pixabay
pixabay

Panika u Bruxellesu nakon telefonskog razgovora Trumpa i Putina!

Autor: Zoran Meter/ Geopolitika.news

Rusija konačno izišla iz sjene i sada zauzima vodeće mjesto na međunarodnoj areni

Nakon što je prošlog tjedna američki ministar obrane Ashton Carter nagovarao budućeg američkog predsjednika Donalda Trumpa da ne ide na zbližavanje stavova s Rusijom i na koordinaciju vojnih djelovanja s tom zemljom po pitanju Sirije sve dok ona ne promjeni svoje aktivnosti usmjerene na potporu režimu Bashara al-Asada i ne prihvati nužnost njegovog silaska s vlasti, odgovor g. Trumpa stigao je vrlo brzo. Nepuni sat nakon susreta s ministrom obrane, budući američki predsjednik dao je intervju u kojem je potpuno ignorirao prijedlog aktualnog ministra i izjavio, kako će se SAD ubuduće usmjeriti na borbu protiv „Islamske države“ u Siriji, a ne na rušenje Bashara al-Asada. Time je nedvojbeno dao do znanja kako je era Ashtona Cartera i politike koju je on simbolizirao završila i da slijedi temeljiti preustroj američke vanjske i obrambene politike.

Nakon preksinoć održanog telefonskog razgovora g. Trumpa i ruskog predsjednika Putina, bilo je riječi o normalizaciji odnosa dviju glavnih globalnih vojnih sila. Budući američki vođa je izjavio, kako će osobno nadgledati aktivnosti prema kojim bi dvije ranije konkurirajuće velesile mogle otpočeti konstruktivnu suradnju. Obećao je i užu suradnju s ruskim čelnikom po međunarodnim pitanjima.

Taj razgovor označava „novu eru“ američko-ruskih odnosa i izazvao je paniku unutar vođa EU, piše danas Daily Express. Topli i pomirujući ton i karakter tih razgovora dokazuje kako je Rusija i konačno izišla iz sjene i sada zauzima vodeće mjesto na međunarodnoj areni, navodi Daily Express. A takav razvoj stanja ne može ne zabrinjavati Bruxelless, koji se sve više boji da nova američka administracija može potisnuti europsku politiku na zadnji plan. Vođe EU shvaćaju kako učvršćenje odnosa Moskva-Washington ne donosi pobornicima proturuske linije ništa dobroga, navodi taj medij.

Strah Bruxellessa dodatno povećavaju vrlo teške i nerijetko uvredljive riječi EU političara na račun Donalda Trumpa u vrijeme američke predizborne kampanje. Tako je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker uoči izbora izjavio, ni manje ni više nego, kako izbor magnata na mjesto vođe SAD-a „predstavlja ugrozu globalne sigurnosti“.

Podsjećam i na izjave francuskog predsjednika Francoisa Hollandea koji je kazao, kako mu „Trump izaziva mučninu“, dok je kontroverzni britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson izjavio, kako niti „ne šeće određenim dijelovima Londona, da ne bi susreo Trumpa“. Pojedini članovi britanske vlade na službenim sjednicama gotovo su se natjecali tko će više ocrniti Trumpa, a doslovno su korištene ove riječi upućene budućem američkom predsjedniku: „homofob“, „rasist“, „fašist“, „idiot“…

Protiv Trumpa su otvoreno i ne baš lijepim riječima nastupali i njemačka kancelarka Angela Merkel i njezin ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier, a protiv Trumpa se tjedan dana uoči američkih izbora otvoreno izjasnio i talijanski premijer Matteo Renzi.

Ovdje moram napomenuti kako je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pokazala visoki stupanj zrelosti i nikada se nije zalijetala u sferu dijeljenja prizemnih epiteta političarima bilo koje druge države, nedostojnih obnašatelja najviših državnih dužnosti.

I naravno, kada se nakon svega podvuče crta, jasno je s kakvim se problemom sada susreće službeni Bruxelless i nomenklature vodećih EU država, ali i ne samo njih. S Trumpom su se izrugivale i takve „veličine“ poput baltičkih država, a primjerice, ukrajinski predsjednik Petro Porošenko dao si je za pravo čak izjaviti i to, kako on neće priznati pobjedu Donalda Trumpa ukoliko do nje dođe. Naravno, drugi dan nakon objavljenih rezultata, u svoj je ured pozvao američku veleposlanicu u Kijevu gđu. Jovanović te ju zamolio da uruči iskrene osobne čestitke i čestitke u ime ukrajinskog naroda novoizabranom američkom predsjedniku.

