Flickr

DENIS AVDAGIĆ ZA DNEVNO: Na Balkanu ništa novo, a ni kod Bakira bogme

Autor: Andrea Latinović

”Vruća roba od intervjua Bakira Izetbegovića za Deutche Welle nije nam donijela ništa novoga, ili nepoznatog. Nekoliko njegovih odgovora kao da su potpalili veliku vatru u Srbiji. No ni to nije novo. Ekstenzivne reakcije, burni odgovori na bilo kakvu informaciju koja ne odgovara uvriježenom razmišljanju u srbijanskoj političkoj javnosti postali su posve uobičajeni. I to zapravo treba prihvatiti kao takvo i ne uzbuđivati se previše. Recept je to koji bih dao kao osoba koja to precizno i dugo vremena prati tamošnja politička događanja. Samo tako će se djelovati pozitivno na kompletno susjedstvo. Hrvatska tu uzgred doista pokazuje puno zdraviji pristup koji će nadam se s vremenom i dodatno ojačati”, govori u razgovoru za Dnevno.hr geostrateg te vojni i sigurnosni analitičar Denis Avdagić.

”Izetbegović je, dakle, rekao stavove koji su otprije poznati. Iznenađenje bi bilo da je kojim slučajem kazao nešto što od njega nismo očekivali. Nažalost, osobno sam očekivao da će reterirati od nepotrebne rasprave o gradnji pelješkog mosta ali i u tom segmentu intervjua je također potvrdio ranija stajališta. S Hrvatske strane to je isto tako nakon svega najzdravije ignorirati”, objašnjava dalje Avdagić.

Kaže kako se ”nadao da je nedavni susret predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović s Izetbegovićem promijenilo i njegov pristup. Dakle, isti intervju oko kojeg se u Srbiji digla jedna u nizu od “regionalnih afera”, pokazao je kako je stav bošnjačkog člana BiH Predsjedništva o Pelješkom mostu nepromijenjen. Po tom pitanju preostaje nam jedino da se bosanskohercegovačkoj javnosti uputi pitanje, a koje ona treba postavljati svojim predstavnicima: Planira li BiH gradnju velike luke, trajektne, vojne, kontejnerske u Neumu ili na Poluotoku Kleku? Ukoliko je odgovor na to pitanje potvrdan, tada bi doista bilo dobro da dvije strane sjednu za stol i rasprave mogućnosti i sporove. Ovako, tvrdi politički stavovi tu su očito jedino kako bi se imalo stavove”, nastavlja analitičar Avdagić.

I kaže: ”Usporedbe radi, to je kao da otvarate brojne bankovne račune kako bi ih imali, jer novca za njih nemate. Međutim, danas znamo da ni otvaranje i držanje takvih računa nije besplatno. U ovom slučaju ono košta dobrosusjedskih odnosa”.

Je li dosta krvavih ratova?

”Iznimno tragičnim vidim međudržavne odnose na tlu bivše Jugoslavije. Kao da krvavi ratovi nisu bili dovoljni, neprijateljstvo i govori u kojima nema niti malo senzibilnosti prema drugima dominiraju. O temama koje su doista zapravo bespredmetne. I to sve od Vardara pa do Triglava.

U Sloveniji su građani, a napose političari uvjereni kako je strateški cilj taj “prokleti” Piranski zaljev i izlaz na otvoreno more. No, iole pametniji analitičar bi sagledavajući geopolitičko okruženje, moguće promijene i eventualni “worst case scenario” odmah kazao slovenskoj javnosti kako je strateški potez za Sloveniju jedino njegovanje suradnje s Hrvatskom, suradnja i prijateljstvo među državama. Slovenski spinovi kako je Hrvatska zemlja koja ima problem sa svim susjedima također je prilično blesava konstrukcija, znajući da niti jedna ex-Yu republika nema sređene granice međusobno, uključujući i polupriznato Kosovo.

U Bosni i Hercegovini, zemlji ponosa i prkosa, a nažalost i krvi i meda, kao da se ne želi shvatiti da ne samo dobar odnos sa susjedima nego i onaj unutar kuće jedino mogu garantirati miran san ukućana. Zaboravite Tursku, Njemačku, SAD pa i Hrvatsku i Srbiju. Sjedite za stol, pa ako treba i švedski i nađite načina za miran suživot. Ustaljeno ponavljanje o spremnosti na rat nikome normalnom nisu potrebni. Nadam se da se nitko na to neće naljutiti, da pogrešno parafraziram Izetbegovića, ali mislim da je Bosna i Hercegovina vidjela dovoljno krvi i prijetećih poruka da bi bilo fer i korektno da jedno stoljeće i prebaci u miru.

Što se Srbije tiče, bilo bi dobro zamisliti da se strateški cilj o povratku Kosova doista ostvari i zapitati što onda? Hoće li nakon toga ljudi živjeti bolje u Nišu, Smederevu, Prištini..? Hoće li se uvesti albanski jezik kao ravnopravan srpskomu? Ponekad se od silnih želja ne razmišlja što ako se ostvare. Možda je zato za neke želje i najbolje da ostanu neostvarene.

Na kraju, činjenica je da je nemoguće fizički pobjeći sa Balkana, ako je to geografski pojam, ali je itekako moguće pobjeći iz “balkanske krčme”. Brojna iseljavanja, posebno mladih i obrazovanih potvrđuju onu kako “pametniji popušta”. Umjesto da pojedinci odlaze iz ove zamišljene “krčme” prije kraja radnog vremena, bolje bi bilo istu preurediti i na sredinu dovući onaj spomenuti “švedski stol”…”, pomalo rezignirano zaključuje Denis Avdagić.

 

Autor: Andrea Latinović