pexels
pexels

Čak 84% bijelaca iz radničke klase i 74% visokoobrazovanih u SAD smatra da vlada “ne zastupa njihova gledišta”, a većina smatra da je “kršćanstvo napadnuto”

Autor:

Tko će onda uopće glasati za Hillary? Bez brige: iako smatraju da vlada ne zastupa njihove poglede, bijelci su u Americi prilično podijeljeni oko toga za koga će glasati. No, jedna stvar je jasna: među onima u SAD koji rade za svoj novac, umjesto da novac ne radi za njih, Trump ima jasno vodstvo.

CNN, u SAD još zvan i “Clinton News Network”, zbog izrazito pristranog izvješćivanja isključivo na štetu Trumpa i u korist Hillary Clinton, je u suradnji s organizacijom Kaiser Family Foundation proveo veliko istraživanje, koje u originalu možete proučiti ovdje. Iz njega proizlazi da čak 84 posto pripadnika bijelih pripadnika radničke klase oba spola tvrdi da vlada u Washingtonu, D.C. ne predstavlja ljude poput njih — a 74 posto bijelaca oba spola s najmanje 4 godine koledža, dakle s fakultetskim obrazovanjem ili višim, se slaže. Ukratko: oni koji zarađuju svoj novac, nisu na socijali, i nisu dovoljno bogati da ne bi morali raditi ili da bi drugi radili za njih, mahom smatraju da ih vlada jednostavno zanemaruje, iako čine temelj američkog gospodarstva.

Gotovo polovica, 47% bijele radničke klase, smatra da su najbolji dani SAD iza njih. Samo 18% njih je zadovoljno ekonomskom situacijom u kojoj se zemlja nalazi, a 78% je nezadovoljno – od čega 53% vrlo nezadovoljno. Koliko njih je vrlo zadovoljno ekonomskom situacijom u kojoj se zemlja nalazi? Mizernih 3%! A samo 24% njih kažu da su zadovoljni “količinom utjecaja koju ljudi poput njih imaju na političke procese”. Otprilike dvostruko više, 45%, je vrlo nezadovoljno. Zanimljivo je da su crni radnici tek nešto zadovoljniji – samo njih 23% je zadovoljno, od toga 7% vrlo zadovoljno. Visokoobrazovani bijelci su nešto zadovoljniji od jednih i drugih: 33% je zadovoljno, gotovo dvostruko više dakle onih iz srednje klase nego iz radničke. A tko je najzadovoljniji? Nećete vjerovati – latinosi. Čak 44% njih je zadovoljno ekonomskom situacijom u kojoj se zemlja nalazi!

Ovdje valja primijetiti da je istraživanje, po svim pitanjima, podijeljeno na radničku bijelu klasu i visokoobrazovane bijelce, dok kategorije visokoobrazovanih nema kod latino i crne populacije, već se samo spominje “working class”, radnička klasa. Isto tako pada u oči izostanak azijata u statistici, što malo čudi jer oni u SAD statistički zarađuju daleko više od ostalih rasa, i daleko više od bijelaca, a usto su relativno, u odnosu na svoj udio u populaciji, najprisutniji u visokotehnološlim djelatnostima i općenito među tehnološki visokoobrazovanim kadrom. U Googleu, primjerice, radi čak 20% azijata, daleko više nego što im je udio u populaciji, i svega 2% crnih ljudi (a i oni uglavnom kao pomoćno osoblje), što je nedavno izazvalo buru kritika u SAD: neki su Google proglasili rasističkom kompanijom, jer zapošljavaju ljude isključivo prema stručnosti i kompetencijama, a ne prema boji kože. Google je pokajnički i skrušeno poručio da će to svakako ispraviti i uvesti više “različitosti”, te ubuduće početi više gledati koje su boje kože ljudi koje zapošljavaju, neovisno o njihovoj stručnosti: “diversity” je moda koju ne možete ovih dana na zapadu ignorirati. Kako god, podaci o primanjima i razlika između primanja žutih i bijelih ljudi u korist žutih upućuje da je SAD rasistička država u kojoj su bijelci potlačeni i diskriminirani. Bar slijedom liberalne logike.

