clint

Clint Eastwood: ‘Ovo je generacija pi***ca.’

Autor:

Ni u 86. godini Clint Eastwood ne sustaje. Nedavno je zajedno sa sinom Scottom dao intervju za magazin Esquire, kojim je žestoko udario na temelje politički korektne Amerike. Likovi koje je stvarao kao režiser su uvijek bili buntovni, ali vođeni određenim principima, i ti principi su nerijetko bili u suprotnosti s trenutnom političkom modom u SAD, ali uvijek u skladu s temeljnim američkim vrijednostima, danas zaboravljenima.

“Vaši likovi su postali mjerila i testovi po kojima se preispitivala američka kultura , bilo kad je Reagan  govorio “Make my day” ili sada Trump … zakleo bih se da je čak uvježbavao vaš izraz lica”, upitao je novinar Clinta Eastwooda, čovjeka čija se karijera proteže od pedesetih godina prošlog stoljeća do danas.

“Možda. Ali on je ipak na tragu nečeg, jer, iako se nitko ne usuđuje javno priznati, svi su već umorni od političke korektnosti, ljubljenja stražnjica. Mi se nalazimo usred generacije koja ljubi svačije stražnjice. U stvari, ovo je generacija pi***ca. Svi hodaju po jajima.

Vidimo kako pljušte optužbe za rasizam i sve moguće stvari. Kad sam ja odrastao, takve stvari nisu bile nazivane rasističkim. A kad sam snimao Gran Torino, čak i moj asistent mi je rekao, “To je stvarno dobar scenarij, ali je politički nekorektan”. A ja sam rekao, “Dobro, daj da ga noćas pročitam”. Slijedeće jutro, došao sam do njega, bacio ga na stol, i rekao “Počinjemo ovo snimati odmah”.

“Što je to generacija pi***ca”, upitao je novinar. “Svi ti ljudi koji govore, oh, ne smiješ uraditi ovo, ne smiješ reći ono. Valjda su takva vremena”. Pojasnio je i za čime ide Trump: “On jednostavno govori ono što mu je na pameti. I to ponekad nije dobro, ponekad… u redu, razumijem odakle on dolazi, ali ne slažem se uvijek s njim”.

“Znači, ne podržavate ga?”

“Nisam podržao nikog. Nisam čak ni razgovarao s Trumpom. Nisam razgovarao ni sa kime. Znate, on je sad rasist jer je govorio o onom sucu. Da, to što je rekao je glupo. Mislim, zasnivati mišljenje na tome što je netko rođen od meksičkih roditelja ili tako nečem. On je rekao puno glupih stvari. Ali svi — tisak i svi ostali kažu, “Oh, to je rasistički,” i rade veliku dramu od toga. Samo j***no prijeđite preko toga. Ovo je žalostan trenutak u povijesti… rekao bih da se svi trebamo dati na posao i pokazati malo više razumijevanja za ljude – umjesto da ljude nazivamo imenima. Ali idi tamo i obavi to. Udari nekog nogom u stražnjicu i otrpi uvredu. I ovo možda moj otac govori iz mene, ali ne troši ono što nemaš. Zato jesmo tu gdje jesmo. Zato ljudi danas govore, “zašto bih ja trebao raditi? A možda mogu dobiti nešto za ništa”. I idu okolo govoreći o besplatnom studiju. Ja nisam studirao besplatno, studirao sam jeftino jer sam išao u gradski koledž u Los Angelesu, nije to bilo elitno sveučilište. Ali bilo je OK. I na kraju ga nisam završio, jer sam odlučio upropastiti sebi život i postati glumac (smijeh).”

No, između Hillary i Trumpa, ipak bi se opredijelio za Trumpa. Jer, kaže, Hillary bi slijedila Obamine korake, a o njemu on ima prilično loše mišljenje. “Ona je zaradila jako puno kao političarka. Ja sam se odrekao dosta zarade da bih se bavio politikom (Clint je aktivan u stranci libertarijanaca, prethodno je bio republikanac, a svojevremeno je bio gradonačelnik Carmela u Kaliforniji, gdje i živi). Siguran sam da se i Ronald Reagan odrekao dosta toga da bi bio političar”.

