OTKRILA BOŽJU TAJNU: Evo zašto neki ljudi dobivaju više, neki manje milosti!

Autor: Vjera

Tako mala, tako pronicljiva, tako Božja!

Isus se udostojio da me pouči o toj tajni zašto sve duše ne dobivaju jednaku mjeru milosti’ – napisala je mala Terezija od Djeteta Isusa u svojoj Knjizi prirode iz koje vam vadimo ove predivne citate. Mala Terezija od djeteta Isusa, predivna je svetica, i zapravo jedina službena naučiteljica Crkve koja je je bila apsolutno teološki neuka, jer sva njena pronicljivost dolazila je direktno iz Božje kreacije koju je po milosti Božjoj mogla promatrati u svoj Božjoj silini. Ova svetica posebna je po svojoj djetinjoj vjeri, vjeri koja nas sve ostavlja bez daha- ‘Isuse budi moja loptica i igraj se samnom’ rekla je mala Terezija od Djeteta Isusa i prikazala svijetu na koji način mu čovjek treba pristupati, kao prijatelju.  Ona je na slikovit način  objasnila i  zašto Isus daje nekome više, a nekome manje milosti!

“On je pred moje oči stavio knjigu prirode i ja sam shvatila da je sve cvijeće što ga je On stvorio lijepo, da sjaj ruže i bjelina ljiljana ne uklanjaju miris male ljubice ni čarobnu jednostavnost tratinčice. Shvatila sam, kad bi svi cvjetovi htjeli biti ruže, priroda bi izgubila svoj proljetni ures, a polja ne bi bila išarana tako raznolikim cvijećem….Tako je i u svijetu duša, koji je vrt Isusov. On je htio stvoriti velike svece koji koje mogu usporediti sa ljiljanima i ružama, ali, on je stvorio i mnogo manjih svetaca koji se moraju zadovoljiti time da budu ljubičice ili tratinčice, određene da razveseljuju pogled dragog Boga kad ga spušta k svojim nogama. Savršenstvo se sastoji u vršenju Njegove volje, da budemo ono što On hoće da budemo..Doista, budući da je svojstvo ljubavi da se unizuje. Kad bi sve duše bile iste, duše visokih ljiljana, svetih učitelja koji svojom naukom rasvjetljuju Crkvu, tad se dragi Bog ne bi spuštao dosta nisko da nas sve malene obuhvati svojom ljubavi. Ali, on je stvorio dijete koje ne zna ništa i samo plače kao i bijednog divljaka koji ima samo prirodni nagon da se po njemu ravna i On se udostojava silaziti sve do njihovih srdaca – to su ti poljski cvjetovi koji ga očaravaju…Spuštajući se tako dragi Bog pokazuje svoju beskrajnu veličinu. Kao što sunce u isti čas obasjava visoke cedre i svaki mali cvijetak kao da je jedini na zemlji, isto se tako naš Gospodin bavi svakom dušom kao da joj nema ravne. I kao što su u prirodi sva godišnja doba rapoređena tako da se u određeni dan rascvjetava i najponiznija tratinčica, isto je tako kod Njega sve usklađeno na dobrobit svake duše.”

I njezina kratka molitva pokazuje nam njen pronicljivi duh djeteta…

Vječni Oče, sin tvoj jedinorođeni, slatko Djetešce Isus, moja je svojina. Ti si ga dao meni. Ja ti prikazujem neizmjerne zasluge njegova Božanskog Djetinjstva, pa te u njegovo ime molim, pozovi u nebesku radost mnoštvo malene djece, koja će dovijeka pratiti Božanskog Jaganjca.

Iz životopisa Male Terezije od Djeteta Isusa

Imali su već osmero djece kada se usred zime, 2. siječnja 1873. rodila djevojčica, krsnim imenom Marija Franciska Terezija, Francuskoj. Tata ju je zvao ‘moja mala kraljica’. Bila je vrlo oštroumna, ali i vrlo živa i nestašna. Klanjala se pred kipom Gospe od Osmijeha. Majka joj je umrla kada je imala četiri i pol godine. Njezina sestra koja joj je zamjenjivala mamu, Paulina 1882. godine postala je karmelićanka: s. Agneza od Isusa. Terezija je plakala zbog rastanka i razboljela se, ali zagovor Gospe od Pobjede u Parizu učinio je čudo. Sa svojega bolesničkog kreveta ugledala je kip Gospe od Osmijeha kako joj se smiješi te je ozdravila. Pristupajući prvoj pričesti i krizmi, neprestano je ponavljala: ‘Ljubim te, Gospodine! Tebi se predajem zauvijek i živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.’ Jedne nedjelje, zatvarajući molitvenik na kraju mise, Terezijino se oko zaustavilo na sličici Krista raspetoga. Ranjena i raskrvavljena ruka duboko je dirnula djevojčicu. Krv Spasiteljeva pada na zemlju a nitko je ne skuplja!

Ona će biti tu da bi tom krvlju škropila duše i svojim molitvama svakoga grešnika nastojala istrgnuti plamenim jezicima pakla. Kada je njezina sestra Maria Louisa otišla u karmel i postala s. Marija od Presvetog Srca, u Tereziji je sazrela želja da i ona uđe u karmel. Bio je baš blagdan Duhova kada je skupila hrabrost te ocu priopćila svoju želju. Otac je u vrtu ubrao bijeli cvijetak sličan ljiljanu i objašnjavao joj s koliko ju je ljubavi Bog odgajao i čuvao sve od trenutka njezina rođenja. Taj cvijet postaje relikvija na slici Gospe od Pobjede.




 Terezija je bila premlada za karmel i ujak kod kojega je stanovala nije joj dopustio da tamo ode. No Terezija je bila uporna pa je ujak uvidio da je to ipak Božja volja. Popustio je te su otišli biskupu, koji ih je poslao poglavaru karmela. No ovaj nije htio ni čuti o ulasku u karmel prije 21. godine života. Biskup ju je stoga poslao Svetom Ocu u Rim da on to odobri.  Zadivljen njezinom žarkom željom i odlučnošću, Papa je blagoslivlja. Otada je Terezija neprestano činila pokoru u malim stvarima te napredovala u poniznosti i poslušnosti. Konačno,  1888. ulazi u karmel u Lisieuxu, sa željom da ostane zauvijek. Osjetila je duboki mir. Nije joj bilo lako prilagoditi se, ali je odvažno vršila svoje male kreposti, budući da za velike nije imala mogućnosti. Papa Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve iako ona nije imala nikakvog učenog teološkog znanja, ona je učila samo iz Božje kreacije.

 




Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.