Saudijska Arabija dostavljat će ekstremistima oružje za borbu protiv Rusa i Assada!

Autor: Zoran Meter

Ruska akcija u Siriji, od početne zapadne potpore, prelazi u punu proturusku političku i medijsku retoriku, zbog koje će se tamošnja javnost preparirati i u sirijskom sukobu početi navijati za islamske teroriste koji se u medijima (pa i Hrvatskim) sve češće nazivaju sirijskim „pobunjenicima“ protiv kojih se bore ruske snage.

Današnje informacije o sirijskim ratnim praskozorjima ukazuju na nastavak od prije dva dana pokrenute kopnene ofanzive sirijskih regularnih postrojbi protiv islamista na zapadu zemlje. Prema izvješću agencije Sana, 77 terorističkih boraca je ubijeno ili ranjeno u regiji Hama, a u regiji Aleppo likvidirano ih je 50 te je ukupno uništeno 11 automobila s naoružanjem. U predgrađima Latakije, Hame i dalje na sjever oslobođeno je 8 naselja koja su mjesecima bila pod okupacijom terorističkih grupacija. Rusko zrakoplovstvo uništilo je kamp za obuku terorista „Islamske države“ blizu naselja Tertiah u regiji Idlib na sjeverozapadu zemlje, izjavio je za medije zamjenik načelnika Glavnog stožera ruskih oružanih snaga general Igor Makušev. Također je i francuski zrakoplov Rafale, koji je poletio iz baze u UAE, gađao terorističke postrojbe u regiji Rakka.

Kao rezultat novonastaloga stanja, Saudijska Arabija dostavljat će suvremeno i snažno, u tom smislu i protuoklopno oružje tzv. sirijskoj oporbi za borbu protiv Assadovih snaga i njegovih ruskih, iranskih i libanonskih saveznika, objavila je u petak tamošnja novina „Al-Qabas“. Novina kaže kako je to saudijski odgovor na ruske napade u Siriji.

Istodobno su ruski i egipatski ministri vanjskih poslova u današnjem razgovoru naglasili važnost koordinacije napora za borbu protiv „Islamske države“ na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, kao i rješavanje palsetinskog pitanja.

Nakon što je u četvrtak Pentagon objavio kako odbija komentirati natpise od strane američkih medija koji se pozivaju na anonimne izvore i prema kojima je nekoliko ruskih raketa ispaljenih s brodova u Kaspijskom moru palo na teritorij Irana, ubrzo se oglasilo i iransko Ministarstvo obrane, čiji je predstavnik izjavio kako ne postoje nikakvi podatci o navodnom padu raketa na njihov teritorij. Štoviše, u priopćenju se navodi kako se radi o nastavku američkog psihološkog rata i pritiska na Rusiju zbog njezine vojne akcije u Siriji.

ISIL

Što se tiče samih raketa „Kalibr“ o kojima je riječ, treba naglasiti sljedeće: radi se o vrlo preciznim raketama brodskog i kopnenog baziranja, namijenjenim za uništenje ciljeva u normalnim i složenim meteorološkim uvjetima, danju i noću, a koji se nalaze na kopnu ili moru (neprijateljski zapovjedni centri, skladišta oružja i goriva, zrakoplovni i lučki objekti). Raketa leti po prethodno utvrđenoj putanji na temelju obavještajnih podataka o mjestu cilja i raspoređenim sredstvima protuzračne obrane. „Kalibr“ je sposoban savladati zapreke PZO leteći na niskim visinama i očitavajući i prilagođavajući se reljefnim karakteristikama. Let se korektira ruskom satelitskom navigacijom „Glonass“ (Globalni navigacijski satelitski sustav kojeg je Rusija prije nekoliko godina dovršila u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti i njim zamijenila američki GPS) podsustavom reljefne korekcije na terenu. Na raketi se nalazi i aktivna radiolokacijska glava za samonavođenje. Raketa nosi bojevu komponentu težine do 450 kilograma za razne vrste uništavanja ciljeva. Osim toga, ono što posebno intrigira zapadne analitičare jest činjenica da se dalekometne rakete ovoga tipa prije svega nalaze na velikim brodovima, a „Kalibr“ se lansirao s malih brodova Kaspijske flotile, na velikih brodova neke od četiriju ruskih flota.

„Kalibr“ je prvi put predstavljen javnosti 2009. godine. Inozemni stručnjaci tada su izjavljivali: da je Irak u vrijeme Sadama Huseina imao ove rakete, SAD bi svojim brodovima teško prišao Perzijskom zaljevu. U kolovozu 2015. godine, zapadni mediji, pozivajući se na neimenovane izvore iz Pentagona, izvješćivali su kako se Rusija „približava iskorištavanju“ novih perspektivnih krilnih raketa „Kalibr“, sposobnih uništiti cilj u bilo kojoj točci Europe atomskim ili konvencionalnim bojevim glavama. I nije slučajno da se tim raketama planiraju naoružati nove podmornice projekta 949A „Antei“. Na temelju ovih podataka prosudimo jesu li se te rakete prekjučer srušile u Iranu ili ipak nisu.




