wikipedia commons
wikipedia commons

Rodno-feministička inkvizicija na djelu: Kardinalu Cañizaresu prijeti zatvor zbog ‘verbalnog delikta’

Autor:

Sloboda savjesti, sloboda govora, to su vrijednosti zapisane u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima koju je vijeće UN-a usvojilo davne 1948. godine. No sloboda savjesti više, izgleda, ne važi: isključivost fašistoidnih masovnih pokreta 21. stoljeća otvoreno ide za jednoumljem.

“Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima”, piše u toj deklaraciji. A piše i “Obitelj je prirodna i temeljna društvena jedinica te je ovlaštena na zaštitu društva i države.”

Piše i da se nitko se ne smije prisiljavati na pripadanje nekoj udruzi, pa se time podrazumijeva i da nitko nema obvezu dijeliti mišljenje o bilo čemu bilo koje udruge. No udruge se ne slažu. Nakon propovijedi o opasnostima koje, po njegovom mišljenju, rodna ideologija predstavlja za obitelj, španjolskom kardinalu Cañizaresu, nadbiskupu Valencije, prijeti tužba, a možda i zatvorska kazna.

Histerija i moralna panika feminističkih i LGBT udruga je započela kad je 13. svibnja kardinal za vrijeme propovijedi, govoreći o rodnoj ideologiji, rekao: “Obitelj je ugrožena ozbiljnim napadima, koji nikome nisu skriveni. Situacija je ozbiljna i imat će posljedice na društvo. Moramo uzeti u obzir stabilnost braka i obitelji kao pitanje od najvećeg društvenog interesa”. A nešto kasnije, 29. svibnja izjavio je: “Naš zakon je usmjeren protiv obitelji, kao i djelovanje političkih i društvenih sila kojima se pribrajaju gay carstva, ideologije poput radikalnog feminizma ili – najpodmuklije od svih – rodne ideologije.” Potom je dodao, “Kad se obitelj napada ili umanjuje, izokreće se najsvetija forma ljudskoga odnosa”.

Slagali se s kardinalom ili ne, on ima pravo na svoje mišljenje o bilo kojoj ideologiji, i ima ga pravo javno izreći! Kao što uostalom i gay udruge imaju pravo na svoj stav o katolicima, koji često izražavaju na krajnje uvredljive načine, skrnavljenjem križeva na gay prideu i sličnim. No, te kardinalove izjave pokrenule su napade iz Socijalističke radničke stranke Španjolske koja je na vlasti u Valenciji. Predsjednik lokalne vlade Ximo Piug napao je kardinalovu propovijed ustvrdivši kako cijeli svijet shvaća da svaka osoba može voljeti koga hoće, te ga optužio za “širenje mržnje!” Dakle: napadi na obitelj (i grubi verbalni napadi na katolike) nisu diskriminacija i mržnja, kritika (argumentirana) ideologija i masovnih pokreta, koje često vode isključivi i posve netolerantni fanatici, jest!

Optužbama su se ubrzo pridružile feministice iz platforme Alicantea i uložile službeni zahtjev da se kardinala optuži i kazni za “poticanje diskriminacije i mržnje” u homiliji, a druge su udruge, poput LGBT kolektiva Valencie i Kolektiva za spolno-afektivnu raznolikost također rekle da će uložiti službenu žalbu pri Uredu za zločine mržnje. Oni žele da se kardinala optuži za zločin “poticanja ili branjenja kriminalnog čina”, drugim riječima: oni su izvan i iznad zakona, i njihov se nauk ne smije propitivati, niti kritizirati. Izjava Alicantea kaže da je svojom izjavom u kojoj se usprotivio otvorenim granicama kardinal sebe “stavio u red s neofašističkim organizacijama koje, poput njega, smatraju da su ljudi drugog etniciteta ili religijskih uvjerenja opasnost za društvo i  potencijalni kriminalci” (što inače smatraju i statistički podaci o kriminalu i terorizmu u Europi, koji su vjerjatno profašistički). Također su ga optužile i za “frontalni napad na ljudska prava i čitav sustav zaštite manjina, kojeg štiti Ustav i naši zakoni”. U izjavi se međutim ne govori ništa o slobodi govora i vjerskim pravima, što je inače praksa kod organizacija koje se bave ljudskim pravima. Sloboda govora je što se njih tiče neograničena, kad su oni u pitanju, i ograničena time je li netko povrijedio njihove osjećaje, kad su drugi u pitanju.

