Upravitelji stambenih štedionica u Hrvatskoj ogorčeni su odnosom Vlade prema njima. Nekad moćne financijske institucije od kojih su koristi imali svi, građani, građevinari, ali i državna blagajna, danas su na koljenima.

I ovako mizeran rezultat iz 2010. uspjeli su prepoloviti, a prošlu su godinu tri od pet štedionica završile u gubicima.

U neslužbenim razgovorima s upraviteljima stambenih štedionica može se čuti kako sve što se s njima događalo nije slučajno. One su, tvrde, namjerno uništene kako ne bi stvarale jeftiniju konkurenciju bankama. U tome su bankarima, tvrde, zdušno pomogli političari.

Ograničavale su samovolju banaka

 Naime, u usporedbi s običnim ugovorima o kreditiranju, zajmovi čiji je temelj stambena štednja regulirani su strožim ugovorima. Prije svega, zakonski je ograničena razlika između pasivne kamatne stope koju banka plaća na štednju i cijene kredita koju zaračunava. Ne treba zaboraviti ni da je kamatna stopa na kredit fiksna, a ne postoji ni rizik od valutnih poremećaja zbog kojih su (znaju to svi koji su kredite vezali za tečaj švicarca) brojnim štedišama rate vrtoglavo rasle. Time je drastično ograničena samovolja banaka upakirana u 'diskrecijske odluke' koje idu na štetu dužnika. Iz navedenoga je jasno zašto banke nisu zainteresirane za postojanje stambenih štedionica.

Nejasno međutim ostaje što je interes države da uništi stambene štedionice?

- Sve je počelo još 2005. godine kada je smanjen maksimalni iznos državnih poticajnih sredstava na stambenu štednju s 1250 kuna na 750 kuna. To je demotiviralo građane. Nakon toga počele su kasniti i državne uplate poticajnih sredstava štedionicama, otkriva nam jedan od upravitelja štedionice koji je, razumljivo, želio ostati anoniman.

O svemu međutim otvoreno progovara Ivan Ostojić, predsjednik Uprave Wustenrot stambene štedionice.

Udarac iz Minsitarstva financija

- Mi se zapravo još uvijek pokušavamo oporaviti od posljedica famozne odluke Ministarstva financija koje je lani provelo prisilnu ovrhu nad državnim poticajima na sredstva stambene štednje koja su realizirana na osnovi kredita s međufinanciranjem, ističe Ostojić.

 Radi se naime o ukinutim državnim poticajima za dio klijenata u međufinanciranju, koji još nisu imali 30% ugovorene štednje. Za njihov je model Ministarstvo zaključilo da je izvan sustava. Štedionice su nakon toga tužile Ministarstvo.

- Osim izravne štete za građevinsku industriju koja je putem naših stambenih kredita mogla prodati oko 1000 novih stanova godišnje vrijednih 700.000 kuna, državni proračun je oštećen za gotovo 300 milijuna kuna poreznih prihoda godišnje, ističe Ostojić.

Nezadovoljni su i u Raiffeisen štedionici koja je proteklu godinu završila s 8 milijuna kuna gubitka.

Država kreditirala samu sebe

- Od početka poslovanja u Hrvatskoj stambena štednja ima smolu: smanjivani su poticaji, godinama se čekalo uvođenje međufinanciranja i dopuštenje investiranja štedionica u stanogradnju, a obje odluke donesene su kad je zapravo bilo kasno. Od 2000. do 2005. godine bili smo jako uspješni u prikupljanju novih depozita, a nismo smjeli međufinancirati, odnosno odobravati kredite bez razdoblja štednje. Jedino ulaganje koje nam je u tom trenutku bilo dopušteno su državne obveznice. Ministarstvo je davalo poticaje na štednju, a zapravo su financirali sami sebe kroz našu kupnju državnih obveznica, kaže čelnik Raiffeisen stambene štedionice Christian Vallant.

Svjedoči i o sprezi političara i bankara.

- Stambena štedionica jedne velike i važne banke u Hrvatskoj osam godina nije odobrila nijedan stambeni kredit. Ministarstvo je istovremeno to osam godina toleriralo. Klijentima koji su ih tražili kredite odobravala ih je banka, protiv zakona, sustava i modela. To je politički interes jedne velike banke, koja se bojala uspjeha tog sustava, kakav je zabilježen recimo u Češkoj. Činjenica je da Stambene štedionice od početka imaju neprijetelje na svim stranama, završava Vallant.