en.wikipedia.org
en.wikipedia.org

Sljedeći tjedan rješava se sudbina istočnog Aleppa?

Autor: Zoran Meter/geopolitika.news

Od prošlog tjedna iznova se dramatično mijenja vojno stanje na sirijskim bojišnicama, što je prije svega rezultat započetih snažnih napada ruske zračne i pomorske flote, nedavno prispjele u akvatorij Istočnog Sredozemlja, po ciljevima u regijama Idlib i Homs, ali i obnovljenih napada sirijske vojske i njezinih lokalnih saveznika na islamističke snage u istočnom Aleppu. Istodobno traje i kurdska ofanziva u regiji Rakka

Krenimo redom. Rusko Ministarstvo obrane je 15. studenog priopćilo o početku ruskog napada na položaje „Islamske države“ i „Jabhat Fath ash-sham“ (bivša „Jabhat al-Nusra“) u regijama Idlib i Homs. Pritom su po prvi put u povijesti u borbi korišteni suvremeni lovački zrakoplovi Su-33, koji su polijetali s palube nosača zrakoplova „Admiral Kuznecov“. Napominjemo, kako nisu korišteni i prvotno planirani lovački zrakoplovi MiG 29KR (koji su također stigli tim nosačem) jer se svega dan ranije jedan zrakoplov te vrste srušio u more prilikom izvođenja vojne vježbe (pilot se uspio katapultirati i spašen je), nakon čega su njihovi daljni letovi obustavljeni. Kao razlog pada navedeni su tehnički razlozi, kao i to, da se zrakoplov nakon prijavljenog kvara pokušao vratiti na nosač zrakoplova, u čemu nije uspio već se srušio nekoliko kilometara dalje od njega.

Fregata „Admiral Grigorovich“ istodobno je izvodila napade balističkim raketama „Kalibr-NK“, a ispaljeno je najmanje osam takvih raketa. Paralelno su sa sirijske obale djelovali moćni obalni raketni sustavi „Bastion“ s nadzvučnim krilatim raketama „Oniks“, sposobnim za uništenje morskih i kopnenih ciljeva na udaljenosti do 450 kilometara. Općenito, Rusi su sirijsku obalu „načičkali“ sustavima „Bastion“ i time otklonili gotovo i teoretske mogućnosti za nanošenje udara po obalnim strateškim objektima od strane američke ili nečije druge flote.

Ruski vojni izvori objavili su kako je ponovo, nakon duže stanke, djelovalo i njihovo dalekometno strateško zrakoplovstvo. Konkretno, radilo se o zrakoplovima Tu-95MS, koji su po terorističkim ciljevima ispaljivali rakete X-101. Za razliku od njihovih prethodnih napada, kada su letjeli preko Kaspijskog mora i iranskog i iračkog zračnog prostora, ti su zrakoplovi ovaj put letjeli znatno dužom rutom od gotovo 11 tisuća kilometara – od sjevera i zapada Europe do Sredozemnog mora, odakle su i stigli na nebo iznad Sirije. Službeno nije obrazloženo zašto se koristila ta duga i skuplja ruta u odnosu na priješnje, duge između 2 i 3 tisuće kilometara. Odgovor leži jedino, ili u odbijanju izdavanja dozvole za prelet kroz njegov zračni prostor od strane Irana, ili zbog aktivizacije vojnih aktivnosti u Iraku i intenziviranja korištenja zrakoplovstva međunarodne koalicije predvođene SAD-om u toj zemlji, što je ipak manja vjerojatnost s obzirom da strateški zrakoplovi lete na vrlo velikim visinama i zapravo nema opasnosti za susretanje s tuđim zrakoplovima koji vrše standardna vojna djelovanja po bojišnicama.

Još jedna zanimljiva vijest stigla je prošlog tjedna iz Moskve. Riječ je o spremnosti ruskog Ministarstva obrane za prijenos statusa ruskog vojnog objekta u sirijskoj luci Tartus s točke za materjalno-tehničku opskrbu, na razinu klasične vojno-pomorske baze. Tamo se upravo premiješta ploveći kran SPK-46150, a već su prebačena i tri ruska protudiverzantska broda „Raptor“. Nakon što se to učini, ruske Oružane snage u toj će zemlji, kao posljedica rata, imati dvije klasične vojne baze: spomenute pomorske u Tartusu, i prije cca dva mjeseca i formalno dobivene zrakoplovne baze „Hmeymim“ pokraj grada Latakije.

Što se tiče vojnih djelovanja ostalih snaga na području Sirije protekloga tjedna, valja spomenuti regiju Rakka, gdje su 13.11., tijekom napada prokurdskih „Sirijskih demokratskih snaga“ u smjeru grada Rakke, primjećeni američki i francuski vojnici koji djeluju u svojstvu vojnih savjetnika i izviđača za navođenje koalicijskih zračnih snaga. Što se tiče same akcije „Gnjev Eufrata“, koju su kurdske snage pokrenule s ciljem oslobođenja Rakke, zapovjedništvo spomenutih snaga „SDS“ izvjestilo je o njezinim rezultatima nakon prvih deset dana trajanja: oslobođeno je 550 km2 teritorija, pričemu 34 sela i 31 farma, a likvidirano je i 170 boraca „Islamske države“. Kurdske postrojbe su 18.11. osvojile dominantnu uzvisinu Tal-Saman, 25 kilometara sjeverno od Rakke.

