ŽIVOTNA PRIČA: Isplati li se živjeti čistoću prije braka?

Autor: T.T.

Vjerujem da postoje mladi ljudi koji se boje izabrati put čistoće prije braka samo iz straha da će ostati sami. Ovim tekstom vas želim ohrabriti da odaberete život u skladu s naukom Katoličke crkve i da ustrajete na tom putu.

Mnogi mladi danas slušaju predavanja na temu Teologija tijela. Nakon više od 18 godina braka mogu svjedočiti: „Ne bojte se! Sveti Papa Ivan Pavao II govorio je istinu.“

Odrasla sam upijajući snagu na izvoru međusobne ljubavi mojih roditelja i željela sam samo jedno. Voljeti na isti način. Kad sam počela studirati vjerovala sam da je izbor životnog partnera stvar dobre sreće. Ili je imate ili nemate. Činilo mi se da nemam sreće. Bojala sam se da ću ostati sama. Nisam imala visoko mišljenje o sebi premda me otac jako volio. Odgojena sam kao kršćanka i željela sam živjeti čistoću prije braka. To mi se činilo kao još jedan dodatni veliki problem. Studenti koje sam tada poznavala uvjeravali su me kako će moj izbor čistoće prije braka uzrokovati da ću ostati sama.

Pratile su me molitve bake i mame, a kasnije je i otac puno molio pa me Gospodin čuvao.

Živjela sam u studentskom domu na Savi i odlazila na vjeronauk i misu na Kaptolu. Jednog me dana za ruku primila studentica i rekla kako se u mom paviljonu okuplja manja grupa studenata na molitvu, pa ako želim mogu im se pridružiti. Došla je večer kad sam poslušala njen savjet i nisam mogla prestati dolaziti. Pripadala sam srcem toj malenoj skupini onih koji su vjerovali i prakticirali svoju vjeru.

Prva osoba s kojom sam se sprijateljila bila je upravo studentica koja me pozvala na molitvu. Jednu večer mi je predložila da odemo čestitati rođendan jednom od njenih prijatelja. Dok smo išle do njegove sobe povjerila mi je kako je zaljubljena u mladića iz te male skupine. U tom trenutku ta ljubav nije bila uzajamna i to ju je prilično mučilo. Upoznala sam i prijatelja koji je slavio rođendan. I on je bio iskren i otvoren, a njegova dilema bilo je sasvim nešto drugo. Silno je želio biti svećenik, a njegova majka ga je u tome željela spriječiti. Studirao je, ali mi je s bolom znao pričati kako mu gradivo koje mora učiti izgleda besmisleno i kako ga sve više i više vuku neke druge čežnje. Prolazili su mjeseci. U novoj studentskoj godini postale smo cimerice i mjesto okupljanja na molitvu postaje naša soba. Zajedno smo molili svake srijede.

Potraga za Istinom dovela nas je na duhovnu obnovu koju je predvodio jedan laik. Srcem sam upijala sve što je govorio. Na obnovi su svjedočili bračni parovi koji su se voljeli i nakon mnogo godina braka. Tad sam povjerovala da životni poziv treba temeljiti na vjeri u Isusa Krista. „Poslušnost nauku Katoličke crkve neće uzrokovati da ostaneš sama, naprotiv obogatit će tvoj život i dobit ćeš puno više nego želiš“ uvjeravali su me ljudi koji su iskusili koje sve blagoslove dobiju oni koji ustrajno mole. „Traži i naći češ. Kucaj i otvorit će ti se.“

Puna nade vratila sam se s tog seminara i nastojala Isusa staviti na prvo mjesto.




Išli smo često na misu i klanjanja. Živjeli smo uz molitvu i pjesmu. Naša je soba polako postala mjesto okupljanja većeg broja studentica i studenata, pa nam je studenski kapelan dozvolio da se na molitvu okupljamo u zajedničkim prostorijama SC na Cvjetnom. Bilo je prepiranja i suza, nije uvijek sve bilo savršeno ali smo ustrajali.

Mladić koji je želio postati svećenik s vremenom je uspio nagovoriti roditelje da ga puste u novicijat. Još danas se sjećam kako je izgledala proslava njegovog zadnjeg rođendana s nama. Dogovorili smo se da ćemo ga iznenaditi. Spontano se organiziralo 40-ak studenata, bilo je to nezaboravno slavlje. Imao je nevjerojatan dar da privlači ljude. Kada je postao svećenik nastavio je privlačiti  mlade svojom radošću baš kao i nekad nas.

Cimerica je počela hodati s mladićem iz zajednice koji joj se sviđao od početka. Pred kraj studija vjenčali su se. Misu je predvodio pater Zvjezdan Linić. Prije ulaska u crkvu, morala sam moliti Gospodina da mi zaustavi suze radosnice. Bilo je čudesno biti kuma na vjenčanju svoje cimerice. Nakon mise pjevali smo „Božja ljubav je predivna …“




Pola godine kasnije cimerica je bila kuma na mom vjenčanju.

Jedna od frendica vratila se kući nakon završenog studija, znala je doći k meni u posjetu. Tad sam imala kćer od 10 mj. Rekla mi  je da vjeruje u Isusa, da sam joj svjedočanstvo kako se ljubav i život u čistoći isplati. Kad sam nakon susreta zatvorila vrata stana zavapila sam Gospodinu da joj pronađe muža. Stigao je poziv i na njenu svadbu. Nisam mogla doći na svadbu, ali smo dogovorile susret naknadno. Sjećam se kako sam sjedila na klupi razmišljajući kako izgleda njen suprug. Da li je puno stariji od nje? Da li je to brak iz ljubavi? Dok sam strepeći čekala prišli su mi s leđa. Kad sam ih prvi put ugledala zajedno vidjela sam da je Bog savršen u svojim djelima. Kroz misli mi je prozujalo „Bože kao da si ga stvorio baš za nju.“

Najdraža prijateljica bila je duže sama nego sam željela. Prošlo je nekoliko godina. Jedne večeri sam je promatrala u kafiću. Bila je iscrpljena, umorna od posla, imala je dečka, ali nije znala da li se želi udati za njega i onda mi je tužno rekla da postoje ljudi koji žele ljubav, ali nema tko moliti za njih. Shvatila sam da sam ja ta koja treba moliti. Molila sam, vapila: „Samo to, samo to te molim“, govorila sam Gospodinu, a onda sam jednog dana na seminaru fra Zvjezdana Linića u kutiju sa molitvama ubacila ceduljicu na kojoj je pisalo.: „Molim te da se uda“  i oko 14 mjeseci kasnije i ona se udala u Crkvi svetog Franje Asiškog na Kaptolu.

Živjeli smo u čistoći i nismo ostale same.

Ono što mogu vidjeti je da moje prijateljice i ja jako volimo svoje muževe i nakon puno godina braka. Štoviše ponekad stvarno osjećam sve dublju ljubav.

Autor:T.T.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.