‘Žene koje mrze muškarce’: Početak pobune žena protiv ekscesa feminističkog čistunstva?

Autor:

“Ako je flert zabranjen, ako je bilo kakav prilazak muškarca ženi seksualno zlostavljanje ako ona to ne želi, zavođenje kao takvo postaje stvar prošlosti, jedino što nam tada preostaje je ugovoreni brak”, kaže mi supruga komentirajući “me too” ludilo i reakciju Catherine Deneuve i sto francuskih žena, pretežno intelektualki, na to. I brine o tome kako će naša majušna kćer jednog dana naći partnera, supruga, ako je udvaranje izjednačeno sa seksualnim zlostavljanjem, upucavanje s mačističkom agresijom?  A intrigira je i hoće li za koju godinu feministice, ako im netko blica farovima kad se svojim električnim autima budu bezobrazno ubacivale u tuđu traku, istog tužiti za seksualno zlostavljanje jer im je blicao bez da je tražio dozvolu od njih da im namiguje farovima, i još i buljio na semaforu uz čudne pokrete rukama, vrteći prst na sljepoočnici? Sigurno neki seksualni perverzni prijedlog!

Manifest sto francuskih intelektualki i javnih ženskih osoba – cijeli tekst

Ugovoreni seks, međutim već postoji.  Na američkim sveučilištima popularni su, a ponegdje i propisani, ugovori o dobrovoljnom stupanju u seksualne odnose. Dapače, ugovorom se propisuje i što smijete jedno drugom raditi, a što ne: sve ostalo je silovanje. Amerika promovira takve ugovore jer onda, kažu, nema zabune oko toga je li seks bio silovanje ili dobrovoljan. A zar inače ima?! Ili bi trebalo biti? Francuskinje se u svom pamfletu šale s tim da će valjda ljudi uskoro seks ugovarati preko mobilne aplikacije na kojoj će poklikati što im sve partner smije raditi a što ne, a u biti ne znaju da to već postoji u Americi.

To je taj novi američki puritanizam. Nije čudo da je sukob izbio između Amerikanki i Francuskinja – tih sto žena koje su uz najpoznatiju, Deneuve, potpisale odlično otvoreno pismo nisu bilo tko, te žene su akademici, profesorice, ugledne javne ličnosti, a ne poluobrazovane i polupijane Hollywoodske glumice koje predvode “Me too” pokret. Francuske intelektualke – u pravilu lijevo liberalne a ne katolkinje – su u svom tekstu upravo briljantno oprale nabrijane holivudske kokoši, čiji se feminizam svodi na golu mržnju prema mušarcima, mizandriju. Inače, osnivačice “Me too” možete vidjeti na donjoj slici – Michelle Williams i Taranu Burke.

Razlika između stava Catherine Deneuve i njenih istomišljenica i Amerikanki iz #Metoo je u stvari razlika u pogledu na ljudsku seksualnost između katoličke kulture Francuske, Italije, Srednje Europe i mediterana, i ćudoredne, puritanske Amerike. Dok su na mediteranu flert, zavođenje, igra, uvijek bili dio kulture tih zemalja, puritanci u SAD su dugo na flert i koketiranje gledali kao na nešto nedopustivo. Dok su u povijesti francuski predsjednici tradicionalno imali ljubavnice – i to javno – u Americi bi takve stvari, da političar ima ljubavnicu, javnost skandalizirale do mjere da bi isti morao dati ostavku. Kad smo kod toga: Na brak se nikad nije gledalo isto u katoličkom dijelu svijeta, i protestantskom, u kom se seks izvan braka ne smatra moralnim, već se smatra da se trebate razvesti pa ponovo oženiti ako se želite seksati s nekim drugim, pa stoga i gay-brak u katoličkim kulturama, u kojima razvod nije bio tradicionalna opcija pa se na prevaru i vanbračni odnos stoga ponekad gledalo s više blagonaklonosti, zapravo uopće nema smisla.

