en.kremlin.ru
en.kremlin.ru

U Ljubljanu stiže gazda – i kolosalni spomenik Crvenoj armiji!

Autor: Boštjan Marko Turk/7Dnevno/15. srpnja 2016.

Montaža spomenika „osloboditeljima“ u Ljubljani samo je fragment mozaika intenzivnog preuređenja moći od Jadrana do Baltika, kako bi se izrazio Churchill. Organizator nove politike stoluje u Kremlju, a njegovo glavno oružje - osim vojske - je energija

31. srpnja u posjet Sloveniji dolazi ruski predsjednik Vladimir Putin. Tom će mu prilikom u Ljubljani biti dopušteno svečano otkrivanje spomenika „osloboditeljima“ Slovenije 1945. godine, Crvenoj armiji. Doista, sovjetska je vojska „oslobodila“ samo mali dio teritorija na krajnjem sjeveroistoku zemlje, ali taj pothvat zahtijevao je 5000 žrtava (službeni podatak), uglavnom civilnih. Usto, svaka deseta žena tijekom kratkotrajne sovjetske invazije bila je silovana. Vladimir Putin si je zamislio kolosa koji će dosezati 10 metara u visinu, na vrhu ukrašenog crvenom zvijezdom. U Sloveniji postoje samo dva spomenika koji dosežu takve dimenzije: Spomenik revolucije na trgu ispred parlamenta u Ljubljani i spomenik Titu u Velenju. Podaci govore sami za sebe – samo spomenici totalitarne prošlosti dosežu ovolike visine u Sloveniji.

I Karadžićev spomenik „ukrasio“ Ljubljanu

Osmoga srpnja ljubljanski je župan ugostio svojega beogradskog kolegu Sinišu Malija. Pedeset metara od spomenika utemeljitelju slovenskog književnog jezika Primožu Trubaru (Trubar je u 16. stoljeću pomagao u širenju glagoljaške književnosti u Hrvatskoj) u središtu Ljubljane otkrili su spomenik Vuku Stefanoviću Karadžiću. On je, u suradnji s Jernejom Kopitarom, gramatičarom, iz starocrkvenog slovenskog oblikovao moderni srpski jezik. U slovensku i hrvatsku svijest zapisao se u negativnom svjetlu. Bio je najveći protivnik utemeljitelju moderne slovenske književnosti – Francu Prešernu: prisiljavao ga je na oponašanje srpske narodne lirike. Da je Kopitaru suradnja s Karadžićem uspjela, Slovenci bi propustili 19. stoljeće. To bi bilo isto kao kad bi netko iz povijesti Hrvata izbacio dubrovačku renesansnu dramu. Kopitar je otišao još dalje: prema njegovoj Gramatici Hrvati nemaju status naroda s vlastitim jezikom.

No, Karadžić je kolateralna žrtva: sve zajedno je zanemarivo u usporedbi s političkim konotacijama koje takvi spomenici donose. Kip srpskog reformatora služi promociji jugoslavenskog povezivanja ili obnavljanja nekadašnje titoističke Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u izmijenjenom geopolitičkom kontekstu. Kao što je SFRJ mogao postojati na karti dok i Sovjetski Savez (raspao se iste godine kao i potonji), isto tako, nova jugoslavenska tvorevina – sa srpskim predznakom – može postojati samo u kombinaciji s jakom Rusijom koju predstavlja Putin. A na njezinu čelu stoji petokraka. Svi prethodno navedeni elementi (montaža spomenika) su samo fragmenti mozaika intenzivnog preuređenja moći od Jadrana do Baltika, kako bi se izrazio Churchill. Organizator nove politike stoluje u Moskvi, a njegovo je glavno oružje – osim vojske – energija. Ne iznenađuje stoga da je najvažnija značajka beogradskog župana Siniše Malija prodaja Beopetrola (tada je bio ravnatelj Agencije za privatizaciju Republike Srbije) ruskom Lukoilu, gigantu za iskorištavanje energije u Rusiji: sam je Vladimir Putin ujesen 2003. svečano otkrio prvu benzinsku postaju Lukoila u New Yorku.

Novi okvir za povratak satelita u orbitu

Novi režim Vladimira Putina i njegovih satelita bit će „nov“ samo izvana. Iznutra će biti karakteriziran elementima koji su oblikovali komunističke totalitarne sustave za vrijeme hladnoga rata. S obzirom na činjenicu da su u državama koje nisu provodile temeljitu lustraciju (tu se ubrajaju Srbija, Hrvatska i Slovenija, s Rusijom i njezinim istočnim satelitima) ti elementi preživjeli netaknuti (pomladili su se samo generacijski), stavljaju se okviri u kojima se formiraju nove strukture. Govoreći o Udbi i njezinim sudionicima, o pripadnicima bivšega SKJ, o svim poveznicama koje se održavaju u gospodarstvu.

Većina članova Udbe, Partije i KOS-a u Jugoslaviji bila je srpske nacionalnosti. Srbi su činili dvije trećini ljudi koji su radili u tim službama. Ne govori se o Srbima kao narodu u cjelini: govori se o članovima policijskih službi nekadašnjeg režima. Sama činjenica da si Srbin nije dovoljna za uspon. Važna je i pripadnost ideologiji i podržavanje bivšega režima. Narodnost je u ovom kontekstu puka slučajnost. U Sloveniji je ta kategorija ljudi koncentrirana u Ljubljani, gdje je novac. Obnašaju privilegirane dužnosti u državnoj upravi, bankama, Ministarstvu financija, carini, policiji i drugim mjestima koja su dom vladi. Oni posjeduju moć i usmjeravaju Sloveniju u ruske sfere interesa, koji su  potpuno suprotni njezinoj povijesti i identitetu. Tko se u Ljubljani danas deklarira Slovencem pripadnik je manjine drugoga reda u odnosu na titoiste, prvenstveno Srbe, koji drmaju.

Ako na hrvatskim izborima pobijedi SDP Zorana Milanovića, tražit će prirodne saveznike tamo gdje i pred kraj hladnog rata. Slovenci i Hrvati danas su ponajprije povezani najgorim mogućim perspektivama budućnosti. To je s obzirom na priču o arbitraži u Piranskom zaljevu (kada Hrvatska opet bude unutar Schengena to će biti suvišno) prava sitnica.

Dr. Boštjan Marko Turk, profesor na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a

Autor: Boštjan Marko Turk/7Dnevno/15. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI