screenshot youtube

‘Merkel, gubi se’: kancelarka izviždana u Berlinu, 99,9% imigranata – nezaposleno! (VIDEO)

Autor: Marcel Holjevac

Objava podatka - službenog - da je samo jedan na svakih deset tisuća onih koji su došli s lanjskim valom izbjeglica trenutno zaposlen, imala je utjecaj na njemačku javnost sličan objavi snimki masovnih silovanja u Kölnu. Merkel je optužila velike njemačke tvrtke da ne zapošljavaju dovoljno imigranata: poslodavci odgovaraju, imigranti nemaju nikakve kvalifikacije, ne govore njemački, često su i nepismeni!

Mlaki pljesak i glasni zvižduci: to je ono što se moglo čuti u utorak u Berlinu, na predizbornom skupu Angele Merkel. “Merkel mora otići” je bilo ono što se čulo dok je kancelarka govorila o prednostima imigracije, vadeći se usput kako želi smanjiti pritok imigranata, ali ne zatvaranjem granica, već borbom protiv uzroka zbog kojih bježe iz svojih zemalja. A uzrok je – ona sama. Imigranti ne bježe ni od čega – naprotiv, oni idu tamo gdje ih nešto privlači. A to nešto je visok njemački standard, politika otvorenih vrata, i izdašna socijalna prava u Njemačkoj.

U inače izrazito lijevo nastrojenom Berlinu u anketama vode bivši komunisti, “linken”, i socijaldemokrati, a njena stranka je tek treća, ali joj za vratom puše AFD. A u prilog joj ne ide ni nedavno objavljena statistika, po kojoj samo jedan na svakih deset tisuća lani pristiglih migranata radi za neku njemačku tvrtku. Točnije, od preko milijun lani pristiglih imigranata s Bliskog istoka i Afrike, njemačke tvrtke su zaposlile tek njih – stotinu. Angela Merkel je optužila poslodavce da “ne rade ništa kako bi zaposlili imigrante”, dok joj oni s druge strane odgovaraju kako imigranti jednostavno nisu još spremni za tržište rada.

Istraživanje Reutersa koje je uključilo 30 kompanija koje čine kičmu njemačke ekonomije, i uključene su u Frankfurtski DAX  burzovni indeks, otkrilo je da su te kompanije zaposlile ukupno 63 imigranta. Ne 630.000, ne 63.000, nego 63. Slovima: šezdeset i tri imigranta. A od tih 63, 50 ih radi u DHL-u, kojeg je kancelarka pohvalila zbog “pragmatičnog pristupa”. Oni, međutim, ne rade ništa naročito pametno – zaposleni su na razvrstavanju pisama i paketa.

Tijekom sastanka s poslovnim liderima ovog tjedna, poslovnjaci su rekli Angeli Merkel kako izbjeglice uglavnom ne govore njemački, i da svi ti “doktori, inženjeri, stomatolozi” s bliskog istoka ne mogu dokazati da imaju ikakve kvalifikacije. To zapravo i ne čudi, jer oni Sirijci i Afganistanci koji imaju kvalifikacije ne dolaze preko mora bez dokumenata, nego uredno dolaze avionom iz Turske, s urednim dokumentima, na razgovor za posao. I u Hrvatsku, pored imigranata, dolaze studenti iz Sirije koji žele studirati ovdje, svake godine. Ali oni ne dolaze preko Bajakova, nego mailom pošalju dokumente i online se prijave za studijske programe.

Na tom sastanku, glasnogovornik njemačke udruge poslodavaca je rekao: “Uzevši u obzir da oko 80% tražitelja azila nije kvalificirano i nemaju visok stupanj znanja njemačkog jezika, prvenstveno smo im ponudili poslove koji ne zahtijevaju nikakvo tehničko znanje ili spomena vrijednu razinu interakcije na njemačkom”. Visok udio izbjeglica, kažu poslodavci, nema ništa osim osnovne škole, a brojni su oni koji ne znaju niti čitati i pisati, prema izjavama glasnogovornika. Usto, predstavnici zrakoplovnih i financijskih kompanija su naveli kako većina izbjeglica ne može dokazati svoj identitet, pa ih je time nemoguće zaposliti.

