Status karizmatika potaknuo raspravu: ‘USKRATITE PRIČEST ONIMA KOJI JAVNO BLATE PAPU FRANJU!’

Autor: Z. K.

Problem vjernika koji javno istupaju protiv Crkve i papinstva sve je veći, pa je slijedom toga i reakcija sve više...

Već neko vrijeme svjedoci smo čudnovatih zbivanja unutar Katoličke Crkve posebice oko lika i djela pape Franje. Tako su nedavno osvanuli i plakati koji javno kritiziraju Svetog Oca.

Iskoristila sam sintagmu “čudnovata zbivanja” namjerno, jer iako su ta zbivanja mnogima čudnovata, pa često i meni samoj, činjenica je samo jedna – od osnutka Petrove crkve, ona je proganjana. Nije bilo stoljeća u kojem Papa, ma koliko dobar bio, nije bio izvrgnut klevetama, sumnjama, uvredama ili ostalim sotonskim podmetanjima. Tako i za svetog oca Ivana Pavla II danas možete naći napise da je bio mason, da je radio protiv crkve itd… A ako za njega(proglašenog sveca) to pišu, onda za papu Franju to uopće nije čudno. To je tipični sotonski potpis.

Kroz povijest Crkve sotonski plan je uvijek isti – pobijediti Crkvu za koju je Krist sam rekao da je NEPOBJEDIVA! Kako sotona pokušava pobijediti nepobjedivo? Tako da Crkvu urušava iznutra i odvraća čak i one vjerne, od Crkve, od Euharistije. U posljednje vrijeme to je posebno izraženo zato što protiv pape Franje i njegovih odluka javno istupaju mnogi vjernici ali i mnogi svećenici, biskupi… Zapravo, nije riječ o mnogima već o pojedincima. Međutim, oni su toliko glasni da se stvara dojam da ih je mnogo, iako u suštini nije. Tko ima pravo javno krtizirati Crkvu odgovorio je jednom i pater Ike Mandurić rekavši da to mogu samo oni koji  ljube crkvu do smrti, toliko da iskreno za njom, zbog ljubavi prema njoj, plaču i mole danima i satima. “Ako takvoga nađete, potaknite ga slobodno da odmah govori”. Dodao je da ćemo u suprotnom, poginuti u grijehu povrijeđenosti, bunta, otpada, sumnje, ogorčenosti jer vrag samo čeka da istrčimo i da nas pokosi na unutarnjem području…..

No, izražen problem nevjere vjernika u crkvu i papinstvo uočio je i  katolički karizmatik, teolog, novinar i autora brojnih katoličkih duhovnih knjiga, Dražen Bušić koji je na svom Facebooku zamolio svećenike i biskupe da uskrate pričest onim ‘vjernicima’ koji javno blate papu Franju, i tako izazvao mnoštvo reakcija.  Bušić je tako napisao:

ZAMOLIO BIH SVE SVEĆENIKE, I PRIJATELJE I ONE KOJE NE POZNAJEM A DO KOJIH ĆE OVO DOĆI DA:
-hrabro uskrate pričest osobama koje javno govore da je papa Franjo mason i lažni prorok. Ti ljudi unose raskol u Crkvu praveći se papskiji od pape a u stvari ne znaju ili ne žele znati kako Crkva funkcionira, kako se izabire papa te od koga i na koji način papa dobiva autoritet za vođenje Crkve.

Njegova objava naišla je na mnoštvo rekacija međutim, moramo primijetiti da je većina komentatora složna s ovom izjavom. Izdvajamo samo neke od njih: Kako mogu ići u crkvu i primati pričest takvi a napadaju Crkvu i vođu?,  Tko god to govori zaveden je od sotone, neprijatelja Crkve Isusove!, Hvala ti Dražene na ovoj objavi! Od samog početka papa Franjinog izbora za papu zli ne prestaje da rovari. Jako puno vjernika u župnoj zajednici mi je dolazilo s pitanjem o tome …ali ono što me zabrinjava je to da razne udruge koje vrve od intelektualnog soja šalju mailove po župama i očituju svoje protivljenje Papi…., Zapamtite Crkvu vodi Duh Sveti. Ona je Zaručnica Kristova!, Mi koji ne damo da nas Sotona zavede trebamo pokazati strpljenje i snagu i vraćati izgubljene na božji put i naravno moliti i za njih i za Papu., Oni koji govore protiv Crkve, već su na krivom putu. Znaju oni da je Crkva neuništiva. No , ako se obrate i oni će se spasiti. Sjetite se Pavla koji je kao Savao progonio Crkvu i dao da se ubije Stjepan. Nakon obraćenja taj Pavao postaje najveći širitelj Kristove vjere!…..

