roditelje, autoritete općenito „dobar“ je put koji vodi kroz široka vrata u propast.

A mi očito prema mnogočemu, demografski, ekonomski i ljudski smo na tom putu. Sve nas manje ima. Postali smo starački narod zbog zala kojima se ne odupiremo i zbog onih koji nas loše vode. Ako stojimo pred zidom osobne nemoći nije dobar znak. „Koji blagoslivljaju Njega, naslijedit će zemlju: a koji ga proklinju, istrijebit će se! (Ps 37,22). Vrlo ozbiljne su riječi psalmiste. Što drugo znače već nestala sela, zaseoci, i veliko iseljavanje ljudstva nego propadanje naroda koji ima lijepu zemlju, ali nema čvrstih i življenih moralnih zasada za život. Ili ako ih ima, ne živi se po njima. Mnogi su se ohladili prema Crkvi iz raznoraznih razloga i postali indiferentni, ravnodušni prema instituciji Crkve i drugim vjernicima. Moramo priznati da je tako!

Crkva je pogriješila i griješi to su osobno priznale pape Benedikt XVI i papa Franjo. Osvijestimo se dok još vremena ima, a nema ga puno. Ima ledenih duša kada je u pitanju život s Crkvom u Hrvata i ljubav prema Bogu Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju. I to ne mali broj uz jaki i često oholi tradicionalizam koji živi na lažnim lovorikama o snazi i jakosti kršćanstva na ovim prostorima. Koliko nažalost ima praznovjerja, sinkretizma, i tihog borbenog ateizma koji preko društvenih mreža i medija šire vrlo često otvorene laži i prikrivenu mržnju na svećenike i Crkvu, a u biti su u velikom neznanju.

Ne žele ili zbog hladnoće duše i savjesti ne mogu prepoznati i javno priznati dobronamjernost Crkve u njezinim nastojanjima oko dobra hrvatskog naroda. Za takove treba moliti poput sestre Faustine: “Premilosrdni Isuse, Ti si čisto smilovanje. Dovodim u stan Tvojeg Premilosrdnog Srca ohladnjele duše. Neka se te ledene duše, što sliče mrtvim tijelima i ispunjaju Te takvim užasom , zagriju na vatri Tvoje čiste ljubavi. O Premilosrdni Isuse, upotrijebi svemoć Tvojeg milosrđa i uvedi ih u žar Tvoje ljubavi i podari im svetu ljubav, jer Ti sve možeš.“

Na pučini smo kao pojedinci i zajednice kratkovjekog života. Potrebna nam je velikodušna snaga za plovidbu. Bez Božje snage i posvetne milosti smo kao orao bez krila. „Učinio je s nama isto što i s orlom, koji bi se bez krila nemoćno valjao po zemlji, dočim se pomoću krila, koja mu je dao, diže do nebotičnih vrhunaca prema sjajnome suncu.“ (A. Stepinac) Po tome stvoreni smo za let prema Bogu po življenju Božje volje i planova koje On ima s nama. A ti planovi su optimizam usprkos svemu na osobnom i društvenom planu. Stoga se prepustimo Bogu i milosnim darovima živeći čestito i moralno da tako možemo mijenjati lice zemlje i hrvatskog naroda i doći jednog dana pred lice Božje.

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić

ZADNJE VIJESTI