Dalibor Urukalovic/PIXSELL
Dalibor Urukalovic/PIXSELL

‘Vlast u Srbiji vodi nacističku politiku, nasilje i likvidacije su slijedeći korak’

Autor:

Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić optužio je vlast da vodi makijavelističku pa i nacističku politiku, proizvodi unutarnje i vanjske neprijatelje kako bi imala povoda za pokretanje spirale nasilja, kaže da su na vlasti u Srbiji isti koji su pokretali ratove devedestih, a za Vučića kaže i da blisko surađuje s ratnim zločincem Šešeljem. "Atmosfera u Srbiji je takva da su nasilje i likvidacije slijedeći korak", kaže on, a za demokraciju kaže da je više nema i da su svi koji kritiziraju vlast automatski ustaše.

“Mi danas više nismo zemlja u kojoj postoje demokratske slobode, atmosfera u društvu je nepodnošljiva. Kad uputite kritiku vlasti, vi ste istog trenutka ološ, bijednik, lopov, jadnik, ubojica ili ustaša. Slijedeći korak su fizičko nasilje i likvidacije, po receptu iz vremena kad su iste ove stranke pribjegavale takvom obračunu s političkim protivnicima”, izjavio je bivši predsjednik, i to u dva mandata, Srbije u intervjuu za “Nedeljnik.” Svi sadašnji najvažniji predstavnici vlasti pripadali su totalitarnim strankama koje su provodile političko i fizičko nasilje devedesetih, kaže on. “Njima to nije strano, i to se vidi u njihovim reakcijama koje su dokaz njihove slabosti, a ne snage. A nitko nije agresivan ukoliko je stvarno jak i siguran u sebe”, kaže on.

“Čisti makijavelizam i politika nacizma”

Vlada Srbije, tvrdi Tadić, vodi čistu makijavelističku politiku: “Od Macchiavellija do inspiratora ideologije nacizma, Carla Schmitta, nije dug put. U makijavelizmu cilj opravdava sredstvo, a kod Schmitta je cilj prvo stvaranje neprijatelja, a potom njegovo uništenje. I to je upravo ono što radi ova vlast – vlastiti identitet gradi preko medijske konstrukcije identiteta “neprijatelja”. Da bi imali opravdanje za borbu svim sredstvima protiv političkog protivnika, prethodno ga u medijima kriminaliziraju, optuže i osude. Stvore mu javni image kakav im je potreban. To je politika nacizma i gebelsovska zloupotreba medija…Preko kontroliranih medija kriminaliziraju političke protivnike i prekrajaju istinu, i onda se bore protiv tako medijski izmišljenog protivnika”, navodi Tadić. On, kaže, želi upozoriti da ono o čemu govori nisu neke teorijske pretpostavke, već da je sve to bila surova stvarnost “na ovim prostorima” prije samo nekoliko godina.

Progovorio je i o ubojstvima političkih protivnika kao krajnjoj metodi kojom su se služile stranke koje danas vladaju Srbijom: “Tako su otišli Zoran Đinđić, Slavko Ćuruvija, Ivan Stambolić… Usprkos tome što pokušavaju orvelovski izbrisati kolektivno sjećanje, ljudi koji su danas na vlasti govorili su tada da im nije žao ljudi koji su tako izgubili živote, jer ih je ubila baš takva država… A kako će izgledati odlazak Vučića i Nikolića s vlasti? Isto kao kad sam ja odlazio – čestitam, do viđenja i vidimo se u drugom filmu – ili na posve različit način? To je pitanje koje svako sebi trebaju postaviti pred ove predsjedničke izbore. Sustavi kojima je vlast na prvom mjestu spremni su na sve kako bi je produžili i zadržali”, kaže on, i tvrdi da, ako Vučić izgubi predsjedničke izbore, počinje njegov pad. Ti izbori su, smatra on, prijelomni za Srbiju.

“Vučić je najodgovorniji za katastrofalno stanje u državi, i zato bi njegova kandidatura zahtijevala najviši nivo političkog suprotstavljanja i političke borbe. Vučić je direktno odgovoran za urušavanje svih demokratskih dostignuća koja smo mi ostvarili nakon 5. listopada i koja su naše društvo izvela iz mraka devedesetih. Predsjednički izbori su prijelomni i za Srbiju i za vlast Aleksandra Vučića. Ako izgubi te izbore – istog trenutka kreće sunovrat njegove vlasti”. Proeuropske i demokratske stranke, smatra, zato se moraju ujediniti protiv Vučića u iduća dva mjeseca.

