
Prava istina je da slavodobitna televizijska formula o spoju glamura i kriminala nije česta praksa u pravim akcijama CIA-e, kažu djelatnici agencije i otkrivaju kako je zapravo raditi za CIA-u.
Ako su vam kriminalističke serije omiljeni žanr koji vas prikuje uz televizijske ekrane, a članovi CIA-e likovi kojima se divite jer voze moćne sportske automobile, putuju svijetom u privatnim avionima i zavode najbolje komade na koktel zabavama, onda nam je gotovo žao što ćemo vam morati razbiti televizijski mit. Prava istina je da slavodobitna televizijska formula o spoju glamura i kriminala nije česta praksa u pravim akcijama CIA-e. Barem tako tvrdi sama organizacija u tekstu s naslovom: Raditi u CIA-i: Činjenice ili mit. Ukratko, žele nam poručiti kako je zapravo u većini ureda organizacije radno vrijeme kao i svim ostalim prosječnim poslovima u Americi, od 9 do 17 sati.
Brad, Chris, Larry i Eleanor, iskusni službenici CIA-e ispričali su svoju stranu priče, onu realnu bez imalo fikcije, piše portal CIA-e. Ako se prepustite njihovim doživljajima kao jednoj od epizoda omiljenih junaka, nemojte zaboraviti uzeti u obzir kratak naputak u prvim minutama - 'prema istinitom događaju'.
Činjenica ili mit: Svi CIA agenti voze moćne sportske automobile
Na sam spomen CIA-e javljaju se asocijacije na moćne sportske automobile poput blistavog crvenog Sunbeama Tigera opremljenog oružjem i vrhunskim uređajima. Međutim, prosječni CIA agenti voze mnogo manje uzbudljiva vozila koja ni u kojem slučaju nisu opremljena oružjem.
Brad: Vozila agencija imaju isključivu svrhu da nam pomognu u izvršavanju zadatka. Zapravo, ne želimo biti uočljivi, jer se moramo neprimijećeno uklopiti u okolinu. Kod jednog od mojih omiljenih automobila svaki put bi se oglašavala sirena kad bi se baterija smočila. Takav kvar je zahtijevao hitan popravak, a do tada bi se za vrijeme velikih kiša pritajio kako ne bi narušio ishod akcije.
Chris: Na jednom sam zadatku čak morao i dijeliti službeni automobil, tako da putovanje kući javnim prijevozom nije rijetka pojava.
Larry: Tijekom devetogodišnje službe na terenu nisam nikad imao službeno auto. Javni prijevoz i hodanje bili su pravilo.
Eleanor: Većina mjesta gdje smo na zadacima nemaju pomoćne trake, parkirališta ili pouzdane prometne znakove. Ako vozite Lamborghini, neće dospjeti daleko na takvim cestama i čak ako ne uzmete u obzir izostanak radionice gdje biste mogli obaviti popravke. U pomalo divljim područjima u kojima se nalazimo na zadatku skloniji smo voziti praktičnije automobile koji neće privući pozornost mještana.
Činjenica ili mit: Agenti CIA -a redovito lete svijetom najotmjenijim zrakoplovima
Svaka dobra špijunska priča odvija se u gradovima i državama diljem cijelog svijeta što podrazumijeva otmjene i učinkovite načine prijevoza. Tako su putovanja od Francuske do Moskve, a zatim natrag do Sjedinjenih Američkih Država bila sasvim moguća za pojedine junake u samo jednoj televizijskoj epizodi. Uglavnom, većina agenata CIA-e radi u Americi, a oni koji imaju priliku raditi u inozemstvu iskustvo opisuju kao prilično iscrpljujuće.
Eleanor: Privilegija CIA-e je gledanje svijeta iz jedne potpuno drugačije perspektive. Stalno se podsjećam da je svijet zaista lijepo mjesto, a naučila sam da izazov puno više ispunjava nego glamur. Na svojim putovanjima nebrojeno me puta više ispunio i oduševio obrok iz lokalne zalogajnice nego jela iz najotmjenijih gradskih restorana.
