Europska unija je u ponedjeljak s trenutnom pravomoćni donijela odluku da nijedna njena članica s Iranom ne smije sklapati ugovore o uvozu nafte i naftnih derivata, s tim da se postojeći ugovori ispunjavaju do 1. srpnja ove godine, kada sva trgovina mora prestati. Dodatna blokada Iranu su brojne financijske restrikcije koje uključuju zamrzavanje u EU pohranjenih sredstava Iranske središnje banke.

Što to znači za Iran?

Kako je naftna industrija središnji stup iranske ekonomije na kojem počiva najveći dio izvoza i koji donosi oko 55% ukupnog BNP-a, tj. oko 90 mlrd. dolara od ukupnih 165 (okvirni podatci za 2010. i 2011. godinu), Iran se sada suočava s velikim udarom na svoj nacionalni dohodak, jer 24% ukupnog izvoza nafte dosad je otpadalo na zemlje Europske unije, tj. oko 600 000 barela nafte dnevno.

Iran će vjerojatno uspjeti prodati tu naftu svojim najznačajnijim kupcima, Kini i Indiji, koji su prošle godine uvozili u prosjeku 860 000 barela dnevno, ali ti će se kupci naći u iznimnom položaju za inzistiranje na vrlo niskoj cijeni, a Iran naftu mora prodati. Sasvim je izvjesno da će u toj trgovini izgubiti milijarde dolara, zaključak je Davida Blaira iz Telegrapha.

Kako će iranska vlada podnijeti ovaj udar?

Predsjednik Mahmud Ahmadinedžad nalazi se usred reforme supsidijarnog sustava koji regulira cijene osnovnih namirnica, u što je uključena i cijena nafte. Osnovna ideja je da se dopusti da cijene namirnica određuje tržište, ali da se Irancima mjesečno od vlade isplaćuje direktna potpora u visini od 455 000 riala (oko 40$), ali taj sustav bi mogao biti onemogućen ako gubitak na prihodima od nafte bude prevelik.

Ministri Europske unije najavili su kako se sankcije mogu prekinuti ako bi Iran odustao od obogaćivanja urana, što mu zabranjuje 6 rezolucija Ujedinjenih nacija. Ukidanju sankcija će se pristupiti 1. svibnja, ali vlada Irana je snažno ujedinjena u odlučnosti da nastavi s obogaćivanjem urana i ne popusti nikakvim pritiscima izvana, pa sukob između Irana i Zapada ne pokazuje znakove lakog rješenja.