Boris Scitar/Vecernji list
Boris Scitar/Vecernji list

ZAVRŠENO SUĐENJE U MÜNCHENU: Sutra presuda!

Autor: Jozo Ćurić/HRT

Presuda je srijedu u 9 sati.

Na suđenju u Muenchenu zadnju završnu riječ iznio je branitelj Josipa Perkovića dr. Richard Beyer; zatim su kratko govorili Perković i Mustač; Presuda sutra prijepodne u 9 sati, prenosi HRT. 

Na početku ročišta je liječnica razgovarala s Josipom Perkovićem. Zatim je završnu riječ počeo iznositi branitelj dr. Richard Beyer, poznat po završnim riječima klasičnog prizvuka koje ne čita, nego ih uz obilje latinskih citata govori iz glave.

Na početku je opisivao okružje i djelovanje Stjepana Đurekovića, čiji je dobro pripremljeni bijeg iz Jugoslavije usporedio s bijegom Marije i Josipa od Heroda.

Dr Beyer opisao Perkovića čiji je posao bio, kako je rekao, borba protiv terora i zaštita stanovništva od podlih napada. Opisao je njegovo omogućavanje Franji Tudjmanu da dobije putovnicu, Beyer je naveo mnoštvo neprijatelja koje je Perković imao u policiji i vojsci, a u emigraciji dio njih i vodstvo Hrvatskog državnog pokreta naveo je kao Perkovićeve mnogobrojne neprijatelje.

Govorio je o dobu poslije 1990. i optužbama “gospode koja je ovdje svjedočila” protiv Perkovića. Iz raznih pravaca dolazili su različiti motivi koji su teretili Perkovića, rekao je Beyer, raspravljajući o motivima za ubojstvo. Motiv Mike Špiljka branitelj smatra neutemeljenim.

Nastavio je pričom o Flick aferi i donacijama političarima u Njemačkoj, poslije čega je osudjen samo Otto Graf Lambsdorf. Aferu branitelj Beyer navodi kao primjer ponašanja političara iz 80-tih godina, navodi kako oslikava političku kulturu tog doba, na rubu kriminala ili u korupciji kojoj narod na zapadu još plješće. Kako to usporediti sa slučajem Vanje Špiljka u komunističkom sustavu, zapitao se Beyer. Djureković nije znao ništa o aferi INA, rekao je Beyer.

Njegove knjige kupio je špijun Hanzi za slovensku tajnu službu, a za američke službe gospoda iz njihova konzulata, rekao je i nastavio objašnjavati pitanje Djurekovićeve namjere da uspostavi emigrantsku radijsku postaju, kao drugi za ubojstvo po njemu slab motiv.

Treći, za Beyera solidan motiv, jest izdaja državnih i vojnih tajni Jugoslavije njemačkoj tajnoj službi Bundesnachrichtendienstu (BND). Beyer je zatim objasnio aferu tjednika Der Spiegel, kako bi sucima dočarao tadašnju važnost vojnih i državnih tajni. Ministar obrane Branko Mamula prozivao je SDS, jer nije uspio otkriti špijuna Đurekovića, rekao je Perkovićev branitelj i dodao – bila je to izdaja među partizanima.

Zapitao se zatim je li namjera bila ubojstvo? Beyer navodi izjavu vještaka prof. Nielsena, kako je jugoslavenska protušpijunaža tapkala u mraku i zato tvrdi branitelj: idealno je bilo oteti Đurekovića, a ne ga ubiti – zbog mreže BND-a koju bi Jugoslavija time zgrabila.

Analizirao je zatim izjave svjedoka. Na primjer Kegelja, koji je narativnosemantički govorio – Beyer se zapitao kako se netko mogao poslije 32 godine toliko prisjećati.

Perkovićev branitelj žalio se zatim na nedostatak dokaza dokumenata iz savezne tajne službe, SID-a, iz BiH, Srbije, Crne Gore.

Zatim je govorio o dokaznom materijalu s mjesta ubojstva, nema brave, ključa ili ključeva, otisaka prstiju, na primjer Arkanovih, rekao je. Nema tragova u stražnjem dijelu garaže, rekao je, tragovi brave su nestali. Država je izgubila tragove tijekom preseljenja arhiva. Arhiv BND-a nije otvoren, dio spisa je uništen, tajna služba nije dala dokumente, žalio se Beyer.

Svjedoci iz BND-a i policijski istražitelj dobili su zabranu da govore, rekao je branitelj i dodao: u ovom postupku nije bio omogućen uredan pristup dokazima, govorio je Beyer stoga o “osveti države”, obranu se uskraćivalo i nije imala spise, rekao je.

Odluka o likvidaciji, operativci i koja vrsta komunikacije je bila, zapitao se dr. Beyer analizirajući tvrdnje tužitelja.

 

Autor: Jozo Ćurić/HRT

ZADNJE VIJESTI