wikipedia.org

Otkrivamo tajni plan Alije Izetbegovića za islamizaciju Bosne i Hercegovine iz 1970.!

Autor: Marin Vlahović

U posljednje vrijeme često smo svjedoci optužbi vodećih bošnjačkih političara iz Bosne i Hercegovine, koji uvijek iznova ponavljaju teze o hrvatskoj agresiji na ovu državu, a sva sigurnosna upozorenja na rastući islamski fundamentalizam nazivaju širenjem mržnje i laži. S druge strane realna situacija govori nam kako su Hrvati u praksi izgubili status konstitutivnog naroda te da više o ničemu bitnom ne odlučuju pa tako ni o vlastitoj sudbini. Pod krinkom građanske države, razvila se i islamska država, ali njeni temelji nisu od jučer.

Program islamizacije Bosne i Hercegovine napisao je 1970. Alija Izetbegović, tada je bio nevažna osoba i zbog toga je njegov uradak „Islamska deklaracija“ prošao ispod radara Komunističke partije. Program je ponovno objavljen u Sarajevu 1990., dakle, dvije godine prije početka otvorenog rata u Bosni i Hercegovini.

Alija Izetbegović u „Islamskoj deklaraciji“ piše kako se „Islamski poredak može ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju većinu stanovništva.“ Doduše, s obzirom da je program pisan 1970., on je s obzirom na demografske pokazatelje mogao očekivati da će visoka stopa nataliteta učiniti Muslimane većinskim narodom u Bosni i Hercegovini u roku od nekoliko desetljeća.

Također je izjavio kako „nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija. „ (str.22. Islamska deklaracija, Sarajevo, Bosna 1990)

Postavio je i opće pravilo djelovanja koje se temelji na sljedećoj ideji: „Islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast. (str.43)

Prema tadašnjoj Turskoj imao je prijezir: „Turska kao islamska zemlja vladala je svijetom. Turska kao europski plagijat predstavlja trećerazrednu zemlju.“ (str.4)

Izrazio je i mišljenje da je „stvaranje velike islamske federacije od Maroka do Indonezije i od tropske Afrike do Srednje Azije realističan i legitiman cilj.“ (str.4)

Dijelovi „Islamske deklaracije“ objavljeni su još tijekom ’70-ih godina prošlog stoljeća u Jugoslaviji. Izetbegović zbog toga nije imao osobitih problema do 1983. kada je optužen, zajedno s drugim istaknutim Muslimanima i osuđen na zatvorsku kaznu od četrnaest godina.

Međunarodna zajednica odradila je posao

Sudski proces iskorišten je za razbuktavanje srpskog nacionalizma. Rat koji su kasnije započeli Srbi, aktualizirao je i popularizirao ideju islamske Bosne. U Hrvatskoj se na proces islamizacije Bosne i Hercegovine pojednostavljeno gleda kroz utjecaj arapskih zemalja i u novije doba Turske, ali činjenice govore kako je politički program napisan još 1970. Pisac projekta islamske Bosne i Hercegovine upravo je Alija Izetbegović, biološki i politički otac notornog Bakira Izetbegovića.

Iz kasnijih događaja možemo zaključiti kako je ovaj program uspješno proveden i to uz pomoć međunarodne zajednice, koja je imala ulogu destrukcije svih autonomnih hrvatskih institucija i službi na području Bosne i Hercegovine. Zapravo, međunarodna zajednica je odradila posao koji su po programu trebali provesti sami Muslimani, kada, kako sam Alija Izetbegović izjavljuje steknu dovoljnu „moralnu i brojčanu snagu.“

Republika Srpska, paradržava nastala na genocidu i etničkom čišćenju praktično se sjedinila sa Srbijom te uglavnom ignorira federalnu vlast u Sarajevu. Sudbina budućnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini je ugrožena. Pod krinkom građanske države, bošnjačka većina zakonima i raznim pritiscima onemogućava jasnu artikulaciju političke volje Hrvata, ali i zatire njihova kulturna, vjerska i materijalna prava. U kontekstu trenutnih zbivanja na Balkanu (novi memorandumi i deklaracije Srbije), ali i čitavoj Europi (sveprisutni islamski terorizam, neovisnost Katalonije), trebalo bi ponovno preispitati poziciju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Iz povijesnih dokumenata i knjiga vidljivo je kako Hrvati nisu bili ti koji su dijelili Bosnu i Hercegovinu. Doduše, nisu bili ni Muslimani. Njihovi lideri su svakako htjeli da bude jedinstvena, ali po tome što u njoj jedino oni imaju glavnu riječ.

Autor: Marin Vlahović