Naravno, bilo je i onih  koji smatraju da je uskraćivanje pričesti pretjerana odluka koja bi izazvala kaos i kako mi, pa mi svećenici ne bi trebali ‘suditi’. Bušić je ponukan zanimljivom Facebook raspravom objasnio i zašto ‘zabrana pričesti’ pa je napisao: Ponukan hrabrim primjerom jednog franjevca koji je odbio pričestiti promotora duhovnosti Brune Greninga zaključujem da je ponekad moguće uskratiti pričest nekim osobama iako to izgledalo brutalno. Nije li ukor brutalan ali je ipak znak ljubavi?! Ili, što učiniti kad bi vam na pričest došao deklarirani aborter, šaman, okultist itd? Ne bi li bilo bolje barem zaustaviti kolonu onih koji čekaju na pričest pa ga kratko upitati brate jel razumiješ što se ovdje zapravo događa, odričeš li se svoje prakse i jesi li se za to ispovjedio? Ako je odgovor potvrdan može pristupiti pričesti iako je u međuvremenu upao u izopćenje unaprijed izrečeno (pod uvjetom da se ispovjedio kod biskupa ili nekog za takve slučajeve ovlaštenog svećenika). Držim da se time uvodi minimum reda a ne nered. Bog je Bog reda. Čitajte Levitski zakonik i vidjeti ćete što je red i disciplina. Danas mnogi rade što žele pa i proglašavaju papu lažnim prorokom čime drže zabludjelima i kardinale koji su ga izabrali. Dakle najuzoritiji sinovi Crkve su svi u krivu?! Stoga kažem da je to težak grijeh. Uskratiti im pričest, mislim na one koji u toj herezi ustrajavaju je poziv na pokajanje i obraćenje- napisao je Bušić. 




Za kraj ostavljamo vam propovjed blaženog Alojzija Stepinca iz 1945. koja je danas, gle čuda, i više nego aktualna ali i dokazuje ono što je gore rečeno – Sotona rovari protiv Crkve od kada je Crkve – nedajte se zavesti ustrajte u istini koja se očituje u Isusovim riječima – Nepobjediva!

Dragi moji vjernici

U rimskim katakombama, koje su bile svjedokom najtežih dana kršćanstva, nađena je jedna svjetiljka, na kojoj su bile urezane riječi: »Petar ne umire«. Da je vjera prvih kršćana bila opravdana, dokaz je među ostalim i to, što mi danas, 1900 godina nakon Kristove smrti, istim poštovanjem gledamo vrhovnog glavara Svete Crkve Papu Pija XII., kao što su prvi kršćani gledali Sv. Petra apostola, čiji blagdan danas slavimo. Nestalo je moćnih dinastija svijeta, minula su kao sjena silna kraljevstva na zemlji. Prolaznost se zamjećuje svuda na svijetu. Ali jedno ostaje neizmijenjeno do konca svijeta, to je institucija papinstva, koja ostaje i pored toliko prohujalih bura i oluja. Čovjeku se nehotice nameće pitanje: »Odakle ta neslomivost?« Odgovor je u tome, što iza te činjenice stoji svemogući Bog. Bog je dao obećanje, koje je ispunio, s nama je, ako smo zdrave pameti, da povučemo jedan zaključak. Ili ćemo ostati vjerni sv. Petru i spasiti duše naše, ili ćemo se iznevjeriti i onda otpasti. Jer, dragi vjernici, kada Bog odgovara, onda nema mjesta kolebanju.




