commons.wikimedia.org
commons.wikimedia.org

Razgovor Putin – Erdogan nakon pogibije trojice turskih vojnika na sjeveru Sirije

Autor: Zoran Meter/geopolitika.news

Glavni stožer turskih Oružanih snaga je 24. studenog priopćio o pogibiji trojice i ranjavanju desetorice turskih vojnika na sjeveru sirijske regije Aleppo, kao rezultat napada zrakoplova sirijske vojske. Radi se o prvom slučaju primjene sirijskih zrakoplova po turskim intervencionističkim snagama od ljeta ove godine (24. kolovoza), kada je Turska pokrenula vojnu operaciju „Štit Eufrata“ na sjeveru te zemlje (naravno, ukoliko su turske informacije točne)

Zapovjedništvo sirijske vojske je 25. studenog opovrgnulo navode turske strane o ovom incidentu.

O čemu se zapravo radi?

Paralelno s borbama za Aleppo (kojim sirijska vojska namjerava u cjelosti ovladati u sljedećih nekoliko dana), kao i borbama za oslobođenje Rakke od snaga „Islamske države“, vodi se i utrka za oslobođenje od ISIL-ovih snaga i manjeg ali strateški važnog grada Al-Baba, smještenog 40-ak kilometara sjevero-istočno od Aleppa. U borbama za ovladavanje ovim gradom sudjeluju kurdske postrojbe iz smjera sjevero-zapada, turska vojska (formalno se bore proturske postrojbe lokalnih Turkmena kojima turska vojska pruža zračnu i topničku potporu, ali dozvolimo digresiju o tome kako u napadu stvarno sudjeluje turska vojska, imajući u vidu malobrojnost i neefektivnost etničkih Turkmena) sa sjevera, a od prije nekoliko dana i sirijska vojska iz jugo-zapadnog smjera.

Za sve tri strane Al-Bab ima veliki strateški značaj: Kurdima za teritorijalni kontinuitet njihovog kantona od Kobanija do Afrana; Turcima zbog namjere da taj grad uključe u svoju „sigurnosnu zonu“ površine 5 tisuća km2, formalno namjenjene za smještaj budućih izbjeglica a u stvarnosti zbog onemogućavanja spomenutog kurdskog teritorijalnog povezivanja; i, na kraju, za sirijsku vojsku, kojoj nije u interesu možebitni dublji prodor turskih snaga na jug, u dubinu sirijskog prostora, nakon eventualnog ovladavanja Al-Babom. A snažna koncentracija sirijske vojske nedavno pristigle u širu zonu grada omogućila je do 26. studenog njihovo brzo osvajanje okolnih mjesta i približavanje Al-Babu na udaljenost od svega 2-3 kilometra.

Erdogan dva puta telefonski razgovarao s Putinom

Ubrzo nakon incidenta turski predsjednik Erdogan nazvao je svog ruskog kolegu Putina i o svemu ga izvjestio. Razgovor dvojice čelnika uskoro je i ponovljen. Ali prije toga ukratko o trenutačnom stanju u svezi Al-Baba: jasno je kako kurdske snage i sirijska vojska koordiniraju svoje akcije oko toga grada kao što to čine i u borbama u Aleppu (pritom je važno naglasiti kako su na strani kurdskih snaga u blizini Al-Baba primjećeni i američki vojnici. A budući da iza sirijske vojske stoje Rusi, radi se o svojevrsnom tihom ili posrednom „paktu“ američkih i ruskih snaga u tom dijelu Sirije, kojim se Turskoj jasno pokazuje „crvena crta“ preko koje ona ne smije preći.

Turski čelnik Erdogan je u telefonskom razgovoru svom ruskom kolegi ukazao na odlučnost Turske u borbi s terorizmom, pričemu Ankara uvažava teritorijalnu cjelovitost Sirije. Prema informacijama iz krugova ureda turskog predsjednika, dvojica državnika razgovarala su o regionalnim problemima, u tom smislu i o stanju u Siriji. Obojica čelnika usuglasili su se o potrebi usvajanja mjera za ubrzavanje riješenja humanitarne krize u Aleppu. Što se tiče opisanog incidenta između turskih i sirijskih snaga, turski premijer Binali Yildirim je izjavio kako će krivci za pogibuju turskih vojnika biti kažnjeni, a što povećava ugrozu od neposrednog sukoba sirijske i turske vojske oko Al-Baba.

Međutim, moramo naglasiti kako je razgovor Erdogan-Putin iskorišten i za dodatno „podešavanje sata“ ljetos pokrenutog između Rusije i Turske pri razdjeli zona njihovog djelovanja na sjeveru Sirije, a koji uključuje odustanak Ankare od potpore islamistima u Aleppu u zamjenu za osiguranje turskih sigurnosnih interesa uz pograničnu zonu s tom državom. Sada ostaje za vidjeti hoće li sirijska vojska nastaviti prodor u sam Al-Bab ili će ostati u njegovim južnim predgrađima kao svojevrsna tampon zona i osiguranje od eventualnih novih turskih ambicija usmjerenih dublje prema sirijskom jugu.