Kardinal je u priopćenju kojim je odgovorio na te optužbe upitao “je li homofobno braniti obitelj” te je pozvao objektivne pravnike da prosude je li ono što je rekao protivno zakonu ili homofobno. Uostalom, crkveni nauk je jasan: čak i inače izrazito homoseksualcima sklon (vjerojatno iz populističkih razloga) papa Franjo je više puta osudio rodnu ideologiju, napomenuvši da su muškaraci i žene u stvarnosti komplementarni, a ne jednaki, te je u nedavnoj apostolskoj pobudnici “Amoris laetitia” rekao kako ne može biti nikakve analogije, čak ni daleke, između istospolnih veza i Božjeg plana za brak i obitelj. Kardinal Cañizares je iznosio je svoja uvjerenja i kršćansku doktrinu, te smatra kako je uznemirujuće što se ideologije poput one rodne nameću kao jedina dozvoljena misao.

U prošlosti smo svjedočili brojnim slučajevima kad bi kakav vjerski, ideološki ili kakav god pokret išao za time da zabrani bilo kakvo drukčije mišljenje, bilo kakav pluralizam. Upravo je u Španjolskoj na zlom glasu ostala tamošnja inkvizicija, čiji je cilj u osnovi bio protjerati Židove i muslimane iz Aragona i Kastilje. Danas se metodama srednjevjekovne inkvizicije služe neki drugi pokreti, što i ne treba čuditi: Erik Hoffer je davno opisao dinamiku masovnih pokreta, i fanatizam koji neizbježno slijedi nakon inicijalne faze, te koji kasnije često prerasta u diktaturu.

Ovdje se ne radi o tome slaže li se tko s kardinalovim viđenjem – radi se o slobodi vjeroispovijesti, slobodi savjesti, i slobodi govora, kao o osnovnim i temeljnim ljudskim pravima. O slobodi izražavanja svojih svjetonazornih ili vjerskih uvjerenja, sviđala se ona netolerantima ili ne. Jer, ne treba zaboraviti, tolerancija je definirana kao dobrovoljna: zastrašivanjem iznuđena tolerancija nije tolerancija, već upravo njena suprotnost. To je netolerancija onih koji se u toleranciju kunu. Tolerancija, kako je UN definira, ne podrazumijeva nipošto odustajanje od svojih stajališta, niti prešućivanje vlastitog mišljenja. Tolerancija tek podrazumijeva da nećete nekom drugom braniti da radi nešto što vama radi štetu i s čim se ne slažete, ukoliko to jasno zabraniti uopće možete. Po svakoj definiciji tolerancije, netolerantni su upravo oni koji za kardinala traže  – zatvorsku kaznu, jer ne želi misliti isto što i oni. Kardinal nigdje nije tražio kažnjavanje niti progon bilo koga – traži se njegovo progon. Kardinal je tek izrazio svoj stav u korist tradicionalne obitelji, a protiv ideologija s kojima se ne slaže. Kardinal nikog ne tjera da se složi s njim. Femistice i gay aktivisti međutim ne toleriraju da netko ima mišljenje o njima različito od njihog, istovremeno si uzimajući za pravo imati mišljenje o katolicima.

Posljednjih nekoliko godina u svijetu, a i u Hrvatskoj, kroz medije i zloporabu državnih institucija te fašistoidne floskule o “govoru mržnje”, sve su češći napadi na slobodu govora i mišljenja. Radi se o cenzuri, difamaciji, o sustavnom vrijeđanju i sramoćenju ljudi koji se ne slažu s nametanjem ove ili one ideologije. Stoga je bitno ustati u obranu slobode govora, jer i ovako živimo na rubu diktature. Čak i u socijalizmu, sloboda govora je često bila ograničena s tek dva – tri tabua, poput hrvatskog nacionalizma i lika i djela druga Tita. Danas je, očito, tih tabua sve više.

Autor:

ZADNJE VIJESTI