Ivica Galovic/ PIXSELL
Ivica Galovic/ PIXSELL

To nije naš referendum, niti će to biti naš rat bude li ga

Autor:

Budimo realni - malo je vjerojatno da će Dodikov referendum, koji se danas održava u RS i probni je balon za referendum o otcjepljenju Srpske od BIH, biti uvod u bilo kakav rat. Međunarodne okolnosti su takve kakve jesu, Vučićevi euročetnici, iako velikosrbi, ne želi ugroziti pregovore s EU davanjem podrške Dodiku, čak ni Rusiju ne zanima ta stvar.

To sve, doduše, ne znači da nekakav rat u susjedstvu ne bi mogao izbiti odluči li se Dodik na otcjepljenje Republike Srpske, što vjerojatno za godinu ili dvije hoće. No, bez otvorenog upletanja Srbije, malo je vjerojatno da bi to moglo prijeći u nešto previše ozbiljno. Vjerojatnije je da će Dodik u perspektivi proglasiti neovisnost RS koju nitko neće priznati, čak niti Srbija. Vlada u Sarajevu će se nastaviti praviti da je BIH jedinstvena država, a RS će se praviti da je neovisna.

No isto tako je jasno da BIH nije, nikad nije bila, niti će po svoj prilici ikad biti, funkcionalna država. Ona je međunarodnih protektorat, i to je bilo jasno čak i jednom Milanoviću koji je u razgovoru s braniteljima rekao kako Bosna i Hercegovina “Big shit”, oliti jedan veliki drek, država u kojoj se nema s kim razgovarati o bilo čemu, u kojoj nema nikavog reda i zakona, vlast stvarno ne drži nitko, a unatoč tome je se gura u EU kako bi se održao krhki mir. Iako ona u stvarnosti ne zadovoljava uvjete ni za prijem u Sveafričku konferenciju.

“Big shit”

Čak je i jedan Komšić potvrdio Milanovićeve riječi: “To što on misli da je BiH ‘big shit’, vjerovali mi ili ne, misli i većina međunarodnih dužnosnika i diplomata na službi u Bosni i Hercegovini kao i širom Balkana. A, ako ćemo pošteno, to misli i povelik broj Bosanaca i Hercegovaca. Izgovarajući ovu rečenicu, kao predsjednik stranke, na zvaničnom sastanku, i još se kasnije hvaleći kako je znao da se to sve snima, Milanović je samo pokazao da je, kako to već mi u ovoj nesretnoj zemlji volimo reći, ‘neuspjeli jalijaš'”, napisao je Komšić, ujedno čelnik oporbene stranke Demokratska fronta (DF). Ako svi misle tako, zašto onda Komšić onda misli da nije? Po onoj Mujinoj, koji, kad ga Fata nazove da mu kaže da pazi jer neki luđak vozi auto-cestom u pogrešnom smjeru, kaže “ma šta jedan, bolan, svi voze u pogrešnom smjeru, jedva ih izbjegavam!”

A “opasnom i zlokobnom” je tada Komšić okarakterizirao i Milanovićevu izjavu kako Hrvatska neće ostaviti Hrvate same s Bošnjacima ukoliko se RS otcjepi od BiH. Što je tu točno zlokobno?! Pa jasno da se Hrvati, kad su prenijeli svoj svoj suverenitet na zajedničku državu BIH, nisu svog suvereniteta odrekli! Samo su ga delegirali na jednu multinacionalnu državu, u kojoj su trebali biti jedan od tri konstitutivna naroda. No jasno je da je konstitutivnost ostala samo mrtvo slovo na papiru. Hrvati i Bošnjaci su “konstitutivni narodi” u tzv. “Šumskoj” upravo koliko su to i Srbi, a zapravo i Hrvati, u tzv. “Bošnjakistanu”. Dakle, stvari stoje ovako: Ustav BIH ne dozvoljava nikakvo otcjepljenje Srpske (za razliku od ustava SFRJ, koji je republikama to dozvoljavao), u međunarodnoj zajednici ne postoji niti jedan bitan, pa ni nebitan čimbenik, koji bi podržao neovisnost RS, a Srbi u BIH nemaju čime ratovati, niti bi ratom nešto dobili: njima treba međunarodno priznanje, koje ne mogu dobiti iako je Srpska de facto već odavno samostalna i nema nikakve veze sa Sarajevom, ne teritorij. Rat ne bi ništa donio ni Bošnjacima, jer ne mogu pokoriti Srpsku i jednostavno je zgaziti tenkovima, te protjerati koji milijun Srba iz nje. A dok god u Srpskoj žive Srbi, oni će odbacivati vlast Sarajeva.