NATO je sve više dezorijentiran, a u Rusiji raste potpora vojnoj akciji u Siriji

Jučerašnja izjava američkog ministra obrane na sastanku NATO saveza u Bruxellessu kako će djelovanja Rusije u Siriji imati posljedice za samu Rusiju, te kako on očekuje da će „u nadolazeće dane Rusija u Siriji snositi gubitke“, oglasilo se priopćenjem i rusko Ministarstvo obrane. U njemu se kratko navodi kako Carterova izjava ukazuje na razinu kulture i stupanj cinizma. General Igor Konashenkov komentirao je to ovim riječima: „U svojim ocjenama djelovanja američkih vojnika u različitim operacijama… po čitavom svijetu, predstavnici ruskog Ministarstva obrane niti jednom nisu javno iskazivali očekivanja pogibije američkih vojnika.“

Proteklih dana izricane oštre izjave čelnika NATO-a glede ruske povrede turskog zračnog prostora i spremno stavljanje saveza u zaštitu svoje članice, jučer su rezultirale i najnovijom izjavom glavnog tajnika Jensa Stoltenberga. Isti je naglasio kako NATO „u potpunosti podržava teritorijalnu cjelovitost Gruzije i poziva Rusiju razmotriti svoju odluku o priznavanju nezavisnosti Južne Osetije i Abhazije“. To je rečeno na zasjedanju vijeća NATO-Gruzija, pričemu je naglašeno kako je ta zemlja cjenjeni partner NATO-a.




Čini se kako NATO savez ne može naći pravi odgovor na ruski ulazak u bliskoistočnu igru jer je ograničen političkom odlukom SAD-a o izboru konfrontacije, a ne prihvaćanja suradnje s Rusijom po protuterorističkoj borbi. Zajedničku borbu Rusija je predlagala i još uvijek to čini ali isključivo na temelju rezolucije UN-a i međunarodnog prava, a ne po američkim pravilima (i, kako Rusi kažu, nelegalnoj američkoj akciji u Siriji koja nema pravno uporište bilo kroz poziv, bilo kroz odobrenje službene vlasti u Damasku, niti kroz odobrenje VS UN-a). Za NATO bi najjednostavnije bilo prihvatiti rusku ponudu i brzo se razračunati s terorističkom ugrozom u Siriji i Iraku. Ali politika je odlučila iznova dizati razinu napetosti u odnosu na Rusiju. Zato NATO ni ne može djelovati drukčije. Uskoro se očekuje i eskalacija sukoba u spornoj regiji Nagorno Karabah koja je pod nadzorom armenske vlasti, a Azerbajdžan je smatra dijelom vlastitog, trenutačno okupiranog teritorija. Eventualna vojna eskalacija na tom području koju sada sprječava jedino intenzivna ruska diplomatska aktivnost i prema Erevanu i prema Bakuu, mogla bi zapaliti čitavu južnokavkasku regiju. U Armeniji Rusi imaju snažnu vojnu bazu i ta je zemlja članica njihove obrambene organizacije ODKB (ruskog pandama NATO savezu), ali trenutačno su odnosi između Rusije i Azerbajdžana na najvišoj razini od samostalnosti dviju država. Istodobno su azerbajdžansko-zapadni odnosi u posljednjih godinu dana snažno zahladili što je ruska diplomacija vješto iskoristila. Ali ne teba smetnuti s uma kako je Bakuu u vanjskoj politici strateški najviše oslonjen na Ankaru i da su se ulaskom Rusije u Siriju rusko-turski odnosi prilično poremetili i zahladnjeli. Zato je južnokavkaska regija zapravo i ponajveće euro-azijsko „bure baruta“.

ISIL2

I dok se odnosi između Zapada i Rusije sve više zaoštravaju, a medijski propagandni rat eskalira paralelno s intenziviranjem ruskih i sirijskih vojnih aktivnosti na terenu, najnovije istraživanje ruskog javnog mišljenja provedenog od strane uglednog ruskog „Levada-centra“, ukazuje na još jednu homogenizaciju ruskog naroda, nakon one prve u odnosu na ukrajinsku krizu. Rezultati ukazuju na sljedeće:

čak 72 posto ispitanika unutar Ruske Federacije podupire nanošenje udara ruske vojske po grupacijama i infrastrukturi sirijskih terorista i „Islamske države“. Od toga ih 31% akciju podupire u potpunosti, a 41% podupire djelomično. Svega 4 posto ispitanika izrazilo je oštro protivljenje, dok ih 14 % ne zna odgovor.