Nadalje, polovica radničke klase vjeruje da će njihova djeca, kad dođu u njihove godine, imati lošiji standard života od onog koji oni danas imaju. A ni tim današnjim nisu prezadovoljni. Ukratko, Amerikanci više ne vjeruju u američki san. Čak 62% bijele radničke klase vjeruje da je unazad nekoliko godina postalo teže za ljude poput njih financijski napredovati. A 67% smatra da je pronaći dobar posao postalo – teže.

Ako se malo dalje zadubite u podatke, vidjet ćete da je 56% pripadnika bijele radničke klase reklo da će vjerojatno glasati za Trumpa – dok će 28% njih vjerojatno dati svoj glas za Hillary Clinton. Razlika? Dvostruko. 38% ih međutim kaže da “definitivno neće” glasati za Trumpa, dok velika većina, 66%, kaže da “definitivno neće glasati za Hillary”. Kako stoji s crnom radničkom klasom? 2% za Trumpa! Čak i latinosi, iako je Trump njima najviše stao na žulj, su skloni Trumpu u puno većem broju. Njih 13%. A kad se uzmu u obzir samo registrirani birači, dakle oni koji su do sad izašli na bar jedne izbore, 60% bijelih radnika je za Trumpa, a samo 29% za Clinton. Kad se uzme u obzir da Hillary uživa osjetno veću popularnost među ženama, i da podaci jednog drugog istraživanja o kom sam pisao pokazuju da će udane žene pretežno glasati za Trumpa, a neudane u velikoj većini za Hillary, te da ona vodi među ženskom populacijom, nije teško izračunati da Trump uživa gotovo jednoglasnu podršku “opresora” – bijelih muškaraca iz radničke klase. Zašto radnička klasa ne glasa za ljevicu nigdje u svijetu? Pitanje je očito, današnja ljevica, tj “liberali” kako sami sebe zovu u SAD, iako ničeg liberalnog u njihovoj politici nema, zapravo zastupaju samo elite i socijalne slučajeve.

O tome svjedoči i da su i bijelci s fakultetom, kad se uzmu oba spola u obzir, skloniji glasati za Hillary nego za Trumpa – 39% će vjerojatno glasati za Trumpa, 57% za Hillary Clintnon. No tu su isto razlike u spolu velike, pa muškarci i iz te grupe u osjetno većem broju naginju Trumpu nego žene, koje čine osnov biračkog tijela Hillary Clinton među bijelcima. I u Hrvatskoj mediji često pred svake izbore ističu kako “visokoobrazovani u većem broju glasaju za SDP” a ruralne sredine za HDZ, kako bi se promicala filozofija kako je glasati za ljevicu napredno i dobro, i kako samo zaostali seljaci glasaju za desne kandidate. Činjenica je međutim da što idete prema gore na društvenoj ljestvici, među bogatije slojeve, ljevica, vječni zaštitnik radničke klase, ima sve veću potporu. Sama radnička klasa očito nema baš nikakvog interesa glasati za lijeve kandidate, iako postoji image republikanaca i općenito desnice u svijetu kao zaštitnika bogatih, i ljevice kao zaštitnika radnika i obespravljenih.

To potvrđuju i podaci iz ovog istraživanja, gdje se 22% radnika generalno deklariraju kao Demokrati, 34% kao Republikanci. No, zanimljivo je da 62% bijelih radnika smatra da je za probleme s kojima se danas suočavaju kao društvena skupina kriva prvenstveno – savezna vlada u Washingtonu. 20%, dapače, smatra da je vlada jedini krivac. Svega 33% krivi Wall Street i bankare. Gotovo jednak postotak njih, 63%, smatra da savezna vlada daje previše povlastica bogatima i da im previše pomaže, dok 66% njih smatra da ta ista vlada ne pomaže dovoljno radnicima.

