Hvatanje i smrt francuskog heroja narodnog otpora Jeana Moulina jedno je od najtamnijih poglavlja ratne povijesti, međutim, u manirama tragedije, misterija i gotovo dramskog zapleta, 70 godina poslije okolnosti pojašnjava posljednji preživjeli svjedok nemilog događaja - 97-godišnji Raymond Aubrac.

Događaj u Francuskoj poznat kao 'racija u kući u Caluireu' (dijelu Lyona) ostatku svijeta je znan kao dan kad se Gestapo napokon domogao Jeana Moulina, mladića kojem je 1942. general de Gaulle delegirao organiziranje protufašističke podzemne grupe. Pod njegovim okriljem, pokret otpora razvijao se od raštrkanih entuzijasta do ujedinjene vojne strukture s ozbiljnim bojnim potencijalom. Međutim, njegovom djelovanju kraj je došao na kobnom sastanku u kući u Caluire u jugoistočnom predgrađu Liona 21. lipnja 1943., kada je sazvan hitan sastanak zbog uhićenja jednog od viših časnika pokreta.

Šok, ali ne i iznenađenje

Sedamdeset godina kasnije, čovjek koji je hodao uz Moulina kako bi i sam prisustvovao sastanku te stajao nasuprot njega dok su mu pobočnici zloglasnog gestapovca Klausa Barbija (wiki) stavljali lisice, još je uvijek živ i sasvim lucidno se prisjeća dijela svoje uzbudljive i tamne prošlosti, piše BBC.

- Kada su Gestapovci provalili u kuću šokirali smo se, ali ne i iznenadili. U tom trenutku sam sjedio do Moulina koji mi je rekao da ima komadić papira u džepu i da se potrudim da ovaj nestane. Rukom sam posegnuo u njegov džep, izvadio papirić i progutao ga. Nikad nisam saznao što je na njemu pisalo - ispričao je Aubrac.

Rođen 1914. Aubrac je bio ljevičar, pristaša komunističke partije, međutim, nikad i njenim članom. Nakon što je izbio rat oženio se ljevičarkom Lucie Bernard, kratko bio u vojnoj službi prije zarobljavanja, a potom i bijega. U kasnim 1940-tima, bračni par se skrasio u Lyonu.

Iako nikad nije bio službeni član pokreta otpora, Aubrac je 1942. postao važna figura u počecima Moulinova formiranja otpora te mu je povjereno organiziranje komiteta takozvane 'Tajne vojske'. Riječ je o paravojnom tijelu koja je okupljalo bojne jedinice različitih grupa koje su djelovale iz podzemlja. U lipnju 1943. iznenada je uhićen vođa 'Tajne vojske' i Aubracov nadređeni - general Charles Delestraint zbog čega je hitno sazvan sastanak u Caliureu.

U to vrijeme Aubrac se već nekoliko puta susreo s Moulinom i, poput većine ljudi, podlegao njegovoj karizmi.

- On je uistinu bio izvanredan čovjek. Teško ga je opisati. Fizički, nije izgledao nimalo neobično, osim, možda, njegovih očiju. Nikad nije izigravao autoritet niti nametao svoju volju iako je imao pravu moć. U posljednjih 70 godina, svaki put kad bih imao problema, zapitao bih se što bi Moulin napravio, takav je čovjek bio - ispričao je Aubrac.

Sastanak u Caluireu i danas je kontroverzan zbog još uvijek neriješenog pitanja - tko je bio izdajnik?

Aubrac vjeruje u dosada najzastupljeniju teoriju prema kojoj je izdajnik bio član otpora Rene Hardy. Hardy, prisjeća se Aubrac, nije trebao prisustvovati kobnom sastanku jer je bio premlad. U trenutku stavljanja lisica Hardy je ostao jedni oslobođen zbog čega je imao priliku pobjeći. Uspješno je to obavio unatoč Nijemcima naoružanim do zuba koji su prilikom njegovog bijega ispalili tek nekoliko hitaca.

Međutim, u ulozi izdajnika pojavio se i sam Aubrac nakon što je objavljena knjiga u kojoj je autor na osnovi Aubracovih kontradiktornih iskaza tvrdio da je upravo on izdajnik.

Raymond Aubrac i supruga sudskim putem skinuli su ljagu sa svoga imena, ipak, i nakon zadovoljene pravde, ostao je gorak okus u ustima.

Jedna od poznatijih ratnih priča

Dugo poslije rata na vidjelo je izašlo da je Aubrac nakon sastanka u Caluireu bio također zarobljen, a nekoliko tjedana poslije i osuđen na smrt u Parizu.

- Srećom, prema uhodanoj praksi, nisu me odmah strijeljali već su čekali da vide mogu li im još nekako poslužiti - rekao je Aubrac.

Takav rasplet događaja osigurao je dovoljno vremena Aubracovoj supruzi Lucie da smisli plan bijega iz nacističkih ralja što je i postala jedna od poznatijih ratnih priča.

Lucie je nekako uspjela uvjeriti njemačkog zapovjednika da nosi dijete zarobljenika Aubraca (što je i bila istina) te da nije udana za njega. Prestravljena mogućnošću da će se roditi izvanbračno dijete, Lucie je uspjela dobiti pristanak o sklapanju braka prije Aubracovog smaknuća.

Konvoj u kojemu se 21. listopada Aubrac iz policijskog sjedišta vraćao s bračne ceremonije u zatvor, napala je teško naoružana skupina pokreta otpora. Ubijena su tri Nijemca, a 14 zatvorenika je pobjeglo.

- Jedna od automobila pokreta pretekao je kamion u kojem se sam ja vozio, a kad su se dva vozila bočno izravnala, upucan je njemački vozač, sjeća se Aubrac kojemu je metak okrznuo lice.

Nekoliko mjeseci poslije, Raymonda i Lucie preuzele su snage RAF-a i s tajne lokacije na sjeveru Liona premjestile u London. Nedugo nakon, Luice je rodila njihovo drugo dijete.

Nakon ratne karijere Aubrac je posvetio radu u UN-ovoj organizaciji za hranu i agrikulturu u Rimu, a u braku s Luice je bio sve do njezine smrti 2007. godine.