Sin Božji obećao je sv. Petru u Cezareji Filipovoj: »Ti si Petar, stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog. Što svežeš na zemlji, bit će svezana na nebesima, što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno na nebesima.«[282] Kada ljudi nešto obećavaju, onda se to može ili ne mora dogoditi, ako međutim Bog obećava, onda znamo, prema riječima Svetoga Pisma, da ne kasni Gospod sa svojim obećanjima. Zato vidimo kako je Krist nakon svog slavnog uskrsnuća predao Petru vrhovnu vlast riječima: »Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje.«[283] Govoriti dalje o Crkvi Kristovoj, a bez sv. Petra, znači Boga nazvati lašcem. Zato nije čudo, kada je Francuz Barane odgovorio Napoleonu na pitanje, da li Crkva može postojati bez pape, da Crkva može biti bez pape isto tako kao i Napoleonova vojska bez Napoleona. Pošto je sv. Petar ostavio svijet, a Crkva ima trajati do konca svijeta, onda je jasno, da vrhovna vlast u Crkvi prelazi na nasljednike Petrove, kao što je to odredio Isus Krist. Svakom čovjeku zdrave pameti jasno je da za postignuće svog vječnog cilja mora ostati vjeran Crkvi, kojoj je papa glavar.

Prigovori protivnika, da je Katolička Crkva intolerantna, bez temelja su. Ako ima na svijetu krivotvorenog novca i robe, onda smo dužni na to upozoriti. Ali isto tako, i još više, dužni smo upozoravati ljude na duhovne krivotvorine, jer se radi o neizmjerno većoj šteti. Prigovori su bez temelja, jer Katolička Crkva ne kaže, koji će se čovjek i gdje spasiti ili ne, nego upozorava ljude, kako će se spasiti. Sud o tome pripada samo Bogu. Kada naglašujemo dužnost vjernosti prema sv. Petru do groba, ne iznosimo intoleranciju prema nijednoj osobi, nego iznosimo odgovor istine protiv laži, koja je protiv Boga, koji ne trpi nikakvih drugih bogova.

Dragi vjernici, kroz čitavu povijest Crkve kušali su protivnici da se nabacuju blatom na vrhovne predstavnike crkve, na nasljednike sv. Petra. Ovo nas ne smije pokolebati, jer nikad vrhovni predstavnici Crkve nisu utvrdili, da nema ljudskih slabosti kod njih pojedinaca. Ali Božja providnost bdije nad nasljednicima sv. Petra, i to nitko ne može poreći. Povjesničar Gregorovius, koji nije bio sklon papama, napisao je: »Povijest nema dovoljno junaka, a da bi mogla približno ocrtati djelatnost i neizmjernu slavu papa.«

Kada ističemo svoju vjernost sv. Petru i njegovim nasljednicima, s ponosom ističemo i ponovno obećajemo i prisežemo vjernost. To je i pitanje našeg obraza i časti. Nitko s malo trunka poštenja neće odobriti postupak jednog Jude, koji je za 30 srebrnika prodao svog učitelja i dobročinitelja. Svaki pošten čovjek osjeća, da je to čin podlosti. A kolika smo dobročinstva mi primili od vrhovnog glavara Katoličke Crkve, o tome ćemo se uvjeriti jednom, kad stupimo s onu stranu groba.

U minulom svjetskom ratu jedan francuski kapetan tražio je jednog teško ranjenog vojnika u streljačkom jarku. Najednom je’ začuo povik: »Upomoć!« Požurio je i našao teško ranjenog vojnika između dva mrtvaca. Ranjeni upita: »Gospodine kapetane, da li ste možda svećenik?« »Nisam«, reče kapetan, »ali ću vas odvesti u previjalište, gdje ćete ga naći.« »Gospodine kapetane«, reče vojnik, »ja dugo vremena nisam ni u što vjerovao, ali vratila mi se vjera mog djetinjstva. To mi je vratio mrtvi drug. On je zvao svećenika, a pošto ga nije bilo, zamočio je prst u vlastitu krv i napisao riječi: Ja sam kršćanin i ostajem vjeran Bogu do zadnjeg daha.«

I mi, dragi vjernici, obećajemo, da – ako bude potrebno – pokažemo našu vjernost do posljednje kapi krvi, jer znamo kome prisežemo vjernost. Prisežemo je samom osnivaču Crkve Isusu Kristu, Spasitelju svijeta. Za one koji bi se pokolebali, a to su plašljivci, kažemo što piše pred crkvom sv. Petra u Rimu.

Tamo su tri rečenice: »Krist pobjeđuje. Krist vlada. Krist zapovijeda .« Sigurno je, da ništa i nitko ne može natjerati u laž ono, što je obećao Isus Krist sv. Petru, kada je rekao: »Ti si Petar, stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog. Što svežeš na zemlji, bit će svezana na nebesima, što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno na nebesima.«[284] Amen.

Autor:Z. K.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.