No trgovinski sporazumi, poput upravo propalog TTIP-a, su još jedna stvar oko koje se crni i bijeli radnici be slažu. Što zapravo pokazuje kolike su dubine podjela u američkom društvu. 69% bijelih radnika i radnica smatra da su takvi sporazumi štetni i da se time gube radna mjesta u SAD, a isto smatra i 62% visokoobrazovanih bijelaca. S druge strane, samo 37% crnih i latino radnika kaže kako su trgovački ugovori s drugim zemljama štetni za radna mjesta.

A rasna pitanja? 50% bijelih radnika smatra da “porast rasnih i etničkih različitosti u Americi” vide kao dobru stvar “jer  omogućava ekonomske i socijalne koristi za većinu Amerikanaca”. Dakle, rasizma ni među radničkom klasom baš i – nema, i Amerikanci nipošto ne žele rasno i etnički ujednačenu Ameriku. Što, obzirom na etnogenezu Amerikanaca kao nacije i sustav vrijednosti, ne treba čuditi. Druga je stvar što brojni s obje strane Atlantika vjeruju da je ono što je dobro za SAD dobro za cijeli svijet – naprotiv, većina američkih “rješenja”, kad je prenesena u Europu, je dala posve drukčije, u pravilu loše rezultate (kao primjer: emancipacija po američkom receptu, pobačaj i anti-bebi pilula nisu utjecali na natalitet u SAD, koji je i dalje 2,1 djeteta po ženi, zbog drukčijeg načina života Amerikanaca. S druge strane, u Europi imamo demografsku katastrofu u svim razvijenim državama – niti jedna nema prirodni prirast koji bi osigurao dugorčni opstanak, a Hrvatska je među gorima, dobrim dijelom jer je ženama nemoguće spojiti karijeru i troje ili četvero djece, niti prostor u našim stanovima to baš dozvoljava. U Americi, iako ne postoji ništa poput plaćenog porodiljnog, stvari funkcioniraju drukčije, žene ili daju otkaz kad rode i ponovo se zaposle kad mogu – što je tamo puno lakše, ili niti ne idu na porodiljni jer svaka bolja američka tvrtka ima dječji vrtić unutar same tvrtke, odnosno osigurano čuvanje djece, kako žene zbog poroda ne bi izostajale s posla.) O tome što “etnička različitost” donosi Njemačkoj i Švedskoj ovih dana ne treba niti pričati – Europa, jednostavno, nije Amerika, i isti recepti ne daju isti rezultat.
S druge strane, 38% radnika obje boje kože, zajedno s 31% latino radnika, kažu da je porast etničke i rasne različitosti u SAD loša stvar, “jer ljudi gube osjećaj pripadnosti”. Zanimljivo da je ovo valjda jedina stvar oko koje posotji slično stajalište bijelih i crnih radnika. A s time se slaže tek 20% bijelih intelektualaca. Reklo bi se da su oni po tom pitanju prilično odvojeni od stavova radnika bilo koje rase.

Zanimljiv je i stav o kršćanstvu: 55% svih ispitanika smatra da su kršćanske vrijednosti napadnute u SAD, i s tim se slaže 65% bijele i 62% crne radničke klase! 47% bijelih radnika smatra da su “imigranti danas teret za našu zemlju jer nam oduzimaju poslove, sredstva za zdravstvenu zaštitu i kuće”, ali 63% ipak vjeruje kako su migranti iz muslimanskih zemalja “u osnovi dobri i pošteni ljudi”. No, 43% ih smatra da pridonose porastu kriminala, a 63% ih smatra da povećavaju rizik od terorističkih napada.

Ispitivanje je provedeno terenski, na slučajnom uzorku od 1.614 ljudi diljem SAD, starih od 18 godina na dalje, u periodu od početka kolovoza do početka rujna. Statistički, margina greške je 3%.

Autor:

ZADNJE VIJESTI