Kada govorimo o akcijama kurdskih snaga, treba spomenuti i njihovu borbu za strateški važan grad Al-Bab na sjevero-istoku regije Aleppo. Osim prokurdskih „SDS“, taj grad od „Islamske države“ želi osloboditi i turska vojska i staviti pod svoj nadzor (a kasnije nadzor sebi odanih turkmenskih dragovoljačkih postrojbi iz tzv. umjerene sirijske oporbe), i na taj način definitivno onemogućiti teritorijalnu kompaktnost eventualne buduće kurdske teritorijalne autonomije na sjeveru Sirije. Nakon osvajanja toga grada Turska bi i službeno proglasila kraj svoje vojne kampanje na sjeveru Sirije pod nazivom „Štit Eufrata“.

S tim u svezi turski Glavni stožer je 14. studenog priopćio o zračnim napadima njegovog zrakoplovstva na ukupno 15 ciljeva „Islamske države“ u zoni Al-Baba, a spomenute prokurdske snage su u terenskim borbama s ISIL-ovim borcima izgubile 9 svojih vojnika. Do toga dana prokurdske snage nalazile su se svega 2 kilometra od toga grada iz smjera sjevera i sjevero-zapada. Vjerojatno upravo zbog te činjenice, 15.11., tursko-sirijsku granicu prešle su dvije tenkovske postrojbe turske vojske i krenule prema Al-Babu. Međutim, prema tom gradu iz smjera jugo-zapada krenule su i postrojbe službene sirijske vojske. Jer Al-Bab ima veliku važnost i za samo administrativno sjedište te regije – grad Aleppo (od kojeg je udaljen 42 kilometra), čije je potpuno oslobađanje strateški cilj službenog Damaska. Tako je 17.11. u zoni zrakoplovne baze sirijske vojske „Kuweires“ (regija Aleppo) primjećena koncentracija snaga sirijske vojske te će, po svemu sudeći, njihova zadaća biti ovladavanje Al-Babom prije dolaska turske vojske.

Kako će se „zavrzlama“ oko toga grada rasplesti još je teško reći. U igri su veliki ulozi za sve tri strane. Kurdi u toj regiji i u gradu Aleppu otvoreno surađuju i koordiniraju akcije sa sirijskom vojskom protiv tamošnjih islamista. S druge strane, Turska je i definitivno odustala od spašavanja „umjerene“ oporbe iz istočnog Aleppa, odakle je već ranije povukla sve svoje brojne vojne savjetnike i dijelove specijalnih postrojbi, gotovo sigurno kao rezultat ljetošnjeg dogovora Ankare i Moskve. Time je Ankara Damasku de facto isporučila taj najvažniji grad, ovladavanje kojim znači i prekretnicu rata na jednu ili drugu stranu. Međutim, ostalog konkretnog dogovora o bojišnicama na sjeveru Sirije između Rusije i Turske nema, već je ostavljeno „rješavanje problema u hodu“, a što u sebi uvjek sadrži i dozu nepredviđenih rizika. Ali Moskva i Ankara nastoje unatoč svemu zadržati „hladne glave“ znajući što je sve u igri. Što se tiče Kurda, Al-Bab je do okupacije „Islamske države“ bio većinski naseljen njihovim stanovništvom, pa zbog te činjenice, a još i više zbog njegovog strateškog značaja po same Kurde, teško je očekivati da će ga oni htjeti olako prepustiti turskoj vojsci, a kasnije malobrojnom turkmenskom stanovništvu koje će provoditi direktive iz Ankare.

Što se tiče grada Aleppa, prošli tjedan vladine i njima odane snage intenzivirale su napade na islamističke snage u istočnom djelu grada, paralelno s otpočinjanjem opisanih ruskih napada. Prethodno su islamistima dali 24-verosatni ultimatum za izlazak iz istočnog Aleppa, nakon čega su započeli borbe za oslobađanje zona Qaram al-Turab i Al-Aziza. Do 19.11. vladine snage izbacile su islamiste iz niza uporišta u zoni Qaram al-Tarraf.

Borbe vladinih snaga, koje su u ofanzivi, nastavljaju se i u regiji Damask, gdje su se 14.11. u Istočnoj Guti probile u središte grada Al-Reihan, a u Zapadnoj Guti su islamistima dali rok od 30 dana za odlazak iz palestinskog izbjegličkog logora „Yarmuk“.

Teške borbe vodile su se i u regiji Homs, kao i oko grada Deir az-Zour na istoku Sirije.

I za kraj, na jugu Sirije je foto-dokumentirana prva „vojna parada“ „mehanizirane divizije“ libanonskog „Hezbollaha“, pričemu su zamjećeni desetci tenkova sovjetske proizvodnje, američka blindirana vozila i topništvo. Te se snage uskoro namjeravaju prebaciti na bojišnicu u istočni Aleppo zbog čega se, prema pojedinim izvorima, sljedeći tjedan smatra presudnim za operaciju oslobođenja tog dijela grada.

Istodobno traju i velike diplomatske „bitke“ unutar međunarodnih organizacija za iznalaženje mirnog riješenja za taj grad, pričemu se paralelno nastavljaju i propagandno-psihološke medijske akcije s ciljem plasiranja optužaba sirijskih i ruskih snaga za navodno uništavanje civila i civilnih objekta (škola, bolnica i sl.) u tom gradu. Također se spominju i prvi neslužbeni prijedlozi o davanju svojevrsne autonomije istočnom Aleppu, čemu se službeni Damask najoštrije protivi i u startu ih odbacuje.

Izvor: geopolitika.news

Autor: Zoran Meter/geopolitika.news

ZADNJE VIJESTI