en.wikipedia.org
en.wikipedia.org

Saudijska Arabija u velikim problemima!

Autor: Zoran Meter

Čini se kako je okrutna realnost manipuliranja niskim cijenama nafte na svjetskom tržištu kroz rast i održavanje visoke razine proizvodnje, usprkos zasićenju tržišta tim derivatom (što je Rijad konstantno činio u posljednjih skoro tri godine), došla na naplatu i Saudijskoj Arabiji.

U nedavnom pregledu prošlotjednih događaja na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, između ostalog, spomenuli smo i prve vidljive znakove ozbiljnih gospodarskih poteškoća s kojima se susreće jedna od najbogatijih država svijeta Saudijska Arabija (poveznica).

Oni se ogledaju u prvim rezovima radničkih i socijalnih prava, nakon što je saudijski kralj Salman, 28. rujna, izdao naredbu prema kojoj se, po prvi put u povijesti zemlje smanjuju državni izdatci za zaposlene u državnim službama, koji čine oko 2/3 svih zaposlenika u Kraljevstvu. Od 1. listopada samnjuju se plaće ministara za čak 20%, kao i bonusi članovima vlade za korištenje stanova i automobila za 15%. I ostalim državnim službenicima se smanjuju bonusi i uvode limiti na isplate otpuštenim djelatnicima koji su postali višak. Sve ove mjere smatraju se odgovorom na niske cijene nafte zbog kojih je smanjen priljev novca u državnu blagajnu, a prodaja nafte bila je i još će dugo biti glavni čimbenik nacionalnog blagostanja zemlje. Za rashode na zaposlenike u dominantnom državnom sektoru do sada je izdvajano 45% ukupnih proračunskih sredstava (128 milijardi dolara u 2015. g.), zbog čega je proračunski deficit za prošlu godinu iznosio 98 milijardi dolara. Međutim, neizvjesno je kako će spomenute mjere utjecati na neformalni (nepostojeći) socijalni sporazum između vladajuće saudijske elite i njihovih podanika o očuvanju svojevrsnog statusa-quo u osjetljivoj ravnoteži tog nestabilnog društva, u odnosu na radikalne islamističke pokrete koji ne gledaju blagonaklono na hedonistički stil života u enormnom bogatstvu ogrezlih vladajućih elita zemlje.

Da stvari po Rijad ne idu u željenom smjeru ukazuje i vijest od 28. rujna, kada su  članice OPEC-a, na neformalnom susretu u Alžiru postigle dogovor o uvođenju ograničenja na proizvodnju nafte, na razini 32,5 – 33 milijuna barela dnevno, a čemu su se Saudijci do sada uvijek opirali, zahtjevajući  priključenje eventualnom dogovoru i njezinog glavnog regionalnog geopolitičkog suparnika Irana, što je ovaj odbijao činiti, želeći prije toga podignuti dnevnu proizvodnju nafte na predsankcijsku razinu. Međutim, Iran se niti ovoga puta nije želio priključiti mogućem dogovoru te je odbio ograničiti svoju proizvodnju do trenutka dok ne dostigne dnevnu razinu od 4 milijuna barela, a vlastite uvjete na potpisivanje sporazuma ima i Irak.

Ograničenje „mora biti raspoređeno između svih sudionika“, rečeno je na sastanku OPEC-a u Alžiru. U tu svrhu OPEC će osnovati koordinacijsko vijeće, koje će u studenom dostaviti završni prijedlog o ograničenju razine dnevne proizvodnje nafte. Razdoblje njegovog trajanja još nije definirano, a može iznositi i dvije godine.

Čini se kako je okrutna realnost manipuliranja niskim cijenama nafte na svjetskom tržištu kroz rast i održavanje visoke razine proizvodnje, usprkos zasićenju tržišta tim derivatom (što je Rijad konstantno činio u posljednjih skoro tri godine), došla na naplatu i Saudijskoj Arabiji. Ta njezina  strategija više ne daje rezultate, a u državnu blagajnu sljeva se sve manje novca te je Rijad bio primoran priznati ogroman pritisak koji je nastao po državne financije, pad udjela privatnog sektora u gospodarstvu, kao i rastući rizik od propasti IPO Saudi Armaca u 2018. godini.

Saudijska Arabija je iznova spremna odustati od priključenja sporazumu o ograničenju dnevne proizvodnje nafte unutar zemalja OPEC-a, ali istodobno je državni ministar Khalida al-Faliha dao do znanja, kako se uloga Saudijskog Kraljevstva kao bespogovornog vođe tog kartela mijenja.

