EPA

POČINJU DANI GNJEVA: Nakon Trumpove odluke, Hamas poziva na novu arapsku intifadu!

Autor: Zoran Meter

Vođa radikalnog palestinskog pokreta Hamas Ismail Hania pozvao je na novu arapsku intifadu, nakon što je sinoć američki predsjednik Donald Trump javno proglasio odluku o priznanju Jeruzalema glavnim gradom Izraela i premještaju američkog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem.

„Treba početi treći palestinski ustanak protiv američkih i cionističkih planova o judaizaciji Jeruzalema“, izjavio je u četvrtak vođa Hamasa. Istodobno je petak proglasio „danom gnjeva“ s kojim će početi novi pokret pod nazivom „sloboda Jeruzalemu i Zapadnoj obali“. „Jedinstveni Jeruzalem ostaje prijestolnica svih Palestinaca, … i mi ne priznajemo ozakonjenje okupacije palestinske zemlje“, naglasio je Hamia. Pri tom je kazao kako arapske države moraju prekinuti suradnju s Washingtonom jer je odluka američkog predsjednika agresija protiv palestinskog naroda i objava rata njegovim svetinjama. „Palestinska oluja“ će se nastaviti sve dok „Donald Trump ne požali (zbog svoje odluke, op. GN.)“.

Jučer je na temu novog američkog političkog smjera u odnosu na status Jeruzalema, detaljnu analizu napisao naš urednik Zoran Meter, u kojoj je, između ostalog, napomenuo, kako su najave američkog čelnika vezane uz Jeruzalem izazvale burne reakcije unutar muslimanskog svijeta i prije njegove sinoćnje službene objave. Zbog novog zaoštravanja stanja u toj eksplozivnoj regiji i brojnih oštrih kritika koje na račun Washingtona pristižu iz svih dijelova svijeta, za komentar o daljnjem razvoju stanja pitali smo našeg urednika Zorana Metera čije stavove prenosimo u cijelosti:

Jasno je kako je ova radikalna odluka američke administracije (sasvim sigurno potpuno usuglašena s izraelskim državnim vrhom), unutar američkih geostratega prethodno duboko proanalizirana sa svih strana i kako su utvrđene projekcije daljnjeg razvoja događaja u više smjerova, ali i pripremljeni odgovori za svaki od njih. Također je definitivno jasno kako Washington (i Tel Aviv)  očekuje žestoke reakcije arapskog svijeta, prije svega samih Palestinaca, pa je najvažnije pitanje, zašto se baš u ovom trenutku Trump odlučio na takav radikalan potez? Jedan od razloga, koji se uklapa u već mjesecima prisutne komentare brojnih svjetskih analitičara, jest taj, da SAD-u očajnički treba novo veliko ratište radi plasiranja njegovog naoružanja ali, možda i više, zbog gubitka njegove pune globalne dominacije tj. početka stvaranja policentričnog ili multipolarnog svijeta (s više centara moći). Možda bismo se oko ovog djelomično i mogli složiti, da nije riječ o Izraelu. Ali kada je on u pitanju stvari su uvijek puno sofisticiranije, a uzroci i metode pokretanja političkih i vojnih procesa koji se njega tiču puno teže uočljivi.

(VIDEO) TRUMP ZAPALIO BLISKI ISTOK: Pogledajte snimke sukoba u Betlehemu!

Trumpova administracija je od samog početka pokazala kako će se njezina bliskoistočna politika bazirati na uskoj suradnji s Izraelom i zaštiti njegovih nacionalnih interesa, što se najbolje vidi i kroz drastično promijenjenu američku politiku prema Iranu (kao najvećem izraelskom neprijatelju) kojeg se ponovo proziva sponzorom terorizma, prijeti američkim jednostranim izlaskom iz sporazuma o iranskom nuklearnom programu zbog navodnog kršenja preuzetih obveza od strane Teherana (koje nitko drugi u međunarodnoj zajednici ne vidi, uključno i Međunarodnu agenciju za nuklearnu energiju, zaduženu za nadzor provedbe preuzetih obveza iz Sporazuma), poziva na uvođenje novih sankcija i td.

Kao drugo, vrlo je važno napomenuti kako je prije par mjeseci, posredstvom Egipta, započeo proces političke pomirbe dviju, već dugi niz godina sukobljenih glavnih palestinskih političkih snaga, Fataha i Hamasa, sa željom za uspostavom nove palestinske vlade nacionalnog jedinstva, spremne za početak otvorenog razgovora s Izraelom oko konačnog rješenja palestinskog pitanja. Izraelu palestinska pomirba nikako nije u interesu jer mu radikalni Hamas daje pokriće za politiku „čvrste ruke“ koju Tel Aviv godinama provodi, uključno i pomorsku i kopnenu blokadu pojasa Gaze (pod nadzorom Hamasa) i nadzora graničnih prijelaza s Egiptom. Pomirba Palestinaca ima široku međunarodnu potporu, ali Izrael već u startu postavlja snažne sigurnosne i političke preduvjete za početak dijaloga s budućom palestinskom vladom, poput razoružanja Hamasa, priznanja izraelske države i sl. a što je samo po sebi nemoguće realizirati u početnoj fazi unutarpalestinske pomirbe ali i  bez otpočinjanja samih pregovora i postizanja prethodnog okvirnog dogovora oko temeljnih spornih pitanja, među kojima je dominantno upravo ono oko statusa Jeruzalema. Njega, kao što je poznato, i jedna i druga strana smatraju svojim glavnim gradom (istočni Jeruzalem Palestinci smatraju glavnim gradom njihove buduće nezavisne države).

