Screenshot
Screenshot

Merkel opet mijenja ploču: ‘Deportirat ću sto tisuća izbjeglica’

Autor:

Njemačka kancelarka je najavila oštar zaokret svoje politike i rekla kako će deportirati sto tisuća izbjegica: "Ne mogu svi mladi iz Afganistana preseliti u Njemačku", kaže ona za Handelsblatt.

A prije svega godinu dana, ista ta kancelarka je govorila kako “nema gornje granice” za prihvat imigranata s Bliskog istoka, Azije, i Afrike. No jučer je dala gornju izjavu o Afganistancima, a i neke brojke: Ona najavljuje deportaciju sto tisuća izbjeglica kojima je odbijen azil. Je li to ista kancelarka? To smo se pitali i kad je Merkel, koja je prva na zapadu rekla da je “multikulturalizam mrtav” i time naljutila ljevicu, nekoliko godina kasnije posve okrenula politiku i prigrlila multikulturalnost više nego itko s ljevice. Mnogi su se pitali, i još se pitaju – što je bio uzrok tako radikalne promjene, a nagađanja su se kretala od direktive iz Washingtona do potrebe za naseljavanjem Njemačke. Sad ponovo mijenja priču za 180 stupnjeva. Ovaj put nije teško pogoditi što je posrijedi: bliže se izbori, ona ide po 4. mandat, a Nijemci su sve manje spremni tolerirati kriminal i terorizam koje Njemačka uvozi zajedno s izbjeglicama, od kojih gotovo nitko nema kulturološku pozadinu koja bi mu omogućila bilo kakvu integraciju u njemačko društvo. Zato imigranti ostaju zatvoreni u svoje zajednice.

No priča je zapravo komična, jer se azil odobrava gotovo svima, a zemlje koje šalju izbjeglice u Njemačku ih u pravilu ne žele uzeti natrag. Ipak, Merkel je uporna: “najvažnija stvar u predstojećim mjesecima je repatrijacija, repatrijacija, i, još jednom, repatrijacija”, rekla je. Promjena tona se dogodila na konferenciji u Neumünster jučer, u subotu, samo nekoliko dana nakon što je Merkel najavila da će ići i po četvrti kancelarski mandat. A mogla bi i uspjeti: jer, SPD se politikom spram imigracije ne razlikuje od nje, a AFD mediji i dalje stigmatiziraju kao “fašističku” i “ksenofobnu” stranku, iako su je osnovali i vode vrhunski intelektualci (neonacisti i skinheadsi su u Pegidi). Iako 40% Nijemaca ne želi da Angela Merkel ponovo bude kancelarka, za sad nema pravog protukandidata.

Prema Handelsblattu, Merkel očekuje da će trećina od sto tisuća najavljenih deportacija morati biti prisilna – a to je prvi put da se u Njemačkoj spominju prisilne deportacije onih kojima azil nije odobrne. No, ona je i dalje optimist – očekuje da će se 60.000 migranata vratiti u svoje domicilne države kroz programe dobrovoljne repatrijacije. Dosadašnje iskustvo s migrantima, međutim, govori da njima u pravilu nije na kraj pameti vraćati se igdje, bio im azil odobren ili ne. Ali ona objašnjava da računa s psihološkim momentom, jednom kad počnu prisilne deportacije:  “Ako pokrajinske vlade odbiju prisilno deportirati migrante, onda će svi oni naravno reći, “Ja neću dobrovoljno otići odavde, jer ionako neće uraditi ništa da me istjeraju”.

Ova nagla promjena dolazi nakon što je CDU, kršćansko-demokratska stranka kojoj je Merkel na čelu, pretrpjela pretprošlog mjeseca najgori poraz ikad u glavnom gradu Njemačke, Berlinu. Relativni pobjednik je antiimigrantski AFD – i to u gradu koji je na glasu po liberalizmu. Oni trenutno po anketama imaju oko 14% glasova u notorno liberalnom i “različitom” gradu, i taj broj samo raste. A iz Brexita i od Trumpa smo naučili da ankete nikad ne govore pravu istinu kad je desnica u pitanju.

Najavljujući svoj plan za četvrti mandat, kancelarka Merkel je rekla da će biti “anti-populistički” kandidat, nasuprot AfD-a. “AfD je izazivač, naravno”, kaže ona, no inistira na tome da ona nije dio problema, za što je oni optužuju, već da je “i sada dio rješenja”. No, malo tko bi se složio s tim, jer je problem koji sad navodno pokušava riješiti proizvela upravo ona. Lani je dozvolila da preko milijun imigranata uđe u Njemačku bez ikakve selekcije ili kontrole, većinom i bez ikakvih dokumenata kojima bi dokazali odakle stvarno dolaze.

Broj imigranata je počeo naglo rasti upravo kad je Merkel samovoljno suspendirala Dublinski sporazum prošlog kolovoza, i rekla da će primiti svakog migranta koji se uspije dočepati njemačke granice. Time je odbacila i ono što je bio temelj Europe, EU kao zajednice – vladavinu prava, i međusobno dogovaranje. Zapravo, zakone EU, koji se striktno provode kad su u pitanju najgluplje birokratske sitnice, je jednostavno bacila u koš za smeće u njihovom najvažnijem dijelu, i posve srušila bilo kakvu kontrolu granica – što je osnovna zadaća svake, makar i nefunkcionalne države.

No neposredno pred lokalne izbore u Berlinu u rujnu, kancelarka Merkel je povukla ručnu i posula se pepelom, rekvši kako je “politika otvorenih vrata” bila pogrešna, i kako je “možda” ohrabrila navalu imigranata na Europu. “Nismo adresirali problem na ispravan način. To se jednako tiče i zaštite vanjskih granica šengenskog prostora”, rekla je u jednom intervjuu, godinu dana nakon vrhunca imigrantske krize.  Birači joj nisu povjerovali: CDU je u Berlinu pretrpio poraz, dobio je manje glasova nego ikad.

No, ona je pored posipanja pepelom okrivila i ostatak EU, jer nisu dovoljno brzo reagirali da bi riješili problem koji je u biti ona stvorila. “U Njemačkoj smo predugo ignorirali problem i blokirali potrebu da se pronađe pan-europsko rješenje”, rekla je tada. A kad je uptana je li Njemačka možda bila previše samouvjerena i nekritična u godinama kad je bez ikakvih kriterija pozivala izbjeglice da dođu, rekla je: “To ne mogu poreći”.

Autor:

ZADNJE VIJESTI