screenshot youtube

Sramota je da je zemlja poput Švedske puštena u EU!

Autor:

U subotu je veća skupina Šveđana pokušala zapaliti sinagogu, zajedno s djecom koja su bila u njoj, uzvikujući kako će pobiti Židove. Vrijeme je da se zapitamo: kako je zemlja poput Švedske, gdje građani bacaju molotovljeve koktele na Sinagoge, i gdje velik dio građana otvoreno izražava stavove o Židovima kojih se Adolf Hitler ne bi posramio bez da za to snose ikakve konzekvence, mogla biti primljena u EU?

Šef policije u Göteborgu Peter Nordengard je za švedski Expressen potvrdio: grupa od 21 mladića je bacala “zapaljive predmete” – za koje svjedoci tvrde da su bili molotovljevi kokteli – na sinagogu, i to dok je u njoj bilo tridesetoro židovske djece, koja su se sakrila u podrumu! A svjedok Allan Stutzinsky, predsjednik tamošnje židovske zajednice, rekao je za njemački DW kako se sinagoga nije zapalila samo zahvaljujući vrlo jakoj kiši koja je padala u tom trenutku!

Neposredno prije toga, u petak navečer, nekoliko stotina ljudi je marširalo centrom Malmöa kako bi prosvjedovali protiv odluke Donalda Trumpa da prizna Jeruzalem za glavni grad Izraela. Prosvjednici, kao i velika većina lijevo liberalnih medija, stoji na tome da bi pola Jeruzalema trebalo pripasti nepostojećoj palestinskoj državi (u stvari, prosvjednici smatraju da Izrael i Židove treba gurnuti u more). Prema izvješćima švedskih medija, prosvjednici su izvikivali “Proglasili smo intifadu u Malmöu”, i “Želimo svoju slobodu natrag, postrijeljat ćemo Židove”.

Švedska policija na to nije reagirala niti je podnijela prijave. Nešto kasnije, u subotu prijepodne, poletjeli su molotovljevi kokteli na sinagogu. Spomenuti Allan Stutzinsky, predsjednik židovske zajednice u Göteborgu, kaže: “deseci maskiranih ljudi bacali su zapaljive objekte u dvorište sinagoge.” Nije javljeno koje su nacionalnosti počinitelji, jer je to po švedskim zakonima zabranjeno objavljivati.

Dvir Maoz, emisar pokreta mladih Bnei Akiva koji je u trenutku napada održavao događanje za mlade u sinagogi, rekao je kako se napad dogodio oko 10 prijepodne, dok je mladež lokalne židovske zajednice prisustovala događanju unutar kompleksa sinagoge. On je rekao kako je gledajući iz lobija sinagoge vidio “vatrenu loptu” kako se približava zgradi. “Osiguranje je to vidjelo na sigurnosnim kamerama i smjesta pozvalo policiju. Djeca su bila pod stresom, bilo je to prvi put da su iskusili teroristički napad u svojoj blizini”, kaže on.

Antisemitizam je samo jedan od problema s kojima se suočava Švedska: brojni Šveđani su kao vikend-ratnici sudjelovali u Ukrajini – u stvari, tamošnji neonacisti su bili najbrojniji u “Azov” bataljunu, koji je u Ukrajini ratovao nerijetko pod nacističkim oznakama.

Švedska je usto zemlja iz koje dolaze neki od najistaknutijih zaštitnika ratnih zločinaca, poput Carla Bildta koji je štitio Slobodana Miloševića i nastupao njegov apologet. A da stvar bude gora, švedske vlasti već dulje vremena nisu u stanju osigurati sigurnost svojim građanima, što je osnovna funkcija svake civilizirane i uređene države. Švedska je premrežena tzv. “no go” zonama, u koje pripadnici određenih rasa i religija (bijeli kršćani, konkretno) ulaze na vlastiti rizik, a čak i hitna pomoć mora tamo odlaziti u pratnji policije. Policija pak kaže kako tamo provode prave vojne operacije, odnosno ponašaju se kao vojska na terenu, ne kao policija. Četvrtima poput Rinkebyja caruju kriminal, nasilje, i bombaški incidenti: Ove godine, niz bombi je potresao švedske gradove, bombaški incidenti su gotovo svakodnevnica. Često su na meti policijske stanice.