Realna politika i hrvatski interesi

No kako se Hrvatska treba postaviti u slučaju da rata ipak bude, negdje u budućnosti? Nije teško reći kako bi se postavile uspješne države i velesile, poput Britanije i SAD. Prodavali bi naftu i oružje jednoj i drugoj strani, na crno naravno, po ratnim cijenama, i pritom gledali da sukob traje što dulje i što više iscrpi obje strane, usto pričali stalno o miru i zalagali se za njega, te se potom nametnuli kao mirotvorci i arbitri. To je realna politika, ili bolje reći geopolitika. Tu nema morala ni ljubavi, najmanje milosti. Naime, nama je Srbija očiti konkurent za utjecaj, i njen ulazak u EU nama nikako ne odgovara. Jasno je da je ona ključ Balkana, strateški iznimno važna, za razliku od Hrvatske. I jasno je da već sad razni hubovi za ovaj dio Europe sele iz Zagreba u Beograd, zajedno sa sponzorušama i kurtizanama, koje, kako im i ime kaže, uvijek teže nekom dvoru. Nama jačanje utjecaja Srbije ne odgovara.

Ali za RS nas ne treba biti briga, kao ni za BIH kao takvu. Griješe oni Hrvati u BIH koji smatraju da je otcjepljenje RS prilika da se otcijepi i hrvatski dio BIH, pa vide Dodika kao makar i neželjenog saveznika. Dodik sustavno pokušava ubaciti sjeme razdora među Bošnjake i Hrvate, što naravno nije nikakav problem jer ionako tu postoji ne samo veliko nepovjerenje, već i posve realan sukob interesa. Bošnjacima je u interesu da BIH centraliziraju što više, i učvrste svoju vlast: Hrvatima je u interesu da ona bude što više decentralizirana, a i da se raspadne ne bi bilo protivno njihovim interesima. Dodik međutim igra na tu kartu kako bi u slučaju kakvih sukoba u BIH dobio Hrvate na svoju stranu. Međutim, Dodik je velikosrbin kao i svaki drugi, i ne treba sumnjati da on teži za tim da Hrvati zarate s Bošnjacima, pa ako što Hrvata preostane, on će to “ustaša” što ostane sam dokrajčiti.

S druge strane, hrvatski političari, uključujući Plenkovića, mantraju neprekidno kako je naš interes očuvanje BIH i njen prijem u EU. Nije. To je interes nekih drugih, Bruxellesa, Berlina, SAD. Mi tu nemamo interesa. Hrvati u BIH su definitivno u lošem položaju, i sve ih je manje. Širenje panike time da će “Srbija biti na par kilometara od Zagreba” i tu preko Save je isto promašeno: što ti ljudi misle, što je sada s druge strane Save, u Srpskoj? Srbija, ako ćemo iskreno. Ne službeno, ali stvarno i sadržajno, jest. To je srpska država. Ona kao takva nama ne predstavlja niti će predstavljati vojnu prijetnju, ni u slučaju otcjepljenja. Neke Mesićeve priče o nekom jurišanju na koridor su budalaštine.

U sukobu između Bošnjaka i Srba u BIH, koji se intenzivira, Hrvati trebaju ostati striktno neutralni, i ne miješati se u posla niti jednih niti drugih, niti zauzimati stranu. Kad je u Hrvatskoj započeo rat, Alija Izetbegović je rekao “To nije naš rat”. Istina, pogriješio je, jer su samo slijepci mislili da se taj rat neće produljiti na BIH. Međutim, ovaj sukob, koji će gotovo sigurno ostati samo na razini “hladnog rata”, stvarno i nije naš sukob, i to treba jasno reći.  Niti će to biti naš rat, bude li ga. Hrvatska, neovisno o pričama naših političara, nema nikakvog utjecaja na razvoj situacije u BIH, niti ga može imati. BIH nije prava država, nego međunarodni protektorat, i opstat će kao država dok god je to volja međunarodne zajednice, u kojoj Hrvatsku nitko ništa ne pita. Onog časa kad to više ne bude volja međunarodne zajednice, ili kad ona izgubi interes za očuvanje BIH u jednom komadu, ona će se raspasti.

Hrvatska dakle ne može očuvati BIH u komadu ako drugi dignu ruku od nje, niti Srbija može oteti komad BIH. Niti jedna od dvije susjedne zemlja ne može utjecati na to hoće li BIH opstati ili ne, a ne može ni Dodik, ne mogu ni vlasti u Sarajevu. Sve ovisi o volji MZ: Ukoliko se Srbi ikad otcijepe, jasno da Hrvatska treba Zapadnu Hercegovinu priključiti sebi, kao što će Srbija RS priključiti sebi. Ali, desi li se to, mi za to nećemo biti krivi ni odgovorni. Isto kao što mi nismo čuvari BIH, niti nas je tko ovlastio da to budemo, ne trebamo niti težiti biti njeni grobari, jer je to iznad i izvan naših dosega: uostalom, našu vladu se ne pita ni oko unutarnjih pitanja Hrvatske, i o tome se odlučuje drugdje, kamoli da bi se buduću vladu na daljinski upravljač nešto pitalo oko BIH.

Autor:

ZADNJE VIJESTI