Naravno, američki establishment je Eastwoodu odmah zalijepio etiketu “rasista”, a u njihovo ime je progovorio Flea iz RHCP, koji ipak nije, sa svojim dugogodišnjim statusom ovisnika o heroinu i rock zvijezde, intelektualno mjerilo za Eastwooda. No, “ti si rasist” je u Americi standardni odgovor nekom kad nemate argumenata, kao i u Hrvatskoj “ti si ustaša”. Lijepljenje etiketa ljudima je uostalom jedan od temelja “liberalne” politike u SAD i drugdje, jer tako se ne morate mučiti s argumentiranim odgovorom na bilo što. Stari je to recept svih vladajućih elita od antike preko srednjeg vijeka, kad se ljudima koji se usuđuju govoriti o onom što stvarno vide lijepilo etikete od “kvaritelja mladeži” preko “heretika” i “nevjernika” do “rasista” ili “homofoba” danas. Princip je isti, a i posljedice: izgon iz javnosti. Radi se zapravo o cenzuri, a dokazivati jeste li ili niste “rasist” je jalov posao, a nije niti relevantno za raspravu.

No, i kad je snimio apostrofirani Gran Torino Eastwood je u kritikama filma često proglašavan rasistom. Film govori o Detroitu kojim vladaju bande azijata i crnaca (u današnjem Detroitu nebijelci su preko 90% stanovništva), ali nekako je svećenstvu političke korektnosti u SAD promaklo da glavni lik, Kowalski, kojeg glumi Eastwood, upravo malog Koreanca na kraju ostavlja kao čuvara američkog naslijeđa, ne svoju djecu i unuke koji ionako samo čekaju da on umre da bi štogod sitno ušićarili, i koji su uostalom negativci u filmu. No, ono što je nekako promaklo je da njegov glavni lik uredno vrijeđa sve svoje prijatelje, Talijane, Irce, i ostale, i oni njega na račun toga što je Poljak – dobra, staromodna muška prepucavanja u kojima nema zle krvi, gdje se očekuje da uvredu, u normalnom muškom društvu, otrpite i uzvratite istom mjerom, gdje je prepucavanje oko porijekla ili boje kože ili bilo čega drugog jednostavno dio socijalizacije u takvoj sredini. U današnjem svijetu, svakog sve vrijeđa, i stvari sve više liče na neka mračna prošla vremena kad ste jako morali paziti da ne uvrijedite kralja, druga Tita, partiju, puritance, ili bilo koga tko je inače netolerantan i uvredljiv. Tolerancija je riječ koja je posve izgubila svoje značenje, priče o toleranciji su danas čista zamjena teza i na nju se najviše pozivaju najnetolerantnije društvene skupine. To je ono o čemu je Eastwood govorio u filmovima, a to je ono o čemu govori i u intervjuu. No, u svijetu gdje se ljude ne sudi po djelima već po riječima, gdje je bitna samo vanjska forma i “etiketa” u ophođenju a ne i stvarni sadržaj onog što se govori, gdje morate vagati svaku riječ kako ne biste počinili herezu zbog koje ćete biti prognani iz Hollywooda ili, poput nekih Nobelovaca, iz akademske zajednice, kao rasisti i antisemiti, i gdje je svakog moguće eliminirati lijepljenjem etikete i medijskom hajkom i lovom na vještice koji prelazi ono najgore iz razdoblja McCarthyzma, treba prilično hrabrosti za plivati protiv struje. A to je ono što je Clint Eastwood cijelog života jako dobro radio, plivao protiv struje.

A ta struja je danas takva da su svi već, kako Eastwood kaže, umorni od političke korektnosti i moralnih propovijedi njenih svećenika, koji važu svakom svaku izgovorenu riječ u najgoroj tradiciji puritanizma, i koja je stvari dovela do apsurda. U potrazi za slobodom, nitko se više ne osjeća slobodnim u današnjoj Americi, svi su ogorčeni i uvrijeđeni, a ako slučajno i nisu, tu su NGO-i i političari koji će im objasniti zašto moraju biti uvrijeđeni i ogorčeni. Eastwood, međutim, nije ogorčen. On i dalje, s 86 godina, kaže da je bitno samo gledati naprijed, ne u prošlost.

Autor:

ZADNJE VIJESTI