Foto: Cnaan Liphshiz, razbijen izlog židovske radnje u Sarcellesu

Novi egzodus Židova iz Europe: Plima nasilnog antisemitizma zahvatila Pariz

Autor: Marcel Holjevac

Kad je 71-godišnji Alain Benhamou u srpnju pretprošle godine ušao u svoj stan u Bondyju, na sjeveru Pariza, i vidio riječi “prljavi ćifut” našarane po zidu, bilo mu je jasno da je vrijeme da odseli. To je bila druga takva provala u manje od tri mjeseca, i jasna poruka što bi mu se moglo dogoditi ako ne ode iz mjesta koje mu je bilo dom dugih 40 godina. “Do tamo negdje između 2000 – 2005., ovo je bio tih i miran gradić, s 250 do 300 židovskih obitelji i sinagogom koja je bila puna na sabat”, kaže. “Sad nije ostalo niti stotinu obitelji”.

Osamdesetih, na Kosovu, Srbi su iseljavali iz te pokrajine pod pritiskom većinskih Albanaca, što je bio jedan od okidača rata koji je uslijedio. Kasnije, devedesetih, iz Vojvodine su masovno iseljavali Hrvati pod pritiskom, često bi im susjedi pokucali na vrata i objasnili “da više ne mogu da im jamče bezbednost”, što je bila jasna poruka da isele ako ne žele da im dođu Arkanovci u kuću i istjeraju ih. Hrvati iz Sarajeva i srednje Bosne također već dugo iseljavaju pod pritiskom. Neki povijesni engleski gradovi poput Savile Towna su u potpunosti ispražnjeni od bijelih Engleza, a ono par starica koje su ostale su izložene “ljubaznim” ponudama susjeda da kupe njihove kuće.

‘Gubite se i ne vraćajte se, nemate što tražiti ovdje’: grad u Engleskoj etnički očišćen od bijelaca

A sve se to sad događa u Parizu. Obitelji francuskih židova su sve češće prisiljene napustiti predgrađa Pariza i ostalih gradova u Francuskoj pod prijetnjama i pritiskom. To sve više podsjeća na vrijeme nacističke vladavine tim gradom, kad su stotine tisuća Židova preko Pariza i brojnih konc-logora u zemlji prebačeni u konačnici u Aushwitz, a većina se Francuza iz oportunizma nije bunila jer im je to moglo priskrbiti razne epitete i uvaliti ih u gadne probleme . Ni sad se ne bune, jer buniti se protiv rasizma uperenog protiv bijelih ljudi i, naročito i u ekstremnoj mjeri, spram Židova, može priskrbiti epitet “rasista” i “islamofoba”, što vam u Francuskoj može posve upropastiti egzistenciju, možete lako ostati bez posla ili imati neprilika sa zakonom.

Pariške novine “20 minuta” dokumentirale su “unutarnji egzodus” Židova tijekom 2017. iz okruga Seine-Saint-Denis, i konstatirale kako francuski Židovi, kao i njihovi sunarodnjaci, sve teže mogu “pomiriti svoju vjeru s promijenjenom demografskom slikom kontinenta”, odnosno, da budemo izravni, kako im nema života među milijunima Arapa. Oni pišu kako Židovi masovno napuštaju svoje domove u sjeveroistočnim predgrađima Pariza gdje prema njima stanovništvo iskazuje otvoreno neprijateljstvo. Francuski premijer Edouard Philippe je u nedjelju osudio to neprijateljstvo i rekao kako je “dobro ukorijenjeno”, no za sad ostaje nejasno što može uraditi.

Reći koliko je točno Židov iselilo iz Seine-Saint-Denisa je teško u ovom trenutku, ali ono što je očito je da su brojne sinagoge zatvorene zbog nedostatka vjernika. U  Pierrefitteu lokalni rabin kaže da  je nestalo preko 50% vjernika otkad je došao tamo – prije 13 godina. Slično je u obližnjem Bondyju, gdje rabin kaže kako je prisustvovanje proslavi Yom Kippura – najsvetijeg dana judaizma – u zadnjih deset godina opalo s 800 ljudi na svega 400, a pad se ubrzava.

