SVETA TEREZIJA AVILSKA VIDJELA JE PRIJESTOLJE BOŽJE: ‘Ne može se to opisati, tamo je sve što se može poželjeti’

Autor: Z. K.

'Kasnije, moja duša se sramila videći da bi mogla zastati na ikakvoj stvorenoj stvari, a kamoli oduševiti se njome, zato što mi je sve nalikovalo na mravinjak'

Cilj našeg puta na zemlji i svih boli koje prolazimo, pa i ove korizme je – Nebo. Nebo je bilo cilj i samog Isusa Krista koji se baš kao i mi na kalvariji svoje pouzdanje stavljao u obećano mu Nebo. Nebo od kojeg se cijeli pakao trudi odvojiti čovjeka. Nebo koje nam je obećano u vječnosti. Izdržite, još malo pa će Uskrs. A do tada vam donosimo viziju svete Terezije Avilske koja je imala tu milost vidjeti srcem Prijestolje Nebesko.

Sveta Terezija Avilska (1515-1582) pri koncu svojeg životopisa opisala je svoju viziju Neba ovim riječima: “Poneki put me snađe tako velika želja da se pričestim, te ne znam da li se to može dosta naglasiti. Dogodilo mi se to i jednog jutra kad je tako kišilo te se činilo da se neće moći izići iz kuće. Kad sam već bila izvan nje, bila sam toliko izvan sebe zbog one želje, da mi se činilo kako bih, sve da su mi i koplja uprli u prsa, bila pošla između njih, a kamoli kroz vodu. Čim sam stigla u crkvu, zahvatio me je veliki ushit. Učinilo mi se da vidim kako se otvaraju nebesa, no ne jedan ulaz, kako sam to drugdje vidjela. Ukazalo mi se prijestolje, za koje sam vašoj milosti rekla da sam ga i drugdje vidjela, i još jedno iznad njega, gdje sam nekom spoznajom koju ne znam iskazati, iako to nisam vidjela, shvatila da se nalazi Božanstvo. Učinilo mi se da ga pridržavaju neke životinje, a čini mi se da sam čula jedan opis tih životinja. Pomislila sam da su to opisivali evanđelisti. Ali kakvo je bilo prijestolje i što je bilo na njemu, to nisam vidjela na Nebu. Pomišljala sam da su Serafi ili Kerubi, jer su jako različiti u slavi nebeskoj. Činilo se da posjeduju neku rasplamsalost. Velika je razlika, kako sam rekla. Slavlje koje sam tada osjetila u sebi ne može se opisati, niti iskazati, niti će ga moći zamisliti tko to ne bude prošao. Shvatila sam da se tamo nalazi sve što se može poželjeti, a nisam vidjela ništa. Rekli su mi, a ne znam tko, da je jedino što sam tamo mogla učiniti to da shvatim kako ne mogu shvatiti ništa, te promatrati kakvo je ništavilo sve u usporedbi s onim. Stoga se kasnije moja duša sramila videći da bi mogla zastati na ikakvoj stvorenoj stvari, a kamoli oduševiti se njome, zato što mi je sve nalikovalo na mravinjak.

Autor:Z. K.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.