Chris: U periodu od deset godina prešao sam 2.5 milijuna milja putujući svijetom, a samo sam jednom putovao prvim razredom.
Larry: Da, u početku se putovanja čine glamuroznima, ali nakon nekog vremena postanete umorni od tolikog boravka na aerodromima. Međutim, ja sam imao sreću putovati na neke prilično egzotične lokacije.
Činjenica ili mit: Rad podrazumijeva i učestale glamurozne koktel zabave
Jedan od nezaboravnih filmskih prizora je slavni zahtjev James Bonda za 'martinijem, protresenim, ne promiješanim' nakon čega se on probija kroz masu na glamuroznom koktel partiju tražeći zločinca. Dok je socijalizacija potrebna kako bi se obavio zadatak, većina agenata CIA-e ne izgrađuje svoje odnose na koktel zabavama.
Brad: Zahvaljujući našem poslu, boravimo na mnogo različitih mjesta. Bio sam na mnogo domjenaka visokog društva, ali i na mnogo skromnijim zabavama. Neka od mojih najljepših i upečatljivijih sjećanja su iskustva razmijenjena sa strancima koji ne dolaze iz nekih posebno privilegiranih obitelji. To su bili dobri, pošteni ljudi koji su uvažavali druge i brinuli se o budućnosti svoje zemlje. Nismo pijuckali šampanjac već smo imali izuzetne rasprave uz ustajalu kavu.
Chris: Posjećivao sam koktel zabave, a neke od njih čak mogu opisati glamuroznima obzirom i na ljude koji su se nalazili u prostoriji. Međutim, većina koje sam imao namjeru upoznati su imali brkove i pivske trbuhe. Na vidiku nije bilo nikakve Bond djevojke.
Eleanor: Nekad sam mislila da je dio posla agenata pritajeno i tiho 'upadanje' usred noći, promatranje okupljenih bez previše približavanja. U stvarnosti, nikad se ne može privesti netko tijekom koktel zabave jer je ovaj posao i osjetljive osobne prirode.
Agenti CIA-e su obični ljudi
Agenti prestižne agencije mogu biti opisani kao otmjeni i pustolovni špijuni, ali samo u filmovima. U stvarnosti su oni sasvim obični ljudi.
Brad: Ja sam samo običan dečko koji ima obitelji i živi sasvim tipičnim životom. Moji susjedi, prijatelji iz srednje škole, i šira rodbina bi vjerojatno bili šokirani kad bi saznali da je moj posao hvatati špijune, prikupljati informacije koje su ključne u spašavanju života i sudjelovanje u kreiranju nacionalne sigurnosti. Bez obzira što oni mislili o meni, na kraju dana sam zadovoljan jer znam da štitim naciju.
Lovac na blago Greg Brooks iz tvrtke Sub Sea Research u Gorhamu u saveznoj državi Maineu objavio je da je na dubini od 230 metara, stotinjak kilometara od obale našao olupinu broda SS Port Nicholson u kojem se navodno nalazi isplata Sovjetskog Saveza Sjedinjenim Državama za ratne zalihe. Pokaže li se ta tvrdnja točnom, bit će to jedno od najvećih potopljenih blaga u povijesti.
Na novinarsko pitanje bi li pristao na moguće sučeljavanje s ostalim kandidatima, Milošević je odgovorio potvrdno te da zagovara takvu ideju, ali u sklopu stranke jer drži da to treba biti 'unutar stranačke infrastrukture'.
Uzeo sam tavu i bučio. S prozora sam vidio spasitelje i pokušao vikati. Kada je prvi spasitelj došao do mene, zagrlio sam ga. Ti momci su bili izvanredni, izvukli su me za nekoliko sati, rekao je Manrico Giampedroni.
Copyright © Dnevno.hr 2012.