ISTINA O SOROSU: Filantrop ili zao duh tranzicijske istočne Europe?

Autor: dr. sc. Jadranka Polović

Američki milijarder, burzovni špekulant, svjetski poznati filantrop, George Soros, nedavno je, prema pisanju The Wall Street Journala, donirao 18 milijardi dolara vlastitom „Open Society Fondu“, nakon čega je zaklada postala druga po veličini filantropska organizacija u Sjedinjenim Državama, odmah nakon zaklade Melinde i Billa Gatesa. Kako bi proveo svoju političku agendu „liberalizacije“ država širom svijeta, Soros godinama financira brojne nevladine organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava, između njih i Amnesty International i Human Rights Watch. „Open society“ danas potpomaže pokrete i organizacije koje se bave migrantima i osiguravaju koridore migrantskih ruta (500 milijuna dolara), a DC Leaks otkrio je brojne dokumente koji otkrivaju Sorosove planove za realizaciju europske migrantske krize, piše Geopolitika.News.

„Open Society Fond“ osnovan je daleke 1979. g. s ciljem promocije demokracije i ljudskih prava, međutim, u nešto manje od četiri desetljeća postojanja, kao institucija izvan sustava ili „fantomska institucija“, zaklada je postala vrlo problematična s aspekta demokratske legitimacije. Naime, „Open Society“ nastoji djelovati kroz mrežu nevladinih organizacija, često izravno podriva stabilnost demokratski izabranih vlada, kao i suverenitet nacionalnih država, zaobilazi demokratske institucije i većinsku volju naroda izraženu na izborima. Radi se o podrivanju parlamentarnog sustava kao ključne forme suvremene demokracije koja počiva na institucijama i izabranim predstavnicima. Soros se rukovodi načelom slaba država – jako civilno društvo što vodi stvaranju sustava u kojem bi NVO putem slabljenja i razaranja nacionalne države zapravo trebale pružiti legitimitet budućem uzvišenom projektu – globalnoj vladi. Mreža Sorosevih fondacija koja je razvijena na prostoru cijele istočne Europe nastavak je projekta „financijski potpomognute demokratizacije“ u Kini i u Africi koje je Soros pokrenuo još krajem 80-tih. Riječ je o društvenom inženjeringu ili hrabro realiziranom eksperimentu, nastalom pod utjecajem filozofa Karla Poppera koji je kao Sorosov profesor na London School of Economics značajno oblikovao njegov svjetonazor.

Uspon konzervativnih vlada u Europi koje se sve žešće opiru ovoj agendi, kao i pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima 2016., navele su Sorosa na osmišljavanje nove strategije. Poglavito najnovija vijest o silnom novcu koji je Soros spreman uložiti u politički preobražaj svijeta, izazvala je šok među demokratski izabranim čelnicima diljem svijeta koji strahuju da će Sorosev novac biti upotrebljen za agresivne kampanje nevladinih organizacija, potkupljivanje „prikladnih“ oporbenih političara i mainstream medija, a s ciljem njihovog svrgavanja s vlasti.

Prioritetno područje njegovog djelovanja je visoka politika, Soros je potrošio milijune dolara tijekom izbornih kampanja američkih demokrata. Posljednja u nizu potpora bila je kampanja Hilary Clinton, a nakon što je neočekivano izgubila, Soros je pokrenuo tihi rat protiv Donalda Trumpa. Nova administracija postala je prijetnja njegovim prihodima (smanjivanje sredstava za NGO’s), osobito političkoj moći, zbog čega je Soros putem medija doslovno sotonizirao novog američkog predsjednika. Soros je inače autor američke „duboke države“, a story o novim, tzv. ljevičarskim vrijednostima uvijek sadržava ideološku podlogu koja zahtijeva dekonstrukciju. U svojoj žilavoj borbi protiv demokratskih „mučenika“, Trump je tek uspio neznatno umanjiti sredstva za aktivnosti vladine agencije USAID, izravnog financijera Sorosevih nevladinih udruga u inozemstvu (priprema i provedba „obojanih revolucija“). Međutim, iako je američki Kongres zahtijevao otvaranje istrage o aktivnostima Jessa Bailyija, američkog veleposlanika u Makedoniji, te korištenju novca američkih poreznih obveznika kojim je izvedena smjena vlasti Makedonije, činjenica je da je Zoran Zaev novi makedonski premijer, upravo usklađen s Sorosovim kriterijima. Ovo je samo još jedan u nizu pokazatelja da se tijekom mandata Donalda Trupa, zapravo nastavlja provoditi politika bivše ekipe Obama – Clinton – Soros.

