‘Politički kokošari lažu nam već 22 godine!’

Autor: Srećko Stipović/ 7 Dnevno/ 24. srpnja 2015.

Traganje za posmrtnim ostacima 19 Hrvata zatočenih u logoru Stadion po 30. put bez uspjeha!?

“Politički kokošari obje strane lažu nas već 22 godine o tome gdje su ubijeni bugojanski Hrvati odvedeni iz logora Stadion. Samo dva mjeseca nakon pada Bugojna dobio sam informaciju engleskog agenta da su ih mučili pripadnici Armije BiH, a zatim su ubijeni u ‘kući smrti’ ovdje na Ravnom Rostovu u zgradi koja je danas hotel, u koji nikada ne bih zavirio. To su obični politički kokošari koji kriju mjesto gdje su pokopani naši najmiliji među kojima je i moj brat Mihovil”, izjavio nam je Zlatko Strujić na mjestu označenom kao grobnica Hrvata Bugojna.

Međutim i ovaj put je iskaz bio lažan – po trideseti put tonski iskaz i svjedočenje bili su lažni. Rovokopač je na pojedinim mjestima kopao čak sedam metara duboko u zemlju ne bi li pronašao ostatke tijela ubijenih Hrvata, ali bez rezultata. Obitelji su ostale na rubu očaja: “Ne znam što da kažem. Osjećam se jako tužno. Za mene je ovo previše. Ali čekat ću i dalje da se pronađu tijela naših najmilijih. Vjerujem da će na kraju pravda pobijediti”, izjavila nam je Dijana Strujić koja traga za nestalim mužem Mihovilom.

Lažni tonski zapis svjedoka pokajnika

Sve je krenulo kada se pojavio bivši pripadnik Armije BiH koji je svećenicima Uskopaljske župe Gračanica tražio novac kako bi otkrio informacije gdje se nalaze tijela mučenih, a zatim ubijenih intelektualaca, Hrvata Bugojna, koje je Armija BiH držala u logoru ispod tribina stadiona NK Iskra. Pokajnik, kako su ga do tada zvali, ispričao je u diktafon tko je vozio kamion, koliko je bilo tijela, u što su bila omotana, gdje su pokopana… Informacija je bila toliko uvjerljiva da su na nju nasjeli i mediji, ponajprije Večernji list/izdanje za BiH/, a zatim i Institut za nestale osobe BiH i tužiteljica Slavica Terzić, te sud BiH koji je i odobrio asanaciju terena.

“Nikada brže nismo dobili sve potrebne dozvole za traženje nestalih. U početku mi tužiteljica Slavica Terzić nije vjerovala sve dok joj nisam pustio tonski zapis izjave sada već lažnog svjedoka pokajnika. U zadnjih 15 godina imali smo oko 30 ekshumacija koje nisu rezultirale pronalaskom tijela nestalih Hrvata Bugojna. Apeliram da se prekine s takvom praksom i da se osobe koje daju lažne informacije procesuiraju kao opomena svima da ne smiju obmanjivati javnost i time nanositi bol članovima obitelji nestalih,” kazao je predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe (INO) BiH, Marko Jurišić.

On je izjavio kako je u proteklom ratu na području općine Bugojno nestalo 188 osoba, od kojih je pronađeno i identificirano njih 130. Prema njegovim riječima još se traga za 58 osoba od kojih 32 hrvatske nacionalnosti, osam bošnjačke i 18 osoba srpske nacionalnosti.

Ekshumacijom na Rostovu rukovodilo je Tužiteljstvo BiH na temelju iskaza svjedoka koji je tvrdio kako se tijela 19 žrtava nalazi upravo na tom području.




Prije ove lažne dojave pratio sam asanaciju terena na Ivandinim livadama nedaleko Bugojna. Pretragu terena za ubijenim Hrvatima Bugojna iz logora Stadion vodio je Institut za nestale osobe, a nakon nekoliko sati uspjeli su otkriti samo sitne djeliće kostiju u jednom šahtu, za koje su neki mediji tvrdili da su od nestalih Hrvata, dok je Marko Jurišić ustvrdio da je nemoguće bilo utvrditi čak i podrijetlo kostiju. Dodao je i da nije bilo moguće uraditi čak ni DNA analizu, jer su kosti sitne. Prije Ivandinih livada pratio sam prekopavanje zemljišta i na Zlatarici, lokalitetu između Bugojna i Ravnog Rostova. Tamo je također obavljena asanacija terena na osnovi lažne dojave.

“Govorili su nam da su spaljeni u zeničkoj Željezari, da su u Australiji, Kanadi, Srbiji.. Svi nas lažu – i lijevi i desni političari. Političari i bošnjački i hrvatski. A ja već 22 godine znam istinu koju mi je priopćio 20. listopada 1993. agent engleske tajne službe. Ako pronađemo tijela naših najmilijih, nećemo se svetiti. Oprostit ćemo, ali nećemo nikada opravdati zločin, nećemo zaboraviti kosti ovih mučenika. Tražit ćemo njihovu rehabilitaciju. Ljudsku, moralnu, ekonomsku i svaku drugu. Taj oprost ne znači da može sve biti isto kao i prije zločina. Taj oprost ne znači da ćemo oprostiti zločincima, naredbodavcima i izvršiteljima zločina”, rekao nam je dr. Zlatko Strujić koji danas živi i radi u Splitu.

Kroz dvadesetak logora u Bugojnu prošlo je oko 2500 Hrvata, među kojima su bili žene, djeca, starci.




Serge Bramertz zatečen i iznenađen

“Samo kroz logor nogometnog stadiona Iskra prošlo je 550 Hrvata. Pripadnici Armije BiH zatvarali su žene, djecu, starce i, naravno, muškarce sposobne za borbu. Žene, djecu i starce obično bi držali tjedan dana u logoru, a onda puštali kućama. Za to vrijeme potpuno bi im opljačkali kuće tako da su se vraćali u prazne domove”, tvrdi Miroslav Zelić, predsjednik bugojanske HVIDR-e, bivši logoraš Armije BiH u Bugojnu.

“Haaški tužitelj Serge Brammertz koji je u ožujku ove godine posjetio franjevačku bolnicu- crkvu u Novoj Bili nije uopće znao za nestale bugojanske Hrvate. Nije mu bila poznata čak ni bolnica u kojoj su tijekom rata ranjenici ležali na crkvenim klupama, a bolnica-crkva bila je bez struje, vode, lijekova. Jednom je i granatirana. Došao je u posjet na moj poziv. Naravno, ostao je zatečen i iznenađen onim što je vidio u crkvi-bolnici u Novoj Bili. Jednostavno mu nije imao tko reći za stradanja Hrvata u središnjoj Bosni, jer su ga uvijek brifirali ljudi kojima nije bilo u interesu da se saznaju zločini Armije BiH u središnjoj Bosni među kojima su i oni u Bugojnu”, rekao nam je Anđelko Kvesić, predsjednik udruge hrvatskih logoraša Domovinskog rata u BiH.

Autor:Srećko Stipović/ 7 Dnevno/ 24. srpnja 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.