tijelovo

TIJELOVO: Blagdan nastao na temelju viđenja belgijske redovnice!

Autor: Vjera

Ovaj se blagdan još naziva Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se prvi četvrtak nakon nedjelje blagdana Presvetog Trojstva.

Uglavnom se prva ideja za ovaj blagdan veže za 1209. kada je redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji imala viđenje kojime joj je ukazano na nedostatak blagdana kojim bi se posebno slavila euharistija – sakrament koji je Krist ustanovio na posljednjoj večeri.

Kao mlada redovnica veoma je častila Isusa prisutna u Svetohraništu. Kad joj je bilo tek 17 godina, godine 1209. imala je prvo viđenje mjeseca koji je na rubu imao tamnu mrlju. Više puta je imala takvo viđenje. Mnogo se molila da joj  Bog objasni smisao te vizije.

Gospodin joj je rekao da tamni dio mjeseca označuje nedostatak svetkovine u čast Svete Euharistije u crkvenoj godini. Shvatila je tu  Isusovu želju  da se jednom svetkovinom svečano javno časti Isusova nazočnost u Euharisitiji. Kroz dvadeset godina Sveta Julijana nije nikome povjerila što je posebno doživjela.  Kada je 1230.

Sveta Julijana izabrana za poglavaricu samostana Mont Cornillona, po nalogu   duhovnog vođe, kod kojeg se ispovjedala, javno očituje svoja viđenja i  traži crkvenu  oblast  da se u crkvenu godinu uvede posebna svetkovina u čast Presvetog Oltarskog Sakramenta.  Nije naišla na razumjevanje javnosti pa i samih sestara.  Podršku je imala samo kdo svog ispovjednika  i liješkog arhiđakona  Jakova  od Troje. Jedna tročlana komisija ispitala je  Juliju o viđenjima. Sveta Julijana je kao poglavarica  revnovala za duhovnu obnovu. Nailazila je na otpror redovnica i  vanjskih osoba.

Zbog toga je 2. svibnja 1248. dala ostavku na službi poglavarice i započela strogi život takozvane  “rekluze”, zatvorene redovnice uz crkvu u mjestu Fosses. Puna sreće živi tamo u svijesti da  živi da s druge strane zida, u crkvi  u neposrednom susjedstvu  je sâm Isus pod prilikama kruha u Svetohraništu. Uz nerazumjevanje i  poniženja pod starost su se pridružile  razne bolesti.  Pred smrt je tako oslabila, da se nije mogla pričestiti. Stoga su joj donijeli na klanjanje Presveti Oltarski Sakramenat. Klanjajući se Isusu u Euharistiji  završila je zemaljski život 5. travnja 1258.  Sahranjena je u cistercitskoj opatiji Villers.

Biskup  Robert de Thourotte uveo je blagdan Tjelova za biskupiju Liége godine 1246., a nakon toga je biskup Hugo od Svetog Karla ( koji je bio u komisiji ispitavnja) uveo čašćenje  Tijelova u Zapadnu Njemačku.   Kada je liješki arhiđakon Jakov izabran za Papu i uzeo si je ime Urban IV., on je 1264. uveo  svetkovinu Tijelova u čitavu Katoličku Crkvu.

Tijelovo je danas kao i u većini zemalja članica EU neradni dan. Obilježava se tijelovskim procesijama koje su za vrijeme Reformacije bile naročito važne jer se time izražavala vjera u stvarnu prisutnost Isusa Krista u euharistiji a ne samo simboličku, kako to do danas uče protestanti.

Autor: Vjera

ZADNJE VIJESTI