Ljubitelj ste lijepe pisane riječi? Ipak, smatrate da niste toliko vješt autor da biste objavili neki svoj rukopis? Jeste li ipak nekad potajice, listajući djelo omiljenog spisatelja, maštali o svojoj prvoj objavljenoj zbirci, romanu, ili pak izvedenom scenariju? Mislite da je to nemoguća misija, jer niste dio kulturne elite? E pa varate se!

To će vam potvrditi polaznici CeKaPe-ovih radionica, zatim ljetne škole pisanja i glume kao i jednogodišnje škole kreativnog pisanja Centra za kreativno pisanje u Amruševoj 10 u Zagrebu, koja 5. veljače otvara svoja vrata kako starim, tako i nekim novim polaznicima.

Milana Vuković-Runjić, Ivana Simić Bodrožić, Tomislav Zajec, Goran Ferčec, Dalibor Matanić, Alemko Gluhak, Branko Čegec, Jagna Pogačnik samo su neki od poznatih hrvatskih pisaca, pjesnika, kritičara, prevoditelja, scenarista i drugih stručnjaka uključenih u procese književnog stvaralaštva, koji pomažu, što polaznicima CeKaPe-ovih radionica, a što jednogodišnje škole, da razviju talent i bruse svoje spisateljske vještine.

Pisanje romana najviše privlači žene

- Među polaznicima dominiraju žene različitih zanimanja i dobi, no svima je zajedničko to što u sebi osjećaju spisateljski poriv kojega samo treba ohrabriti. Za pisanje treba imati hrabrosti. Njih ne treba naučiti pisati, one to već znaju, već im samo treba potaknuti da prikupe hrabrost i da napišu to što osjećaju - kaže poznata spisateljica i kolumnistica Milana Vuković Runjić, koja je kao nakladnik nekim svojim 'učenicama' već i objavila prvu knjigu.

- Kad netko od mojih polaznika objavi knjigu, to je velika sreća kakvu možete usporediti s rođenjem djeteta, jer vaš nevidljivi svijet se utjelovljuje i ukoričuje. Pisce najviše muči taj problem nevidljivosti - kaže Milana, upozorivši kako dobar pisac ne mora nužno biti i poznat.

- Na frankfurtskom sajmu nailazim na potpuno šuplje knjige od jedne sezone. Danas, nažalost, prolazi ona knjiga koja ima najbolju marketinšku kampanju, a ne ona knjiga koja je dobro napisana u vremenu u kojemu živimo. Tiražni pisac i dobar pisac, te dvije stvari se često ne podudaraju - zaključuje.

Pisanje je, kaže, stjerano u kut, a bilo kakav govor o tome postala je - čista egzotika.

- Ljudi pisce doživljavaju kao čudake koji piskaraju nekakve bajke. I najveći pisci svijeta osjetili su taj prezir, a ne daj bože da ste tek pjesnik! Oni su doista "čuđenje u svijetu" baš kako i kaže A. B. Šimić. Ako priznaš da si pjesnik, ljudi će ti reći - odi u Vrapče, to je najbolja destinacija za tvoje afinitete - u šali domeće Milana ističući kako ona podržava svako pisanje, bez obzira je li riječ o poeziji, maloj prozi, eseju...

Ohrabrivanje talenta

S njom se slaže i njezin kolega iz CeKaPe-ove škole, dramatičar i romanopisac Tomislav Zajec.

- CKP je izrodio nekoliko vrlo dobrih pisaca što mlađih, a što ljudi zrelije dobi. Kod nas nema dobne granice, a naša je glavna uloga - ohrabrivanje talenta. Mnogi srednjoškolci i studenti u CKP-u se pripremaju za Akademiju dramske umjetnosti - kaže Zajec.

Goran Ferčec zaključuje kako se u CeKaPe-u oformljuje nova kategorija autora koji nisu profesionalni pisci već se u životu bave nekim drugim poslovima, dok istovremeno pišu. Ta kategorija ljudi aktualna je, kaže Ferčec, u razvijenim zemljama, dok kod nas ne postoji infrastruktura koja bi potaknula njihov interes. Stoga im Centar za kreativno pisanje služi poput oaze u kojoj mogu svoje umjetničke pokušaje dodatno proširiti.

- Za razliku od uobičajenih radionica, jednogodišnji studij polako izrasta u ozbiljno sveučilište pa polaznici svoju ulogu još ozbiljnije shvaćaju, jer to je sad već pravo studiranje i po cijeni, ali i intenzitetu, dakle nije nešto tek usputno - zaključuje Ferčec.

Kakvi su motivi polaznika, maštaju li možda o tome da budućnosti postanu poznata imena hrvatske kulturne scene, pitamo.

- U Hrvatskoj je puno teže govoriti o afirmaciji putem kulture, jer se dogodio velik pad ne samo ekonomskog već i intelektualnog standarda. Oni dolaze isključivo kako bi materijalizirali svoje tekstove koji leže po nekim njihovim ladicama ili ih godinama drže u glavi te im je ovo prilika da provjere imaju li ti tekstovi smisla, vrijednost, kvalitetu da se pretvore u kakvo umjetničko djelo. Dakako, ukoliko pišu scenarij svjesni su da mogu dogurati do filma, a ako se bave dramom, znaju da postoji mogućnost da se ta drama objavi ili postavi u nekom od kazališta. Postoji, dakle, mogućnost za takvo nešto. Oni se stoga mogu afirmirati kao autori. Neki potaknuti time i upisuju dramaturgiju ili pak glumu... - priča Goran Ferčec potvrdivši kako ta školica nekima doista može promijeniti život.

Veliki ulog

No, sve ovisi o njihovu talentu, o tome koliko rada žele i mogu još uložiti.

- Ima tu ljudi najrazličitijih profila, od srednjoškolaca do bankarskih službenika, medicinskih sestara... zanimanja su razna. Svi imaju jake tekstove, izražen talent za jezik, međutim, uvijek tvrdim kako je talent samo 1 posto, a sve ostalo je rad! Nitko ovdje neće naučiti pisati, treba samo raditi da bi bio bolji, puno čitati i puno pisati. Nažalost, u nas ne postoji neka kulturna politika i možete puno toga uložiti, međutim nemate nikakvo jamstvo da će vam se to i vratiti - zaključuje Ferčec.

Program jednogodišnje Škole kreativnog pisanja sastoji se od obaveznog dijela koji obuhvaća 4 osnovna kolegija – proza, drama/scenarij, književno prevođenje i kritičarska praksa, u trajanju od dva semestra te izbornog dijela koji obuhvaća 8 izbornih kolegija (književna kritika, kazališna kritika, filmska kritika, pravopisa, uređivanja časopisa za književnost, izdavaštvo, urednička praksa i autorska prava, stručno-znanstveno pisanje, dramska i scenaristička adaptacija, copywrite).

Na hrvatskom tržištu rada, u nakladničkom i medijskom prostoru, osjeća se potreba za autorima kvalitetnih tekstova, kojima je i namijenjen jedinstveni program Škole kreativnog pisanja, kroz 180 sati nastave i druženja s vodećim imenima hrvatske književnosti, dramske i filmske umjetnosti. Sve informacije potražite na web adresi:  www.cekape.com.