Flickr
Flickr

Hrvatski branitelj s austrijskom adresom: ‘Prošao sam pakao, ali sada živim potpuno drugačiju priču i ne vraćam se’

Autor: T. P.

Hoće li se i kada stvari u Hrvatskoj početi mijenjati nabolje, a trend iseljavanja barem smanjiti, neki se još uvijek nadaju.

“Ponukan pričom hrvatskog branitelja, odlučio sam vam ispričati svoju…”, započinje svoju priču Hrvat koji je napustio Hrvatsku i sreću potražio u Austriji.

“Dugo sam u Hrvatskoj bio nezaposlen, supruga je radila za 2700 kuna po 220 sati mjesečno, na godišnji nije smjela niti pomisliti. Slao sam molbe i životopise u državne službe nadajući se da pravna država funkcionira s obzirom na to da hrvatski branitelji imaju prednost pri zapošljavanju u državne službe. Iako sam zadovoljavao sve uvjete, uvijek je postojao “ali” ili su jednostavno poništili natječaj i naveli druge uvjete koje nisam zadovoljavao da bi naravno mogli zaposliti nekog svog”, priča nam D. P. koju je adresu u jednoj od najsiromašnijih hrvatskih županija, Sisačko-moslavačkoj, zamijenio austrijskom. Vidjevši da je do posla gotovo nemoguće doći, prvi korak kojim je krenuo van iz Hrvatske bilo je pisanje životopisa na njemačkome jeziku.

>>> Hrvat nabrojao opasnosti koje vrebaju u Njemačkoj: ‘Nije lako u Deutschlandu, pamet u glavu i čuvajte se!’

“Pomogla mi je kolegica koja je odlična u njemačkom jeziku. Svaki dan sam slao e-mailove sa životopisom u njemačke, austrijske i švicarske agencije za zapošljavanje. Bilo je puno poziva, ali naravno, problem je bilo moje nepoznavanje jezika sve dok me jednom nije nazvao jedan vlasnik male austrijske tvrtke i rekao da mogu odmah doći raditi. Spakirao sam kofere, pozdravio se sa ženom i svoja dva sina, sjeo u automobil i s 500 eura krenuo na put. Dočekao me, smjestio kod sebe u kuću, riješio mi radnu dozvolu i počeo sam raditi. Bilo je teško bez obitelji, ali srećom, nakon samo tri mjeseca povukao sam cijelu obitelj. Prvih šest mjeseci pakao, stari stan, grijanje malo radi, malo ne, klinci u školu idu autobusom, ne znaju jezik, žena je bez posla itd…”, prisjeća se ovaj hrvatski branitelj teškog početka u tuđini. No, situacija je danas, nakon tri godine, daleko drugačija:

“Danas oboje radimo u metalnoj industriji koja je najjača u Austriji, živimo u novom stanu u centru jednog malog mjesta, klinci su se prilagodili, našli prijatelje, mi smo se također sprijateljili s par hrvatskih obitelji, a u Hrvatsku odlazimo par puta godišnje. Razlika i kvaliteta života je ogromna, plaća je prvi dan u mjesecu, godišnji traje 25 radnih dana, dobijemo 14 plaća godišnje – dupla u srpnju i još jedna dupla u prosincu (u Austriji je to regulirano zakonom). Uglavnom, preporodili smo se. Svi koji imaju prilike neka idu, a što će se dogoditi s ‘Lijepom našom’ kad svi mladi i sposobni isele, ne znam, to je tema za neku drugu priču”, priča nam D. P. koji dodaje da razlog za povratak u domovinu sada nažalost ne vidi.

“Vjerujem da ću u Austriji zaradit mirovinu. U Hrvatskoj se pet mjeseci radi za ovo što ovdje zaradimo za jedan mjesec, a cijene su manje-više iste, recimo gorivo je čak i jeftinije”, zaključuje ovaj branitelj, a priča poput njegove zasigurno ima još.

Hoće li se i kada stvari u Hrvatskoj početi mijenjati nabolje, a trend iseljavanja barem smanjiti, neki se još uvijek nadaju.

Ima li spasa?

Ako ste hrvatski iseljenik, javite nam se sa svojom pričom na [email protected]

Autor: T. P.

VEZANE VIJESTI

ZADNJE VIJESTI