Merkel, međutim, kaže kako će se Njemačka, najveća europska ekonomija, uskoro suočiti sa strahovitim nedostatkom radne snage zbog starenja stanovništva i malog broja novorođene djece. U idućih 15 godina Njemačka će ostati bez čak 6 milijuna zaposlenih, a broj umirovljenika će se znatno povećati. Ona ih namjerava nadomjestiti imigrantima, i u srijedu je na sastanku s poslovnjacima rekla kako će “svi imati koristi” ako se više imigranata integrira u društvo kroz zapošljavanje. Također je ukazala na posebno osnovane centre za zapošljavanje imigranata, no hladan tuš je došao od izvršnog direktora Thyssen-Kruppa, Heinricha Hiesingera, koji je rekao kako “zapošljavanje izbjeglica nije rješenje za nedostatak kvalificirane radne snage”.




Deutsche Telekom kaže kako planiraju uzeti 75 imigranata – od njih milijun! – kao vježbenike do kraja ove godine, ali još nemaju planova za trajno zapošljavanje. Njihova predstavnica je na tom sastanku rekla: “Naše je iskustvo da je potrebno najmanje 18 mjeseci za kvalificiranog imigranta da prođe kroz proceduru odobravanja azila i nauči njemački do razine koja je dovoljna da bi se mogao prijaviti na posao”. A tih s kvalifikacijama ima malo. Kod ostalih je gore.

Istina, ima i pozitivnih primjera, ali oni se mogu nabrojiti na prste jedne ruke. SAP je u zadnjih pet godina zaposlio pet imigranata, i jako su zadovljni  svojim Somarom Abrahamom, koji je iz Sirije stigao 2013. sa sveučilišnom diplomom računalnog programera. “Migranti koji rade u SAP-u su visoko motivirani, i to potiče kolege da ih podupru”, kaže Uli Joos, SAP-ov lider programa zapošljavanja imigranata. No jasno je da je Sommar pokazni primjerak kojim mediji mašu kao dokazom da politika imigracije ipak ima perspketivu, kako bi pokazivanjem drveta zamaglili pogled na šumu: on je jedan od milijun. Ostali uglavnom nemaju kapaciteta za tako nešto, kamoli volje.

Susanne Eikemeier iz Njemačke savezne agencije za zapošljavanje kaže: “Brojni imigranti trebaju novac odmah kako bi ga poslali rodbini koja je ostala kod kuće, ili kako bi platili račune, i ne vide prednosti programa stažiranja koji počinje s vrlo malom plaćom. (odnosno, ne žele raditi za malo novca, op. MH) Pokušavamo ih uvjeriti da će im na dugi rok biti bolje, i pokušavamo otkriti kakve vještine i kvalifikacije zapravo imaju”, kaže ona. “No problem je što je automehaničar iz Afganistana možda tamo popravljao aute, ali nikad nije išao u školu za automehaničara i nema nikakve certifikate ni svjedožbe”. Dodajmo tome da servisiranje starih pakistanskih po licenci proizvedenih fiata iz šezdesetih, koji se tamo još proizvode, baš i nije isto što i servisiranje novih Mercedesa u Njemačkoj, a ni standardi kvalitete nisu baš isti u Lahoreu i Frankfurtu, te su i očekivanja klijenata nešto veća.




Ta situacija priziva u sjećanje sedamdesete, kad je veliki bavarski političar Franz Josef Strauss, inače lider CSU-a, sestrinske stranke Merkeličinog CDU-a koja regionalno djeluje u Bavarskoj, jednom svojom izjavom skandalizirao njemačku ljevicu. Kad su oni optuživali njemačke tvrtke za rasizam, jer su otkrili da na rukovodećim položajima njemačkih tvrtki uopće nema Turaka, koji su dolazili u milijunima u Njemačku, i da se ne poštuje ravnopravnost pri zapošljavanju na vodeće funkcije, on je odgovorio, “To je zato jer je malo direktorskih mjesta u Njemačkoj za koja se možete prijaviti s četiri razreda anadolijske osnovne škole”. No, razlika između Turaka i “Jugosa” koji su okupirali Njemačku sedamdesetih i današnjih imigranata je velika i očita. Dok su Turci znali da ih u Njemačkoj čeka višedesetljetno lomljenje kičme na “baušteli” ili rad za strojem na tekućoj vrpci ako se žele jednog dana vratiti u rodno selo s rabljenim Mercedesom W123, tada simbolom uspjeha u životu u svim emigrantskih sredinama od Imotskog do Libanona, i izazvati zavist bosonogih klinaca, današni imigranti na rad uglavnom niti ne pomišljaju. A i vremena su se promijenila, tehnologija je napredovala, i za čistim manualnim radom neke potrebe i nema, a za neki dugi – nisu osposobljeni. Što je na kraju ostalo od čuvene Merkeličine izjave “Wir schaffen das”, mi to možemo, primiti milijune imigranata? Rekli bi skeptici, “ajde, Merkel, šafenzi sad… “

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.