Sirijski biskup je pozdravio rusku intervenciju

Agencija Frence-Presse (AFP) jučer je objavila kako je biskup Melkitske katoličke crkve u velikom sirijskom gradu Aleppu (u kojem je i sjedište apostolskog vikarijata, op.a.) Jean-Cleman Jeanbar pozdravio rusku vojnu kampanju protiv islamista u Siriji. Radi se o najbrojnijoj katoličkoj crkvi u Siriji i jednoj od najvećih na Bliskom istoku uopće. Prema podatcima iz Vatikana za 2014. godinu, broj pripadnika ove crkve iznosi oko 1,67 milijuna ljudi. Navedeni biskup je izjavio kako ruska intervencija „rađa nadu“ sirijskih kršćana i kako „Putin riješava problem i služi na dobro krščana“, citira francuska agencija biskupove riječi. Odgovarajući na pitanje o okrutnosti Assadovog režima, biskup je izjavio kako su takve izjave koristile „ekstremističkoj“ francuskoj poziciji koja ne želi voditi pregovore sa sirijskim predsjednikom.

S druge strane, neimenovani predstavnik Europske unije izjavio je u petak u Bruxellessu kako će se u ponedjeljak sastati ministri vanjskih poslova zemalja članica Unije te se očekuje zauzimanje zajedničkog stava oko Sirije. „Jasno je kako postoji konsenzus o tome da Assad ne uđe u buduće vodstvo države… Kako to točno formulirati, ja ne mogu reći, sada se to razmatra“, kaže isti izvor.

Pritom valja podsjetiti kako je na samom početku ruske vojne akcije dio zemalja članica ostavio mogućnost privremenog Assadovog ostanka na vlasti, štoviše i zajedničko uključenje s Rusima i njegovim snagama u borbu protiv ISIL-a (poput njemačke kancelarke Merkel, a i američki državni tajnik Kerry je na samom početku izjavio kako nije nužan odlazak Assada odmah već to može biti i nakon nekoliko mjeseci). Međutim, Obamina administracija je, očito pod snažnim pritiskom neokonzervativaca, ubrzo promjenila stav i odlučila se umjesto zajedničke borbe s Rusima protiv „IS-a“, za konfrontaciju i proturuski politički i medijski rat, a koji je ubrzo proširila i na EU. Iz te činjenice i proizlazi iznenadno europsko „jedinstvo“ koje ustvari prelazi u postupnu osudu ruske akcije kroz njezin navodni obračun s nejakim snagama umjerene sirijske oporbe. Assadove snage se također, po njihovim izjavama, ne bore protiv „Islamske države“ jedino protiv umjerene oporbe.

Međutim, postavlja se logično pitanje, tko je onda u posljednje 4 godine pobio 220 tisuća sirijskih civila i preko 50 tisuća pripadnika regularne Assadove vojske koja je na početku rata imala oko 200 tisuća vojnika? Nejake i umjerene oporbene snage ili ipak islamisti? Također, kako su se to onda islamisti dovukli do predgrađa Damaska i kako se to oni već mjesecima bore protiv vladinih snaga oko povijesnog grada Palmire kojeg su prethodno zauzeli i sravnili sa zemljom? Osobno nisam čuo niti za jednu bitku tzv. slobodne sirijske vojske protiv ISIL-a, ali sam zato čuo o tisućama njezinih pripadnika koji su prešli na stranu „Islamske države“.

I tko je onda u čitavoj ovoj priči licemjer? Tko obmanjuje svoju i svjetsku javnost u ime bešćutnih geopolitičkih interesa pred kojima ljudski životi, sudbine milijuna obitelji, vjera, civilizacijska dostignuća, više ne znače ništa. Kolika je količina ovog ludila potvrđuje i današnja vijest iz Bruxellessa od strane neimenovanog dužnosnika, koji je opovrgnuo informacije pojedinih medija o tome kako EU namjerava Rusiji uvesti dodatne sankcije zbog intervencije u Siriji, govoreći da EU isto nije razmatrala.

Američka politika upala je u zamku vlastitih spletki i obmana. Njihova propaganda nikada u povijesti nije bila bljeđa, neuvjerljivija i u konačnici neučinkovitija. Amerikancima danas u europskoj javnosti malo tko vjeruje, a istina polako prodire i u američku javnost. Međutim, američki bipartizam i eurokratski elitizam, u svojim rukama čvrsto drže sve ključne poluge upravljanja društvima tako da se oni istine i ne boje.

Sve se svodi na moje riječi objavljene u ovoj kolumni prije nekoliko dana: Ruska akcija u Siriji, od početne zapadne potpore, prelazi u punu proturusku političku i medijsku retoriku, zbog koje će se tamošnja javnost preparirati i u sirijskom sukobu početi navijati za islamske teroriste koji se u medijima (pa i Hrvatskim) sve češće nazivaju sirijskim „pobunjenicima“ protiv kojih se bore ruske snage.

Autor:Zoran Meter
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.