Pixabay
Pixabay

LICE SREBRENICE ZA KOJE NE ZNATE: Masakr djece 1993. godine…

Autor: T. Budak

Sjećanja na te mučne, srebreničke dane obilježavat će se kroz cijeli mjesec, no Srebrenica je imala svoju muku, i to nemalu, dvije godine prije genocidnog pohoda Srba na muslimansko stanovništvo.

U Hrvatskom saboru održan je komemorativni program povodom obilježavanja 21. godišnjice genocida u Srebrenici u organizaciji Bandić Milan 365 – Stranke rada i solidarnosti, nezavisne zastupnice Ermine Lekaj Prljaskaj, Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba te Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske „Preporod“. Tom prilikom okupljeni su podsjetili javnost na odluku Hrvatskog sabora iz 2009. o proglašenju 11. srpnja Danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

Sjećanja na te mučne, srebreničke dane obilježavat će se kroz cijeli mjesec, no Srebrenica je imala svoju muku, i to nemalu, dvije godine prije genocidnog pohoda Srba na muslimansko stanovništvo.

Na igralištu kod osnovne i srednje škole u Srebrenici 12. travnja 1993. od ispaljenih granata sa srpskih položaja ubijena su 74, a ranjeno oko 150 mladih Bošnjaka iz Srebrenice i Podrinja. Najveći broj poginulih (a govori se oko 60) bila su djeca. Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao, a na njega se vrlo slabo i medijski podsjeća…

Tog dana su predstavnici Vojske Republike Srpske izjavili predstavnicima UNHCR-a da će napasti Srebrenicu u roku od 2 dana ako se Bošnjaci ne predaju i to su i učinili. Istog dana su napali osnovnu školu uz već spomenuti broj žrtava.

Sead Bekrić, jedan od preživjelih, dao je iskaz Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju opisavši kako su ga oslijepili u dobi od 12 godina:

– Bilo je to igralište u Srebrenici i 12. travnja 1993. na njemu je bilo puno. Mi smo igrali utakmicu i zatim je sa Zvijezde počelo granatiranje, sa brda iznad Bratunca, igralište je granatirano i ja sam oslijepljen, a ubijeno je 62 ljudi… Ja sam razumio da je tog dana ubijeno 60, 62 ljudi i da je bilo preko 100 ranjenih.

Osnovna škola u Srebrenici bila je prihvatilište stotina izbjeglica iz Cerske i Konjević-Polja, pa su se tamo mahom nalazile žene i djeca.

Preživjele je liječio dr. Nedret Mujkanović koji je u intervjuu sa Chuckom Sudeticem opisao kako su ljudi sjedili ispred škole koja je bila puna izbjeglica, a djeca su igrala nogomet i druge igre.

– Srbi su usmjerili vatru prema toj lokaciji. To je bilo potpuno iznenađenje. Okolo su bili razbacani dijelovi tijela žena i nije se mogao naći način da se oni sastave. Vidio sam jednu mrtvu majku na zemlji koja je držala ruke svoje mrtve djece. Nitko od njih nije imao glave…

Autor: T. Budak

ZADNJE VIJESTI