Rabin sinagoge u Bondyju kaže kako zadnjih 15 godina prevladava “klima opadanja”: “Teško je to objasniti, radi se o provokacijama. Postoje mjesta na kojima se ne osjećamo dobrodošlima”. A rabin u obližnjem Raincyju, Moshe Lewin, kaže kako misli da će on biti zadnji rabin u Siene-Saint-Denisu: jednostavno, nakon što njegova služba završi, više neće biti Židova u toj 236 kvadratnih kilometara velikoj administrativnoj jedinici sjeverno od Pariza, u kojoj žive od srednjeg vijeka kad je to bilo ruralno područje sjeverno od Pariza, a naseljena je bila još u vrijeme Rimljana i Gala.




Tih mjesta je sve više i ne radi se samo o Židovima – “no go” zone gdje se bijelim ljudima ulaz ne preporučuje cvjetaju. “Ono što me uznemiruje je što u nekim dijelovima Francuske, Židovi više ne mogu živjeti u miru, i što su samo na pet minuta od moje kuće neki od njih bili prisiljeni sakriti kapice ili Davidovu zvijezdu”, rekao je.

Taj fenomen, da Židovi nisu dobrodošli u Pariz, je još prije dvije godine primijetio novinar Zvika Klein. On je snimio reakcije Parižana na njegov prolazak ulicama tog grada s tradicionalnom židovskom kapicom, “kippom”, na glavi. Rezultat njegove višesatne šetnje možete vidjeti  sažet u minutu i pol na donjem videu – vrijeđali su ga, prijetili mu, pljuvali na njega, a vlasti za takvo stanje u zemlji uopće nije briga, no zato možete završiti u zatvoru ako i jednu riječ kažete protiv duhovnih nasljednika nacista:




Naravno, da se tako što desi u Hrvatskoj, već bi se oglasile i Europska komisija i sve organizacije za zaštitu ljudskih prava, no očito je da se Francuskoj, baš kao i Švedskoj, žmiri na očiti antisemitizam pred kojim vlade zatvaraju oči u strahu da ne budu proglašene “nacionalistima” ili nedovoljno multikulturalnim. Naime, mržnja prema židovima se gleda kao stvar određene kulture.

Klein je nakon snimanja videa ukazao da je ironija da je Pariz danas grad “u kom muškarci u kufijama i zamotane žene slobodno govore arapski na svakom uglu ulice, ali vojnici patroliraju svim ulicama u kojima postoji neka židovska institucija”. A da su patrole potrebne, pokazuju i ovotjedni napadi na sinagoge u Švedskoj: dan nakon napada na onu u Göteburgu, o kojoj sam pisao, napadnuta je i ona u Malmöu. Tamošnje vlasti za to krive Trumpa, koji je priznao Izraelu pravo da sam odredi koji je njegov glavni grad.

Sammy Ghozlan, predsjednik židovske organizacije BNCVA, rekao je za 20 minuta kako je najvažnije “ne podcijeniti antisemitizam s kojim smo suočeni na dnevnoj bazi”. “Dugo vremena, Židovi su bili na meti preko njihovih simbola – a danas su na meti direktno”.

Iskustvo Židova u Parizu je slično onom diljem cijele Francuske. Sve više njih se ne osjeća sigurnima, u 21. stoljeću, usred nekoć civilizirane europske države. I na kraju nemaju drugog izbora do li emigrirati u Izrael. U proteklih deset godina deseci tisuća Židova su iselili iz Francuske u Izrael i SAD. Konkretno, 2016. je zabilježeno da je iz Francuske iselilo preko 5.000 Židova, a rekordna je bila prethodna 2015. kad ih je iselilo čak 7.900! Godinu dana ranije, 2014., iselilo ih je 7.231! Prema agenciji AFP, u zadnjih deset godina preko 40.000 Židova je napustilo Francusku. No, još veći je broj onih koji sele iz svojih domova u druge dijelove Pariza i Francuske koji su “sigurniji”, za sad. Koliko još dugo, nije poznato: Francuska je zemlja s najvećom populacijom Židova u Europi, ima ih oko 500.000 i žive tamo praktički oduvijek. Nastavi li se iseljavanje ovim tempom, a nema razloga vjerovati da neće, do kraja stoljeća neće biti niti jednog. Čak ni Hitler nije bio tako učinkovit.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.