Ban Ki-moon, glavni tajnik UN-a, je 2010. godine osnovao Visoki odbor koji će se baviti globalnom održivošću. Nakon dvije godine rada, odbor je proizveo i studiju u kojoj upozoravaju na to kako svijet izgleda danas, te kako će izgledati sutra, u odnosu na to kako bi trebao izgledati ako namjerava opstati.

Među 22 člana odbora su bivši i aktualni predsjednici vlada i država, poput premijera Barbadosa, Feundela Stuarta, australskog bivšeg premijera Kevina Rudda, kao i indijskog ministra ruralnog razvoja, Jairama Ramesha, te bivše norveške premijerke, Gro Harlem Brutland. Brutland je pionirka u sastavljanju izvješća o globalnoj održivosti, te je još 1987. godine njena komisija dala i definiciju održivog razvoja: 'To je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez da ugrožava sposobnost budućih naraštaja da zadovolje svoje potrebe'.

U novom se izvješću ističe da je postignut napredak prema održivom razvitku u posljednjih 25 godina, primjerice u smanjenju siromaštva, no taj napredak je još daleko od održivog.

Promjena u načinu razmišljanja

- Ovaj izvještaj pišemo u razdoblju globalne nestabilnosti i nesigurnosti. Ekonomije se kolebaju. Nejednakost raste, kao i globalne temperature. Iskušavamo sposobnosti svog planeta da nas uzdržava. Moramo se dramatično promijeniti, počevši od toga kako razmišljamo, do toga kako se odnosimo jedni prema drugima, te prema budućim generacijama i ekosustavima koji nas uzdržavaju - piše u izvješću odbora koje je naslovljeno 'Otporni ljudi, otporan planet: Budućnost vrijedna izbora'.

Jedna od točaka u izvješču je i skup akcija koje vlade moraju poduzeti kako bi zaštitile svoje građane, kao i Zemlju. Tako se predlaže formiranje stvarnih cijena proizvoda po okoliš, te njihovo uključivanje u cijenu koju ljudi plaćaju za njih, što bi dovelo do ekonomskog sustava koji bi štitio prirodne resurse planeta. Proizvodi bi trebali biti označeni informacijama o tome koliko njihova proizvodnja košta sam okoliš, zaključuje se.

Vlade bi također trebale donositi dugoročne planove što se tiče financijskih tržišta, i napustiti koncept BDP-a, koji daje pojednostavljenu i iskrivljenu sliku o stanju naroda neke države, već sastaviti novi sklop mjerila, koji bi oslikavao održivost pojedinih ekonomija.

Treba također napustiti subvencioniranje za iskorištavanje fosilnih goriva, na što države godišnje potroše više od 400 milijardi dolara svake godine. Toliko države OECD-a godišnje potroše na subvencioniranje poljoprivrede, ističe se u Izvješću, te se zaključuje da praksa subvencija za fosilna goriva mora prestati do 2020. godine, što bi zauzvrat omogućilo lakši pristup energiji, vodi i hrani.

Univerzalno obavezno obrazovanje

Među ciljevima istaknutima u Izvješću stoji i osiguravanje slobodnog pristupa jeftinim održivim energentima do 2030. godine, dok bi do 2025. godine, kako javlja BBC, trebalo osposobiti pristupačne globalne telekomunikacijske kanale.

Vlade bi se također trebale usuglasiti oko osnivanja globalnog fonda za edukaciju, što je jedan od kratkoročnih ciljeva. Tako bi do 2015. godine primarno školovanje postalo univerzalno obvezno, dok je rok za sekundarno obrazovanje bila 2030. godina.

Svi predloženi ciljevi, preporuča Izvješće, trebaju se formalizirati u obliku sporazuma o Ciljevima održivog razvoja, i to u nekoliko sljedećih godina.