Oslanjanje na analitiku lišenu logike

Takvih tragikomičnih i do sada neviđenih primjera ima diljem Europe, a što ukazuje ne na „nevjerojatnu“ i „ravnu čudu“ pobjedu Donalda Trumpa, već isključivo na oslanjanje državnika ,političara i javnosti na službenu analitiku lišenu svake logike i profesionalizma, a oslonjene isključivo na izvješća europskih mainstream medija koji su filani informacijama od američkih kolega iz Washingtona. A tamo je gđi. Hillary Clinton bilo naklonjeno 70-ak ključnih američkih medija čija je čitanost ili gledanost ukupno dosezala do 200 milijuna Amerikanaca, a g. Donalda Trumpa otvoreno su podupirala svega tri značajnija medija čija je čitanost dosezala oko 250 tisuća ljudi.

Naravno da su na kraju personalizirana kampanja i javna sučeljavanja učinila svoje i nivelirala nikad veću sramotu američkog novinarstva, koje se nije bavilo informiranjem (što mu je temeljna zadaća) već javnim omalovažavanjem i blaćenjem jednog predsjedničkog kandidata, uz redovite popratne „analize“ brojnih američkih analitičara i „stručnjaka“ iz sfere politike, geopolitike, socijologije i td.

Pobjeda g. Donalda Trumpa za istinske poznavatelje stvari ne bi trebala predstavljati tako veliko iznenađenje. Iza njega stoje dovoljno snažne, a najjača od njih je svakako američki vojno-industrijski kompleks koji Trumpa otvoreno podupire (o tome sam uoči izbora dao intervju portalu dnevno.hr, pritom otvoreno najavljujući Trumpovu pobjedu).

Ono što još želim nadodati jest to, da g. Trump neće biti nikakav izdajica američkih nacionalnih interesa, kako mu se to često imputiralo kroz uvredljive pridjeve „agent Kremlja“ i sl. već potpuno suprotno. Od SAD-a će iznova izgraditi snažno i jedinstveno nacionalno i državno tijelo. On je već ranije najavio veliku modernizaciju američkih oružanih snaga, poglavito njezine pomorske flote, ali i atomskog naoružanja. Pritom nikako neće biti lagan sugovornik ni za ruske ni za kineske državnike kada će se voditi razgovori o pojedinim svjetskim kriznim žarištima. Ali g. Trumpa od sadašnje administracije razdvaja jedna važna činjenica – on ne smatra čitavi svijet američkim nacionalnim interesom. Tako je primjerice najavio i moguće razmatranje priznanja Krima kao ruskog teritorija, pozivajući se na činjenicu da se većina tamošnjeg stanovništva na referendumu za to izjasnila i da Amerikanci u takvim uvjetima tamo nemaju što tražiti. Međutim, tamo gdje g. Trump i njegova ekipa budu smatrali da se radi o ključnim američkim interesima, ne treba sumnjati da će on biti u stanju njih i osigurati, ukoliko treba i razgovorima s pozicije čvrste vojne sile.

EU u krizi identiteta

Ono što je danas za EU najveći problem, jesu njezine gromke političke izjave iza kojih zapravo ne stoji realna snaga. Njezina integrativna moć sve jače posustaje. O tome svjedoče i netom održani predsjednički izbori u Bugarskoj (članici EU i NATO saveza) i Moldaviji koja s EU od prije dvije godine ima potpisan Ugovor o pridruživanju. U obje zemlje pobjedili su proruski orijentirani političari. Pobornici priključenja Moldavije u EU, u 7 posljednjih godina svedeni su sa visokih 75% na svega 35%, a 80% stanovnika danas smatra kako zemlje ne ide u pozitivnom smjeru.

Europsku uniju danas potpuno otvoreno i bez straha „šamara“ i Turska, a izbjeglički problem Bruxelless razmatra na način kao da se on događa nekom drugom kontinentu a ne Europi, čime dodatno izaziva gnjev svojih građana koji se s pravom opiru toj opasnoj politici čije stvarne posljedice još ne znaju ni njezini promotori..

U takvim okolnostima i u uvjetima kada Velika Britanija nedvojbeno napušta EU (neovisno o pojedinim tamošnjim sudskim odlukama o ulozi parlamenta po tom pitanju), jasno je kako kriza u EU zapravo tek počinje. Njezina nova razina otpočet će vrlo brzo, već s izborima u Austriji i Italiji, a onda i onim najvažnijim – u Francuskoj i Njemačkoj, a sve to u sjeni mogućeg referenduma Nizozemaca o tamošnjem „brexitu“ i porasta snage populističkih stranaka kao odgovor na elitističko ponašanje vodećih političara. Političara, koji zasljepljeni svojom moći u potpunosti ignoriraju jednostavne zahtjeve običnih ljudi za dostojanstvenim i sigurnim životom, kao da žive u nekom svom paralelnom svijetu, neosjetljivom, bešćutnom. Sličnost s Hrvatskom nije nimalo slučajna.

Članka je u cijelosti preuzet s portala Geopolitika.news

Autor: Zoran Meter/ Geopolitika.news

ZADNJE VIJESTI