krunica

LISTOPAD POSVEĆEN KRUNICI BLAŽENE DJEVICE MARIJE Saznajte kako je nastala molitva svete krunice

Autor: Vjera

Molitva svete krunice je i Biblijska molitva, to mnogi često zaboravljaju!

S obzirom na to da da smo  zakoračili u listopad, mjesec posvećen Blaženoj Djevici Mariji, odnosno mjesecu krunice Blažene Djevice Marije, potražili smo informaciju kako je nastala molitva Gospine krunicei pronašli je na stranicama Župe Kruševo.

Biblijska molitva

U Bibliji imamo zapisano samo jednu molitvu koja nam je ostala od Isusa, to je molitva Očenaša. Ipak, trebao znati da je Biblija inspirirala mnoge osobe da napišu molitve koje su u povijesti Crkve nastale. Tada se može govoriti da je iskra, ideja za molitvu nastala ne u nečijoj glavi, nego u Bibliji. U Bibliji je bio začetak molitve, a onda duhovno raspoloženje sastavilo ostali dio molitve. Tako je nastala i Zdravo Marijo.

Zdravo Marijo do 12. stoljeća se molila i ponavljala samo s prvim dijelom o Anđeoskom pozdravu i o pohodu Elizabeti u An Karen. Kasnije (15 stoljeću) se dodao onaj drugi dio Zdravo Marije tj. Sveta Marijo, majko Božja…

U 12. stoljeću, nepismeni ljudi, nisu znali nešto drugo moliti nego li ono što su napamet naučili. Tako su znajući napamet molitvu Zdravo Marijo više puta je ponavljali i to je bio začetak krunice, tako je ostalo sve do 14. stoljeća. Od 14. do 16. stoljeću stepenicu po stepenicu u razvoju nastao je današnji način moljenja krunice.

U razvoju krunice od ponavljanja prvog dijela Zdravo Marije do sadašnjeg oblika veliki udio su imala dva crkvena reda: kartuzijanci i dominikanci.

Kartuzijanci: Dok se molio 150 ponavljajućih Zdravo Marija, kartuzijanac Henrik Kalkar (1328. – 1408.) je odlučio tih 150 Zdravo Marija isprekidati na 15 desetica i između svake desetice ubaciti molitvu Očenaša. Takvo moljenje krunice je ostalo u 14 stoljeću.

Korak dalje u razvoju krunice učinio je kartuzijanac Dominik von Preussen (1384. – 1460.). Prior Alfon je mladom redovniku Dominiku usadio u srce radost moljenja krunice, tj. ponavljanje deset po deset Zdravo Marija isprekidanih s molitvom Očenaša i nazvao tu molitvu za njega mladoga „ljubavnom pjesmom za dušu“ i dodao mu: „Nema tako pokvarena čovjeka koji ne bi osjetio vidan popravak samo ako bi godinu dana molio krunicu.“

Dominik je pokušao, trudio se ali suhoparno ponavljanje Zdravo Marija isprekidanih s molitvom Očenaša nije ga ispunjalo, niti mu dalo sabranosti. Stoga je početkom Došašća 1409. odlučio uz 50 Zdravo Marija nešto svoga dodati što bi mu dalo više volje moliti „krunicu“. Pročitao je Isusov život, uzeo 50 papirića i iza svake Zdravo Marije pročitao jednu ceduljicu Isusova života. Moleći tako Zdravo Marije, postao je radosniji. Dominikove ceduljice su bile podijeljene na četiri dijela: – 14 ceduljica govorilo je Isusovu život prije početka javnog djelovanja; – 6 o Isusovu javno djelovanje; – 24 o Isusovoj muci i smrti; – 6 o Isusovu uskrsnuće i završavalo se s Marijinom proslavom u nebu i njezinim krunjenjem .

Ovakav način razmatranja otajstava dovest će vremenom do podjele na tri otajstva krunice: radosno, žalosno i slavno.

Raščulo se okolo o Dominikovim ceduljicama i moljenju Zdravo Marija. Zbog skromnosti Dominik nije davao nikome svoje ceduljice. Ali mu je prior Alfons naredio pod poslušnost da svima podijeli, tko god zatraži ceduljice o Isusovu životu kao pomoć u razmatranju i moljenju Zdravo Marija, za slijedećih 50 godina registrirano je da je iz samostana sv. Albano podijeljeno 1.000 prijepisa za moljenje krunice.

Kako je kartuzijancima dolazilo sve više molbi, Dominik se odlučio da Isusov život s 50 ceduljica proširi na i 150 Zdravo Marija.

Dominikanci: Dominikanci vole govoriti kako je ideja o moljenju krunice s ponavljanjem Zdravo Marija, nastala od sv. Dominika, to je moguće, ali povijest govori o uključivanju dominikanaca u razvoj krunice tek u 14. i 15. stoljeću. Negdje u isto vrijeme dok je krunicu sa Zdravo Marijama isprekidao poslije svake desetke s molitvom Očenaša Henrik Kalkar, i odmah poslije Kalkarove smrti obogatio s Kristovim otajstvima (Kristovim životom) Dominik Pruski pojavljuje se dominikanac  Alan de la Roche koji je propagirao moljenje krunice. Osnivao je bratovštine (prva u Kelnu, a dominikanci su odmah s početaka osnivali bratovštine i u Hrvatskoj:  Splitu, od 3. 11. 1533., u Dubrovniku 1564., Korčul 1571; Bol na otoku Braču 1607. i Šibeniku 1689.) moljenja krunice i preko bratovština i molitvenih zajednica, proširio je moljenje krunice u šire narodne krugove, a dominikanci iz Ulma tiskali su prvi tekst krunice 1481. Alan de la Roche (+1478.) se pripisuje da od njega potječu podijele krunice na tri otajstva: radosno, žalosno i slavno, a Jakovu Sprengeru (+1496.) pripisuje se podjela otajstava iz Krstova života približno današnjim otajstvima krunice.

Veliki udio u usavršavanja stila molitve krunice imao je dominikanac Alberto da Castello. On je zatečeni način moljenja krunice (1521.), prilagođavao jednostavnijem načinu, lako zapamtljivom. Zapravo od njega potječe onaj bliži način moljenja krunice kako ga mi danas molimo.

Konačno papa Pio V (dominikanc) potvrdio je 1569. godine način molitve krunice onako kakav je u biti sačuvan do dana današnjeg. A papa Ivan Pavao II radosnom, žalosnom i slavnom otajstvu dodao je 16. 11. 2002. i otajstvo svjetlosti. Otajstvo svjetlosti govori o Kristovu javnom djelovanju i presvetoj euharistiji.

Današnja podjela krunice

Sastoji se od uvodne molitve: Vjerovanja, Očenaš, tri Zdravo Marije (tri kreposti), Slava Ocu imolitve O moj Isuse… poslije uvodnog dijela krunice slijedi jedno otajstvo zavisno od dana s pet desetki Zdravo Marija, s uvodnim Očenašem, završnim Slava Ocu i molitvomO moj Isuse…

Danas se cijelo Rozarije (Rožarje)  sastoji 20 otajstava, koja su podijeljena na četiri jednaka dijela tj. četiri, tematska kruga, koji obuhvaćaju Isusov život i tako se na temelju biblijskih teksta razmišlja o radosnim, svjetlosnim, žalosnim i slavnim otajstvima.

Autor: Vjera

ZADNJE VIJESTI