Trump tijekom službenog posjeta kini u studenom 2017. // Wikipedia

POČEO TRGOVINSKI RAT SAD-a I KINE Trump udario na Peking, cilj – rušenje komunističke partije?

Autor: Ratko Martinovic

Prvo su novinari napadali Trumpa za neispunjavanje predizbornih obećanja. Sad ga napadaju radi njihovog ispunjavanja. No ovdje nije riječ o vjerodostojnosti već o puno većoj igri, onoj koja bi mogla promijeniti svijet.

Trump udara gdje najviše boli – u komunistički intervencionizam na slobodno tržište

SAD je prvo nasrnuo na europsku uniju smatrajući da su dodjele beneficija i poticaja samo skriveni način udara na slobodno tržište uz favoriziranje lokalne proizvodnje. Na to je uzvratio dvojbom između uvoznih kvota i carina kojima je planirao smanjiti trgovinski deficit. Logično, sljedeća na udaru bila je Kina koja putem državnih banaka kreditira vlastite tvrtke s minimalnim kamatama, čime također zaobilazi ‘Status Quo’ i na javne nabave ulazi sa superiornim ponudama. Njima je ponudio ‘balansiranje’ trgovinske razmjene u kojoj SAD čak 375 milijardi dolara više uvozi kineska dobra nego što je to slučaj u suprotnom smjeru. Kina je to naravno odbila pa je naredni korak bio uvođenje 50 milijardi dolara tarifa. Dok se čekaju protumjere, svijet raspravlja o reperkusijama čitave situacije.

SAD se tako odvažio na tektonske izmjene u međunarodnim trgovinskim ugovorima uz uobičajenu Trumpovu taktiku prijetnje i prisile. Rusija čeka razvoj situacije i ulazi kao oponent. Dok Kina nastavlja s tihom okupacijom – njezina taktika ukratko prezentira snimanje željenog tržišta i ulazak sa strategijom koja uključuje prilagodbu pravilima, te njihovo zaobilaženje. U Africi to podrazumijeva kupovinu labilnih diktatora i zakone koji izuzimaju Kineze od pravosudnih progona, u EU ulazak u javne natječaje s najboljim ponudama i lobiranje skupina involviranih u procese. Za SAD su se pak odlučili na taktiku držanja u šaci mahnitom kupovinom državnih obveznica s kojima imaju značajan udio u vlasništvu nad američkim vanjskim dugom. No Trumpa takve stvari previše ne brinu i ne zanimaju.

Prljavi igraju prljavo

On je kineskog predsjednika Xi Jinpinga već na Floridi upozorio što ga očekuje, a da misli ozbiljno potvrdio je jačanjem odnosa s Tajvanom. Dogovor oko Sjeverne Koreje mnoge je naveo na razmišljanje da bi se i uvođenje kvota moglo izbjeći, no ništa. Multipolarni Duginov svijet privukao je i Kineze pa su politiku SAD-a zajedno s Rusijom iskoristili pri poboljšavanju odnosa s EU. Kina godinama koristi sve što joj se nudi – kvazi-komunistička partija izlika je za otvoreni totalitarizam, kapitalizam služi kao osnova za lakšu penetraciju na Zapad, a državni intervencionizam u nacionalsocijalističkoj maniri pogoduje bankama, valuti ili pak ‘dumpingu’ koji podrazumijeva prodaju domaćeg proizvoda vani po nižim ili neisplativim cijenama. Država navodno takve minuse regulira poticajima, beskamatnim kreditima ili otvorenim pokrivanjem deficita.

Trump se tako poveo za primjerom Bruxellesa i odlučio na ‘borbu protiv privilegije, protekcionizma i diskriminacije’ koje provodi službeni Peking. Kinezi takve situacije obožavaju i kao da perverzno u njima uživaju – automatski su podnijeli tužbu Svjetskoj trgovinskoj organizaciji zbog ‘miješanja u unutarnje procese suverenih država’, a zatim su smanjili izvoz plemenitih materijala za računala čime su žestoko odgovorili. Kasnije su taktiku osuvremenili i dotadašnju intervenciju zamijenili već spomenutim niskim kamatama tvrtkama koje sudjeluju u procesima javnih natječaja. Iako se kao nuspojava ovakvih ratova najčešće istaknu samodostatnost i reaktivacija proizvodnje, kod obje strane to je vjerojatno i razlog pokretanja sukoba. Jer niti SAD-u niti Kini ne odgovaraju ‘Sweat Shop’ okolnosti.




Kinezi bez SAD-a ne mogu do realizacije ‘SkyNet’ AI sustava

Kina logično ne želi ovisiti isključivo o uvozu i gospodarskom ‘imperijalizmu’, a Amerika smatra kako zbog korporativnog preseljenja proizvodnje pate i proizvodnja (izvoz) i uvoz (vlastitih dobara). Kina ima dva aduta u rukavu – spomenuto vlasništvo nad vanjskim dugom kao i možebitno uvođenje petro-yuana kao protuteže petro-dolaru. Da je to moguća opcija govori i ogromna težnja azijske velesile za sada već ostvarenim ciljom – prvim mjestom u trgovini naftom. SAD pak maše kartom pada vrijednosti dolara u toj situaciji, što bi ih izvozno značajno ojačalo. Kako je SAD Kini trgovinski i to petnaest puta značajniji partner od Rusa i EU, ovo je sve samo ne isključivo trgovinski rat. A ne ni politički već svoj moment ima u samoj srži ultimativne kineske nacionalne strategije – stvaranja sustava umjetne inteligencije znakovito nazvanog ‘SkyNet’.

Kina je tako suptilno iskorištavala američki softverski i IT potencijal nauštrb ovisnosti prema kineskom hardveru – s agendom rušenja SAD-a u globalnoj informatičkoj premoći. Eksploatirali su i to što zbog državnog ustroja ne moraju slijediti uobičajena pravila slobodnog tržišta pa su pukim pritiskom i kapitalom prvo osvojili Afriku, zatim krenuli u brze saveze s do jučer neuobičajenim partnerima poput Filipina, a zatim su Pelješkim mostom ušli i na posve novo europsko tržište. Sila koja je gospodarski predvodila svijet tisućama godinama koristi brojnost i fluktuaciju novca kao superiorno oružje. No po prvi puta joj se netko odlučio suprotstaviti, i to njezinim sredstvima – prljavim alatom ‘mrkve i batine’, udarajući tamo gdje je Kina najosjetljivija. SAD će tako nastojati dokazati da je na kraju igre samo jedan ‘gazda’. A možda danak plati upravo komunistička partija, pod velom ‘sijanja demokracije’ ili ekonomske katastrofe – vrijeme će pokazati?




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.