izbjeglice

Naš odnos prema muslimanskim izbjeglicama, NJIHOV JE PUT DO KRISTA!

Autor: Andrea Fadljević

Važno je da se Crkva ovome problemu posveti bez predrasuda i nepristrano, time definitivno otvaramo vrata muslimanskoj braći prema živom Kristu.

Kako znamo da su čudnovati putovi Gospodnji, znamo i to da je Njegov plan za muslimanske migrante dio Njegove uprave. Šire se mnoge priče o obraćenjima diljem Europe gdje izbjeglice u redovima stoje čekajući krštenje i prihvaćaju radosnu vijest o otkupljenju u Isusu Kristu. Bez obzira na agendu svjetskih vodećih elita morali bi se u situacijama u kojima se nalazimo uvijek ponijeti kršćanski, odnosno onako kako nas je učio naš Učitelj. Što to znači?

Prvo, valja da vidimo ove tražitelje azila kao našu braću koja su stvorena na sliku Božju, te ih trebamo tretirati sa poštovanjem i ljubavlju. Držimo na umu da su i naši preci bili migranti iz ekonomskih razloga. Čak su Abraham, Izak i Jakov izašli iz Obećane zemlje u nekoliko navrata tražeći hranu. Priča o Ruti klasična je priča o izbjeglištvu. Mnogi su drugi naši duhovni Oci tražili azil ili hranu u stranim zemljama ( Josip, Daniel, Mojsije, David, pa čak i Isus kada je bio malen), tako da možemo reći da ovakva izbjeglička okolina nije daleko od okoline u kojoj su često i kršćani. Druga zapovijed tražiteljima azila iz Levitskog Zakonika vrijedi i u ovoj situaciji „Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati . Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak ; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. „ (Levitski Zakonik 19,33)

Budimo dakle brižni za migrante s kojima se suočavamo, jer oni su imali centralnu ulogu u zakonima drevnog Izraela. Izraelu je dana zapovijed da ljube izbjeglice jer Bog voli izbjeglice. On brani prava beskućnika, siročeta i udovice, i voli strance koji se smjeste među nama, dajući im kroz nas hranu i odjeću. Tako i mi moramo ljubiti one koji su stranci, jer i mi smo bili stranci u Egiptu (Ponovljeni Zakon 10,18-19)

Budimo gostoljubivi, jer prema učenju Novog Zavjeta to doslovce znači „ljubiti stranca“ ili tuđinca. Primjere ovoga možemo naći u Rimljanima 12,13; Hebrejima 13,2; 1 Petrova 4,9. Isus je zapovjedio svojim učenicima da primaju ljude koji nemaju sređeno socijalno stanje, siromašne, bolesne i došljake ( Luka 14,12-14)

Niti jedno od Biblijskih ulomaka ne odgovara na pitanje kako i na koji način treba oblikovati migrantsku politiku. Bez obzira na to, poziva se sve kršćane da prihvate ovakav stav Kristov.

Što se tiče nas kršćana i Europskih domaćina, za nas je ovo pitanje vjere, i to vjere u kojoj nema znanja kakav će ishod biti nakon našeg djelovanja. Važno je da se Crkva ovome problemu posveti bez predrasuda i nepristrano, time definitivno otvaramo vrata muslimanskoj braći prema živom Kristu. Služimo kao primjer naše vjere i našeg kršćanskog poslanja. Moramo imati na umu da ovi ljudi vape za mirom, oni su kao divlje magare iz proroštva Božjeg koje je upućeno Hagari, Sarinoj sluškinji i majci Abrahamova sina Jišmaela od kojega je Bog podigao narod današnjih muslimana.

„Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj. On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće, on će sebi stan podići“ (Postanak 16,11-12)

Divlje magare divlje je jer nema mira, mira i pomirenja koje je u Kristu Isusu.

Autor: Andrea Fadljević

ZADNJE VIJESTI