Pored bombi, svakodnevnica su i silovanja, koja često prolaze nekažnjeno. Početkom ove godine, na inače mirnom otoku Gotlandu grupno je silovana žena u invalidskim kolicima, a počinitelji nisu kažnjeni već samo premješteni u drugi centar za azilante, jer je sudac presudio kako se žena, oduzeta od pasa prema dolje, nije dovoljno energično branila od petorice muškaraca koji su je zaskočili u javnom WC-u te zaključio da je zapravo pristala na spolni odnos. A kad je jedna djevojka s otoka, 26-godišnja Camila Sandelius, pokrenula nešto što je u demokracijama neupitno pravo građana – prosvjed protiv takve odluke korumpiranog suca, režimski tisak ju je napao u staljinističkoj maniri, proglasivši je rasistom i siledžijom. Prijetnje smrću su joj počele stizati sa svih strana jer se drznula usprotiviti jednoj šovinističkoj odluci suda koji očito smatra da je svaka silovana žena sama kriva za to, jer je izazivala. Pa i ona koja je u invalidskim kolicima: Tko joj kriv što se nije branila!

Prijetnje nisu dolazile samo od anonimaca, već i od strane režimskih novinara i novinarki, a na Camillu se naročito obrušila Eva Bofride, koja je svoje sljedbenike praktički pozvala na javni linč djevojke koja se usudila usprotiviti se službenoj, rasističkoj, ženomrzačkoj i šovinističkoj politici Švedske, koja danas u nedostatku zakona koji bi štitili žene vodi po broju silovanja u zapadnom svijetu. Švedska žmiri na masovna zlostavljanja žena, na prisilne udaje švedskih maloljetnica, na prisiljavanje istih da nose burke i drugu ponižavajuću odjeću, ženama je u Švedskoj često zabranjeno izlaziti iz kuće bez pratnje muškog člana obitelji, a vlasti na sve to ne reagiraju u strahu da će biti proglašeni rasistima.

To, i mnogo toga drugog,  se događa u zemlji Europske unije, usred naše civilizirane demokratske zajednice. To je sramota. Napadi na sinagoge i bezbrojni napadi na žene i djevojke potvrđuju zastrašujući nedostatak demokratskih instinkata u Švedskoj. Tužno je da je zemlja poput Švedske puštena u Europsku uniju. Ali nije riječ samo o Švedskoj  – njemački režim pljuje u lice demokracije. Njemačka i Švedska poznate su po uvozu kriminalaca i prosjaka, ali i terorista koji ugrožavaju domicilno stanovništvo, no vlasti to uopće ne brine. Te su zemlje različite, no imaju i nešto zajedničko – vole trošiti novac europskih poreznih obveznika na dovlačenje birača lijevih stranaka iz Afrike i Azije, ugrožavajući pritom brojne živote. Brojna ubojstva iz časti, sakaćenja, bacanja kiseline u lice, mučenja i zlostavljanja – pa ipak, u Švedskoj nema svijesti da bi oni koji su za to odgovorni, oni koji dovlače milijune ljudi koji u Švedskoj nemaju drugog izlaza do li se baviti sitnim kriminalom jer nemaju kvalifikacija ni za kakav posao u Švedskoj, trebali pred sudom odgovarati za svoje zločine. Za većinu Šveđana, oni su heroji multikulturalizma i humanisti.

Neugodno je biti s državama poput Švedske u EU, jer nikad nije sigurno kad će se vjerski i nacionalni sukobi iz te zemlje početi prelijevati na ostatak Europe, pa i na Hrvatsku koja je praktički najsigurnija zemlja EU, s marginalnom stopom uličnog nasilja, terorizma, silovanja. Dok su za Balkan vjerski i međunacionalni ratovi stvar prošlog stoljeća, daleka prošlost koje se sve manje ljudi sjeća, na sjeveru Europe izgleda 20. stoljeće još traje, i tek se zakuhava. Zato bi možda trebalo razmisliti o tome da se zemljama poput Švedske ograniči sudjelovanje u zajedničkim EU tijelima dok ponovo ne osiguraju vladavinu zakona na svom teritoriju, i dok ne počnu najstrože kažnjavati zločine iz mržnje, poput napada na sinagoge. Vrijeme je da Švedska odluči hoće li Stockholm ubuduće biti ستوكهولم, Mogadishu sjevera, ili civilizirano mjesto. A ako jednom ipak odluče da Stockholm nikada neće biti  ستوكهولم, slobodni su obratiti nam se za pomoć.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.