Dakle, radikalizacija stanja koja će neminovno uslijediti nakon sinoćnjeg Trumpovog javnog priopćenja, ide na ruku Tel Avivu. Današnje obraćanje javnosti vođe Hamasa koji poziva na novu intifadu Izraelu itekako odgovara. Prva intifada (sveti rat) trajala je od 1887.-1991., a druga od 2000. g. Niti jedna niti druga nisu ništa kvalitativno pozitivnog donijele Palestincima, osim golemog materijalnog i ljudskog stradanja na njihovim teritorijima, uz minimalne gubitke i razaranja po sam Izrael. Slično bi se vjerojatno dogodilo i u ovoj intifadi koju danas priziva Hamas, a osim toga, što je i najvažnije, time bi se vjerojatno za duže vrijeme zaustavio i proces unutarpalestinske nacionalne pomirbe. Naravno, Hamas sada, u okolnostima izraelsko-američkog prelaska „crvene crte za muslimane“, koju označava upravo status Jeruzalema (koji je, osim za Židove i kršćane i muslimanski sveti grad), računa na svearapsku i svemuslimansku solidarnost i možda je u tome u pravu jer osude Izraela i SAD-a „pršte“ sa svih strana. Međutim, u današnjim okolnostima u kojima se nalaze arapske zemlje, veliko je pitanje koliko je njima u ovom trenutku stalo do palestinske  intifade, a još više do rata s Izraelom. Jedan Egipat, kao veliki prijatelj Palestinaca, i sam je pod snažnim bremenom terorističkih napada i radikalizacije stanja u zemlji. Turska, koja je preksinoć zaprijetila prekidom diplomatskih odnosa s Izraelom i sazvala za 13. prosinca izvanredni samit Organizacije za islamsku suradnju zbog Trumpove odluke, ima sasvim dovoljno vlastitih problema i glede Sirije i pobunjenih Kurda na svom teritoriju. Saudijska Arabija je u predratnom stanju s Iranom i sada, upravo u vrijeme kada nastoji koordinirati svoje poteze s Izraelom oko te države, nije joj u interesu svađa s Izraelom. Dakle, stvari su, kratkoročno gledano, vrlo nepovoljne za novu palestinsku intifadu jer Palestincima  iznova prijeti ostati samima „na brisanom prostoru“ prema izraelskim tenkovima i zrakoplovima.

Ovdje možemo govoriti i o mogućoj postavljenoj američko-izraelskoj  „stupici“ za Iran, koji sada može reagirati emocionalno u smislu zaštite muslimanskih svetinja i pomoći Hamasu kojeg oduvijek podupire. Podsjetimo, druga palestinska intifada i tadašnji započeti izraelski rat s libanonskim Hezbollahom doveo je do gotovo pa sasvim otvorene vojne pomoći toj libanonskoj šijitskoj organizaciji od strane Irana, do te mjere da su taj rat analitičari prozvali i „prvim izraelsko-iranskim ratom“ (Hezbollah u njemu nije bio poražen ali se status Palestinaca nije promijenio na bolje).  U slučaju sadašnjeg pokretanja rata Iran bi se suočio s jedinstvenim izraelsko-američkim vojnim odgovorom, a vrlo vjerojatno po strani ne bi stajala niti Saudijska Arabija. Zbog svega ovog mislim kako će se Teheran suzdržati od vojne radikalizacije od sinoć eskaliranog političkog problema Jeruzalema. Zašto? Vrijeme radi za Iran jer će se sada i arapska i muslimanska javnost snažno homogenizirati u protuizraelskim i protuameričkim stavovima, a njihov predvodnik bit će upravo Iran zbog neugodne pozicije Saudijske Arabije kao velikog američkog partnera i sve većeg zbližavanja Rijada s Tel Avivom. Osim toga, u praktičnom smislu oko Jeruzalema se zapravo ništa neće promijeniti. Zgrada američkog veleposlanstva možda će se jedne godine tamo i preseliti ali što onda? Taj američki potez sigurno neće slijediti druge svjetske zemlje niti će status Jeruzalema kao glavnog izraelskog grada „amenovati“ Vijeće sigurnosti UN-a, a niti će izraelska vlada sada početi protjerivati tamošnje palestinsko i arapsko stanovništvo ili onemogućiti hodočašća muslimana u njihovu svetinju – džamiju Al-Aksa na Brdu hrama. Dakle, sve ostaje po starom.

Naravno, pritom je najveći problem kako spriječiti uzavrelu arapsku krv na isto tako vrućim ulicama izraelskih i arapskih gradova, i radikalne reakcije arapske mladeži odgajane na mržnji prema Izraelu gotovo na genetskoj razini. To će biti vrlo teško kontrolirati, a osim toga, isprovocirati oružani sukob od strane sigurnosno-obavještajnih službi bilo gdje u svijetu gdje postoji kritična razina međunacionalne mržnje i nije neki problem. Drugim riječima, preostaje nam samo vidjeti što će se iz svega ovog poroditi i nadati se kako ovo neće poprimiti kataklizmičke razmjere. Ali ne treba zaboraviti niti to, da bi Trumpu jedan veliki rat na tuđoj zemlji, kojim bi se iznova homogenizirala do krajnosti podijeljena američka javnost i odvukla pozornost od neugodnih sudskih procesa protiv njega i njegovih bliskih suradnika, itekako dobro došao.

Izvor: Geopolitika.News

Zoran Meter: TRUMPOVA ODLUKA O PREMIJEŠTANJU VELEPOSLANSTVA U JERUZALEM USLOŽNJAVA ODNOSE SAD-A S MUSLIMANSKIM SVIJETOM I EU

Autor: Zoran Meter