“On i Šešelj i dalje surađuju”

“Prvi studenog je krajnji rok. A tko god ne razumije važnost ujedinjenja oporbe i nastupa na izborima sa zajedničkim kandidatom, taj ili ne zna ništa o politici ili radi za Vučića”, kaže. Do proljeća, smatra, oporba treba definirati zajedničku politiku i pripremiti kandidata. “Moramo se spremiti za najprljaviji medijski pritisak koji slijedi, i moramo pripremiti strategiju obrane od blaćanje kojem će naš kandidat biti izložen.” On smatra da postoje kandidati koji bi mogli pobijediti Vučića, ali i da sam Vučić “ima više potencijalnih kandidata”, od Tomislava Nikolića i Ivice Dačića, do onih “prikrivenih”, kao što je – lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj. “Očigledno je da su Šešelj i Vučić u nekoj vrsti političkog dogovora i suradnje” – rekao je Tadić i dodao da se opozicija mora ujediniti oko politike i onda krenuti u izbor kandidata koji je najbolje može zastupati.

Prema njegovoj ocjeni, u taj oporbeni blok trebaju ući samo one stranke koje se iskreno žele suprotstaviti toj, kako je ocijenio, makijavelističkoj i nacističkoj politici trenutne vlasti i Vučićevom kandidatu. A u njih ne broji – Čedu Jovanovića, koji je godinama na udaru srpskih nacionalista. “Ostaje dojam nakon zadnjih izbora da lider LDP- Čedomir Jovanović nije postao član Vučićeve vlade, ne svojom, već Vučićevom voljom. Smatram da je potrebno napraviti blok sa strankama koje nedvosmisleno odbijaju biti dio Vučićeve vlade i da je za budućnost i vjerodostojnog tog bloka opasna svaka vrsta koketiranja s ovom vlašću, ali i svaka vrsta nedosljednosti. Moj stav je da svatko tko pokazuje namjeru surađivati s ovom štetočinskom vlašću ne može biti dio tog projekta. Takvu namjeru nije pokazao ni lider DJB Saša Radulović i njegov pokret i to nije sporno, ali ostaje nejasno je li s njim moguće napraviti dogovor oko zajedničke politike”,  rekao je on.

No, atmosfera u Srbiji je takva kakva jest, i za Tadića izgleda, nakon ove kritike, više nema mjesta niti u njegovoj bivšoj stranci. Njegov intervju je izazvao žestoke podjele u stranci, jer je u zemlji ponovo kao i osamdesetih došlo do nacionalne homogenizacije, slično kao u vrijeme Slobe Miloševića. Srbija živi u uvjerenju da je nedužna žrtva ustaša i fašista, te “šiptarskih iredntista”, i svaka kritika koja ide za prihvaćanjem krivnje za nasilje i ratove u Srbiji danas više ne prolazi nigdje. On, ,međutim, i sam kaže da se nema namjeru vraćati u DS niti biti predsjednički kandidat. Pokret socijalista, “antifašistička” stranka koja se bori protiv ustaša i kapitalizma, je dala priopćenje u kom kaže kako “Pajtić i Tadić ne govore građanima Srbije jer znaju da ih oni odavno ne slušaju, oni se obraćaju strancima u nadi da će netko povjerovati da je Srbija užasna zemlja u koju ne treba dolaziti i ne treba ulagati, kao i da bi sve bilo dobro samo da su oni ponovo na vlasti”. Valja priznati, u pravu su: Tadića više nitko u Srbiji ne sluša, a niti razum uostalom. “Svi jako dobro znaju i priznaju da je Srbija pravna država u kojoj se štite svi ljudi i sva prava, usprkos svemu onom što su do sad radili Pajtić i Tadić i usprkos njihovim lažima”, zaključuje se u priopćenju. Srbija, naravno, nije pravna država, ali svijest o tome da se tamo ponovo odvijaju društveni procesi jednaki onima u doba Miloševića slabo pronalazi put izvan Srbije, a kamoli u samoj Srbiji. Ili ćemo i mi u Hrvatskoj ozbiljno shvatiti Tadićeva upozorenja o stvarnom karakteru vlasti, i stanju svijesti, u Srbiji, tek kad bude kasno da se spriječi najgore? Hrvatska od osamdesetih, izgleda, nije previše naučila.

Autor:

ZADNJE VIJESTI