commons.wikimedia.org
commons.wikimedia.org

ŠERBEDŽIJA ZAVAPIO: OD raspada Jugoslavije nailazim na nerazumijevanje, na mene su pucali s obje strane

Autor: I.Delić

Šerbedžija je progovorio o svemu po malo.

 U emisiji ‘brionski razgovori’ koja se prikazala na RTS-u gostovao je Rade Šerbedžija koji je progovorio o svojoj karijeri u Jugoslaviji, ali i slavnim prijateljima te tome kako je preživio rat. Među ostalim dotakao se i teme vezane uz brijunski Teatar Ulisis koji je pokrenut na Brijunima 2001., a iza kojega uz njega stoje Borislav Vujčić i Lenka Udovički.
– Prije svega smo bili fascinirani tvrđavom na Malim Brijunima koja je nevjerojatna i fantastična, kao i cijeli taj brijunski naboj, priča s otocima, blizina kopna i tišina koja je užasno važna za teatar na otvorenom. Sve što sam naučio od Ljubiše u KPGT pokušavam utkati u ovaj projekt to je stapanje energije, pozivanje raznih kazališta s područja bivše Jugoslavije i inozemstva. To je jedna vrsta stvaranja živosti i nešto vrlo važno što je Ljubiša radio i što sam od njega naučio – raditi samo velike projekte i baviti se velikim temama, ništa sitno. Uprkos nekim političkim neprepoznavanjima i odnosima prouzrokovanim raznim stvarima zbog čega nam se sredstva zabranjuju ili ne dodjeljuju, mi se održavamo i ne odustajemo i što je financijska situacija gora, mi ćemo biti jači- poručio je Šerbedžija koji se podsjetio i na trenutak kada se upoznao s Krležom čiji šešir još uvijek čuva.

-Upoznali smo se tako što me je pozvao kad sam radio “Moj obračun s njima” po njegovom tekstu. Išao sam skoro dva-tri puta tjedno kod njega, ali je uvijek on inicirao ta druženja. Mnogo mi je pričao, neke važne stvari, o cijelom odnosu na ljevici, o vrsti komunizma i socijalizma koje je on zastupao, o svojim nesporazumima sa rigidnim komunističkim i boljševičkim mišljenjima i postupcima. Bio je idealist, iako je bio i pesimist, u smislu prepoznavanja nekog idelanog društva za čovječanstvo (koje nismo dočekali), koje je on zvao humani socijalizam, neki stupanj pravednosti koju može podnijeti sebična ljudska priroda. Šešir koji mi je poklonio čuva moj prijatelj Ivica u Vodnjanu. Kad mi zatreba, ja ga pozajmim da malo prošetam Krležu, i onda ga vratim- priča Šerbedžija dodajući da su obje strane u ratu pucale na njega.

-Za Hrvate nisam dovoljno Hrvat jer nisam Hrvat, a za Srbe nisam dovoljno Srbin jer sam Srbin iz Hrvatske… šalim se, ali je negdje blizu istine. Nisi mogao ostati netaknut i nedirnut ako nisi izabrao stranu, tada si na vjetrometini gdje obje strane pucaju po tebi. To se meni upravo dogodilo. I zato sam otišao. Od raspada Jugoslavije ja ne nailazim na razumjevanja i to je tako u svim tim novim državama, opet zbog jednog jedinog razloga a to je što ni tada ni danas ne želim da odabrem stranu, ne pristajem na podjele- ističe Šerbedžija.

Inače, njegov projekt na Brijunima živi više od jednog desetljeća, a tamo svakoga kolovoza hodočasti cijela politička, kulturna, gospodarska i društvena elita. Svojedobno je na Brijune trebala doći i bivša premijerka Jadranka Kosor koja je taj događaj propustila što je izazvalo lavinu negativnih komentara.
Šerbedžija je pak do raspada Jugoslavije bio poznat i omiljen glumac na prostorima te bivše države gdje je ostvario niz zapaženih uloga. Bio je prvak hrvatskoga glumišta, ali i vatreni navijač Partizana, a onda je slavu nastavio stjecati snimajući film na ruševinama oslobođenog Vukovara, oženio se s Lenkom Udovički kćerkom istaknutog jugoslavenskog diplomata i obavještajca, povezao s moćnim lobijima u Britaniji i u SAD-u, predstavio se kao žrtva nemilosti “Tuđmanova režima”, otišao u London pa u Hollywood, gdje je odigrao nekoliko epizodnih uloga u američkim filmovima i s dodatnim teretom slave i novca nakon velike promjene vlasti 2000. vratio se trijumfalno u Hrvatsku, u Istru, na Brijune, ili, kako on voli reći, Brione, na kojima provodi nekoliko mjeseci godišnje u društvu svojih umjetničkih i političkih prijatelja sa svih “naših prostora” i naravno u društvu svoje uže i šire obitelji, usput s njima priređujući koju predstavicu koja je opet namijenjena ekskluzivnom krugu njegovih poklonika, a na raspolaganju su mu tada kuhari, sobari i cijeli tim.

Šerbedžijin budžet pune država, Istarska županija, gradovi Zagreb i Pula, T-com, HEP i druga, što državna što privatna, poduzeća. Ministarstvo kulture pod vodstvom Andreje Zlatar Violić proglašava Šerbedžijin teatar teatrom od posebnog nacionalnog značaja i dodjeljuje mu u odnosu na druge, daleko vrjednije i renomiranije ljetne festivale, nemjerljivo više novca. Doista, Zlatar Violić bila je velika nada hrvatskih kulturnjaka koji su združeno ustali protiv Zlatka Hasanbegovića koji im je zatvorio pipu. Zdušno i pomalo tužno tu je ekipu podržao i Šerbedžija uz potporu kolege Nenada Stazića, a s dolaskom Hasanbegovića mora da je u plač briznula i holivudska diva Angelina Jolie, jer eto sada ni ona neće moći na Brijunu kušati hrvatsku janjetinu, dok joj društvo za sedam kuna po danu radi SDP-ov saborski zastupnik Stazić.

Autor: I.Delić

ZADNJE VIJESTI