Izraelski parlament, Knesset, upravo raspravlja o usvajanju tzv. „Sorosevog zakona“ kojim bi se blokirao tijek novca u nekoliko neprofitnih organizacija Fondacije. Naime, bez obzira na židovsko podrijetlo, Soros je u Izraelu postao „persona non grata“ budući da preko NGO’s potkopava demokratski izabranu vladu i pokušava uskratiti pravo zemlje na samoobranu.

U studenom 2015.g. državno odvjetništvo Ruske Federacije, proglasilo je Fondaciju „Open Society“ nepoželjnom u zemlji, nakon čega su i drugi europski političari počeli propitivati utjecaj NGO’S-a kojim upravlja Soros na političke procese u svojim zemljama. Jedan od najustrajnijih je, svakako, Viktor Orban, mađarski premijer, koji se nije libio reći da „jedina mreža koja posluje kao mafija u Mađarskoj je ona Georga Sorosa“. Orban se hrabro suprotstavio planovima Soros – Merkel o masovnoj migraciji, izgradio je učinkovit granični zid i razotkrio mrežu europskih političara koji se smatraju pouzdanim saveznicima Georga Sorosa. Orban, nekadašnji Sorosev stipendist, iako ima čvrste veze s korporativnim i političkim strukturama u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj, tijekom svog prošlog mandata promijenio je veliki dio vladine administracije, značajan dio policije, oslabio otpor Sorosevih medija i uveo porez korporacijama. Bijes EU-a navukao je odbijanjem prihvata izbjeglica i zatvaranjem Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU) kojeg je osnovao i koje radi pod pokroviteljstvom Georga Sorosa. Otvoreni rat sa Sorosem, Orban je nastavio i reklamnom kampanjom, u kojoj se na plakatima prikazuje nasmijani Soros, uz poruku: „Dopustimo Sorosu da se posljednji put osmjehne“, i tvrdnju da se 99% Mađara protivi ilegalnim migracijama.

Jaroslaw Kaczynski, čelnik poljske vladajuće stranke, proglasio je Soroseve nevladine udruge „društvom bez identiteta“, a poljske su vlasti stopirale distribuciju novca iz Batory fonda kojeg u Norveškoj financira Soros prema poljskim nevladinim udrugama kako bi pripremile smjenu vlade na narednim parlamentarnim izborima. I predsjednik Češke, Miloš Zeman optužio je Sorosa za uplitanje u unutarnje poslove njegove zemlje. Slične su kampanje pokrenute u Bugarskoj, Rumunjskoj, Makedoniji i Srbiji. Osobito je zanimljiv primjer Rumunjske, u kojoj su 2016.g. pokrenuti veliki prosvjedi izazvani namjerom donošenja zakona o dekriminalizaciji korupcije. Zakon je uslijedio nakon što je američko veleposlanstvo svojim poticanjem optužbi protiv brojnih, uglavnom visokopozicioniranih političara, zapravo desetkovalo rumunjsku političku scenu. Naime, korupcija je inače omiljena tema Sorosa i NVO-a, a one koje se time bave žive „ko bubreg u loju“. Budući da u Sorosevom konceptu „sretnog društva“ svaki političar ima rok trajanja, svako malo (i u Hrvatskoj) neki potrošeni nesretnik bude ciljano reketiran kroz medijske kampanje zbog toga što se ogriješio o sveti javni interes, koji, budimo realni, zapravo ne postoji.

Teorije zavjere o Georgu Sorosu postale su globalni fenomen. Njegova je zaklada utemeljena na prostoru bivše Jugoslavije, još 1991.g. s ciljem pružanja pomoći u prijelazu iz komunizma u kapitalizam. U Hrvatskoj i Sloveniji, „Otvoreno društvo“, započelo je s radom 1992.g., a nešto kasnije i u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, BiH i Kosovu. Na području jugoistoka Europe, Sorosevi programi pomoći bili su vezani za cijeli spektar društvenih aktivnosti – nezavisne medije, projekte u obrazovanju i kulturi, znanosti, umjetnosti, zdravstvu, području ljudskih prava, pokretanju dokumentacijskih centara, poticanju suradnje između zemlja u regiji, dakle svim onim aspektima za koje 90-tih nije bilo novaca ili političke volje da se financiraju.

Soroseve donacije predstavljaju najveća financijska sredstva koje je Hrvatska ikada primila od neke organizacije ovakvog tipa, poglavito u prvih deset, najintenzivnijih godina, od 1992.-2002. (oko 38 milijuna američkih dolara). Zbog specifične situacije u Hrvatskoj u uvjetima rata, ali i tranzicijske krize, Soros je za sveukupne programe humanitarne pomoći izdvojio oko 3 milijuna američkih dolara (medicinski pribor, oprema za bolnice, hrana, lijekovi, opskrba izbjegličkih kampova). Poslije rata velika su sredstva uložena u obnovu razorenih objekata. Nadalje, programi pomoći zdravstvu iznosili su oko 2 milijuna kuna, a jedan od najznačajnijih projekata u tom području bio je Needle Exchange Programme (NEP) – program zamjene šprica i igala kojim su postavljene temeljne smjernice za rješavanje problema ovisnosti, posebno u Dalmaciji.

Ipak, vrlo skoro, Soroseva je fondacija iskazala jasne političke ciljeve – značajna sredstva bila su namijenjena financiranju medija, programima Hrvatskog pravnog centra i prve utjecajne nevladine organizacije Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) koja se kasnije povezuje sa samim vrhom ICTY Tužiteljstva.

I druge američke vladine i nevladine organizacije, svojim su aktivnim angažmanom značajno podupirale Soroseve ciljeve, utjecale na unutarnjopolitičku scenu i oblikovanje politika država u regiji. Naime, raznovrsnim programima javne diplomacije uspostavljen je vitalan izvor logističke i financijske pomoći za „neovisne“ medije, nevladin sektor, oporbene političke stranke i sindikate, a s ciljem „demokratskog prevrata“ koji se u Hrvatskoj odigrao na izborima 2000., a u Srbiji 2001.

Pored, USAID (United States Agency for International Development – Agencija SAD za međunarodni razvoj), američke vladine agencije prisutne u regiji od 1993.g., svakako je zanimljivo djelovanje NDI (National Democratic Institute – Nacionalni demokratski institut). Sve oporbene političke stranke, kao i brojne nevladine organizacije bile su obuhvaćene nizom seminara i programa obuke na kojima su američki eksperti lidere oporbe, ali i vladajućih obučavali tehnikama organizacije, prikupljanja financijskih sredstava, komunikacije i kontakata s biračima, kao i pridobivanja novih članova. Osobito značajan dio djelovanja realiziran je preko ogromnog broja ciljanih studijskih putovanja u SAD koja su koristili ključni političari, stranački i nevladini aktivisti i znanstvenici.

Soros je 1999. u Hrvatskoj pokrenuo novi program „ Demokracija 2000“, s ciljem „unaprijeđivanja svijesti glasača i informacija vezanih za predstojeće parlamentarne izbore“.  Bilo je to zeleno svjetlo za rušenje „diktature Franje Tuđmana“ u Hrvatskoj, nakon čega je operativna provedba pripala NDI i IRI-ju. Tako je NDI ciljanim programima obuke u Hrvatskoj, tijekom 1999.g. obuhvatio više od 1.100 stranačkih aktivista, od kojih se njih 74 našlo na kandidacijskim listama na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog sabora 3. siječnja 2000. NDI je, nadalje, financijski i logistički pomogao GONG (Građani organizirano nadgledaju glasanje) pred lokalne izbore i izbore za Županijski dom 1997.g., kao i izbore za Zastupnički dom 2000.g.

IRI (International Republican Institute – Međunarodni republikanski institut) američka nevladina organizacija, stigla je u Hrvatsku  1998.g., a programske aktivnosti do parlamentarnih izbora u siječnju 2000. imale su za cilj „pomoći političkim strankama prepoznavati i koncentrirati se na politički bitna pitanja, poboljšavati svoje taktike i strategije komunikacije i djelovanja, uz pružanje poticaja za osnivanje izbornih koalicija“. Tijekom 1999. IRI se sustavno bavio ispitivanjem političkog raspoloženja hrvatskog biračkog tijela radeći velika istraživanja političkog mnijenja, na reprezetantivnim uzorcima, u redovitim vremenskim razmacima. IRI-jeva istraživanja poslužila su kao temelj za određivanje političke kombinacije koja bi mogla privući najveću potporu strankama pojedinačno ili u koaliciji, pa se tako uvriježilo gledište da je IRI presudno doprinuo stvaranju pobjedničke koalicije SDP i HSLS i time bitno utjecao na promjenu vlasti na izborima 2000.

Time Sorosev utjecaj na hrvatsku politiku nikako nije završio. Svi premijeri i predsjednici na neki su način s njim povezani, a najnoviji podatak koji je iznio Nigel Farage, da se čak 226 zastupnika u Europskom parlamentu nalazi na Sorosevom popisu, svakako govori o budućnosti europske (time i hrvatske) politike koja će slijediti ideje ovog dobrotvora, koje proizvode turbulencije, nestabilnosti i podjele na europskom kontinentu – od politike „otvorenih vrata“, LGBT ideologije do razbijanja veza država članica EU s Rusijom.

Izvor: Geopolitika.News

Autor: dr. sc. Jadranka Polović