Turska učinila taktičku pogrešku

Prema mom mišljenju turska vojska učinila je veliku taktičku pogrešku zbog koje se sada i našla u neugodnoj situaciji. Naime, Al-Bab pod okupacijom drže borci „Islamske države“ s ne baš respektabilnim snagama, a Ankara, k tome, ima i veliki utjecaj na ISIL-ove zapovjednike u pograničnim sirijskim zonama. Iz tog razloga turska vojska je mogla već puno ranije (kako je to učinila s ostalim naseljima unutar svoje oslobođene „sigurnosne zone“) pregovaračko-vojnom kombinatorikom bez većih vojnih naprezanja osvojiti taj grad i u njega dislocirati sebi odane snage iz umjerene sirijske oporbe, konkretno one turkmenske, pritom ih ojačavši sa svojim instruktorima i vojnom tehnikom. Međutim, turski državni i vojni vrh iznenada se odlučio za pomak svojih snaga u smjeru Manbidža i istjerivanje kurdskih postrojbi „Sirijskih demokratskih snaga“ (podupiru ih Sjedinjene Američke Države, a Turska ih smatra samo filijalom Radničke stranke Kurdistana, u čemu su vjerojatno u pravu) natrag na istočnu obalu rijeke Eufrat, što su Ankari obećavali Amerikanci. To su učinili usprkos činjenici što se turska vojska samo nekoliko dana ranije nalazila svega dva kilometra od ulaza u Al-Bab i u koji su trebali ući u sljedeća 24 sata. Pritom je g. Erdogan računao na američko obećanje o kurdskom povlačenju iz Manbidža bez vojnog otpora. Međutim, turska vojska se već u približavanju spomenutom gradu suočila s vojnim otporom Kurda, koji nije ni malo bezazlen. Imajući u vidu kako tamo upućene turske postrojbe ne predstavljaju baš neku snažnu vojnu silu, važno je napomenuti kako tamošnje kurdske snage raspolažu s ruskim protuzračnim sustavima „Strela“ i američkim protutenkovskim sustavima „TOW“, a što je na kraju i rezultiralo uništenjem dva turska tenka i četiri oklopna vozila.

Percipirajući i nedvojbenu koordinaciju vojnih napada sirijske vojske i kurdskih postrojbi oko Al-Baba, kao što to čine i u nedalekom Aleppu, (obje strane su se u svega dva dana Al-Babu približile za više od deset kilometara, došavši, praktički, svaka sa svoje strane do njegovih predgrađa) kao i činjenicu da se među kurdskim snagama nalaze i američki specijalci, i da su ruska sredstva PZO signalizirala radarima tamo aktivnih turskih zrakoplova njihovu „zahvaćenost“, za očekivati je kao minimum održavanje „pat“ pozicije ili, što je vjerojatnije, konačni gubitak Al-Baba po tursku vojsku.

Naravno, taj gubitak ne znači i konačni poraz turskih snaga ili njihov neuspjeh oko formiranja „slobodnog teritorija“ na sjeveru Sirije pod njihovim nadzorom. Al-Bab jest strateški važan ali Ankara je svjesna kako se u sadašnjim okolnostima nešto mora ostaviti i Kurdima i da njihov potpuni vojni poraz s geopolitičkog aspekta u ovom trenutku nije moguć.

A nakon oslobođenja Aleppa od strane sirijske vojske, vjerojatno će biti pokrenut i širi krug međunarodnih i unutarsirijskih pregovaračkih procesa oko budućeg ustroja zemlje, u kojem će, sada je to već sigurno, sudjelovati i predstavnici tamošnjih Kurda. Samim tim je jasno kako nešto od ratnog „plijena“ i njima mora pripasti u sklopu budućeg cjelokupnog dogovora za tu zemlju. A prve signale o svom sudjelovanju u tim pregovorima ovih dana odašilju i predstavnici tzv. umjerene sirijske oporbe, što je rezultat dramatične promjene vojnog stanja u korist vladinih snaga, ne samo u Aleppu.

Ovdje možemo pridodati i jučerašnju vijest libanonskih medija o tome, da su u Siriju došli i visoki časnici egipatske vojske koji već djeluju unutar Glavnog stožera sirijskih Oružanih snaga. Pa iako službeni Kairo opovrgava informacije pojedinih arapskih medija o slanju svojih vojnika u Siriju na stranu vlade u Damasku, nije nepoznanica kako su egipatski vojni časnici već ranije boravili u ruskoj vojnoj bazi „Hmeymim“ pokraj Latakije.

Izvor: geopolitika.news

Autor: Zoran Meter/geopolitika.news

ZADNJE VIJESTI