Tržišni analitičar  Gerasimos Papagiannis izjavio je, kako je posljednjih tjedana postalo jasno da Saudijska Arabija više nije u stanju dugo nametati naftni cjenovni rat ostalim igračima na naftnom tržištu. To se u prvom redu odnosi na  američke proizvođače nafte iz škriljevca. „Upravo odustajanje Saudijaca od takve strategije utjecat će na rast cijena više od 50 dolara po barelu, ali će istodobno rast proizvodnje nafte iz škriljevca u SAD-u održavati cijene niže od 60 dolara. Vjerojatno, upravo u tom rasponu će se cijene nafte nalaziti do početka iduće godine“, izjavio je Papagiannis.

Današnja Saudijska Arabija stoji pred novom realnošću, u kojoj se snižavaju plaće i ukupni standard građana koji za takvo nešto nisu spremni, a rastuća gospodarska neodređenost, ubrzana regionalnom sigurnosnom nestabilnošću, dovela je do smjene modela upravljanja državom.

Sve to itekako ima veze s novom razvojnom strategijom države usvojenom ove godine, koja se odnosi na razdoblje do 2030. godine, i gdje se nastoji zamijeniti vodeću ulogu naftnog sektora u gospodarstvu zemlje, a također početi i intenzivan razvoj  tehnologija namjenjenih proizvodnji obnovljivih izvora energije. Takav kardinalan zaokret, za čije planiranje su već potrošeni milijuni dolara, nedvojbeno mora proizvesti posljedice i negativan učinak po dosadašnju dinamiku razvoja gospodarstva, a time i pad standarda građana.

Konzalting tvrtka McKinsey Saudijskoj Arabiji savjetuje investirati 4 trilijuna dolara za provedbu nužnog gospodarskog preustroja u željenom smjeru, zacrtanom u dugoročnoj strategiji razvoja.

Pa iako je kupovinom zapadnog naoružanja vrijednog desetke milijardi dolara Saudijska Arabija dosegla ulogu regionalne supersile, ona i dalje troši velika sredstva za regionalne ratove, što direktno – u Jemenu, što posredno – isporučujući oružje i financijska sredstva sebi odanim regionalnim vladama ili pokretima koji se bore za saudijske interese u državama čije vlade nisu pod dominacijom Rijada. Osim toga, imidž države je sve lošiji i zbog prestanka prešućivanja činjenice o  koketiranju Rijada s islamističkim terorizmom, pričemu treba podsjetiti kako je nedavno i njegov najveći partner Washington  usvojio kontroverzni zakon koji saudijske vlasti de facto optužuje za sponzoriranje terorizma, što je izazvalo val kritika, ne samo u arapskim zemljama Perzijskog zaljeva. (O reakcijama Rijada i nekih drugih zemalja na nedavno usvojeni američki zakon, Geopolitika.news uskoro će dostaviti podrobniju analizu)

Saudijska Arabija može nestati kao država

Čelna osoba konsultacijske tvrtke Eurasia Group Ian Bremmer je u intervjuu televiziji Bloomberg izjavio, kako Saudijska Arabija kao samostalna država možda ne izdrži konkurenciju na svjetskoj pozornici. Model funkcioniranja te zemlje ustrojen je na najmu strane radne snage, pričemu se u kulturi Saudijske Arabije uopće ne razmišlja o proizvodnji dobivenoj iz vlastitog rada.

Bremmer kaže: „ Što se tiče Saudijske Arabije, ja naprosto ne vidim način na koji ona može biti konkurentna… Broj stanovnika te države previsuje 30 milijuna, pričemu faktički veći dio njih ništa ne radi. Njihova mladež živi s roditeljima i bukvalno sjedi doma na kauču, ništa ne radeći tijekom mnogih desetljeća. … U Saudijskoj Arabiji mnogi rade, ali to nije domicilno stanovništvo. To su najamni radnici koji dolaze iz drugih država – Bangladeša, Libanona, Filipina, Britanije. To je ozbiljan problem. Dok vlada još ima novca ona može nastaviti s najmom stranih radnika. Ali u državi naprosto nema kulture rada … Oni mogu pokušati to sve promijeniti i natjerati mladež da počme raditi, ali u njih za to naprosto nema navike u samoj kulturi države…“

Bremmer Saudijskoj Arabiji daje prilično crnu perspektivu, navodeći, kako se ona možda neće uspjeti nositi s izazovima koje će trebati riješiti u bliže vrijeme, zbog čega postoji prilično velika mogućnost da prestane postojati kao država u dugoročnoj perspektivi.

Autor: Zoran Meter

ZADNJE VIJESTI