No kulturološki gledano taj američki puritanizam se ogleda i u spaljivanju vještica koje se usude reći nešto što odudara od “Istine” s veliki I kako je one vide. Sve je to doslovce na tragu onog što se u SAD događa od osnutka, dok smo se mi u Europi prije pedesetak godina zgražali time da Johh Wayne ponekad opali ženi šamarčinu, prebaci je preko ramena i odnese u kuću-pećinu, ili kad Bond praktički siluje Pussy Galore (Danas bi i ime izazvalo bijes feministica!) na sijenu i ona nakon toga doživi čudesno preobraćenje, danas ta ista Amerika ne samo cenzurira filmove i knjige nego i povijest ako je bila, primjerice, “rasistička”. Nekoć smo se zgražali nad time da su u SAD homoseksualci bili nerijetko ozbiljno maltretirani od lokalnih šerifa i diskriminirani na poslu, dok se u Europi to u boljem slučaju gledalo kao na nešto o čem je pristojno šutjeti iako svi znaju a u najgorem je bilo predmet šala i sprdanja, danas se s pravom zgražamo kad se poziva na bojkot slastičarnice i istu novčano kažnjava zbog diskriminacije jer nije htjela zbog uvjerenja vlasnika raditi svadbenu tortu za gay par, koji je mogao komotno tu tortu naručiti u bilo kojoj drugoj i ne raditi dramu. Da, trebate biti ravnopravni pred zakonom, ne, ne morate se svakom sviđati.

Jedna od onih koja je rekla nešto “neprihvatljivo” je ministrica Murganić, koja je rekavši “to vam je tako u braku” komentirajući povlačenje prijave protiv župana čija je žena povukla prijavu protiv njega očito htjela reći, “ljudi se svade i mire, mrze i vole”, i postala žrtvom radikalnog feminizma koji ju je odmah osudio i stavio na stup srama. Kako se usuđuje reći tako nešto, nešto neprihvatljivo? Nespretno, možda, ali “neprihvatljivo” samo nekom tko je jako zlonamjerno interpretirao njene riječi!

Što znači “neprihvatljivo”; neprihvatljivo kome? Vama ili meni, to nije isto? Društveno neprihvatljivo? U slobodnom društvu je prihvatljivo reći bilo što! I haljine koje su pokazivale gležnjeve su bili društveno neprihvatljive u nekim razdobljima, a bilo je i neprihvatljivo da žena uopće drsko odgovara mužu. Svašta može biti prihvatljivo ili ne, samo korištenje riječi “prihvatljivo” upućuje da postoji ponašanje koje možda nije formalno kažnjivo, ali ga zajednica ne odobrava, da postoje tabui u društvu koji, možda, ne bi trebali postojati jer njihovo postojanje nije sankcionirano zakonom. Znači govorenje neprihvaljivih stvari treba kažnjavati, uvesti cenzuru i u zakon (no Ustav to brani!) ili se držati one da je dozvoljeno sve što nije zabranjeno, a time, sviđalo se kome ili ne, i prihvatljivo.

A mi živimo u vrijeme kad je toga neprihvatljivog sve više, iako društvo postaje permisivnije na neke druge stvari. Moralno čistunstvo počinje ne samo izluđivati ljude, nego sve više hodamo kao po jajima, pazimo što ćemo reći da koga ne uvrijedimo, pazimo što ćemo napisati na Facebooku da ne bismo “diskriminirali”, kao da je uostalom posao građana da paze na “nediskriminaciju” – država mora brinuti da su svi ravnopravni i jednaki pred zakonom, no nema razloga zašto građani ne bi diskriminirali koga god žele iz svog života.

Tako se na udaru moralnog čistunstva našao i lanac trgovina H&M zbog majice, u biti šale, koja je za puritance strahovit rasizam! Bojkotirajmo dućan, pozvale su feministice! A onda je došao pravi šok: Majka crnog dječačića u majici s natpisom “Najkul majmun u džungli” javila se na faceu i poručila, “Prestanite cviliti cijelo vrijeme, ovo je nebitna stvar… Prebolite to”. Mnoge korisnike društvenih mreža je njezin stav iznenadio pa su je upitali zašto “podržava rasističku reklamu”. “Ne vidim gdje je problem, ali ne zato jer sam odabrala ne vidjeti ga, već zato jer ne razmišljam na takav način, žao mi je”, odgovorila im je. Ispravno!

Feminizam je započeo kao borba žena za pravo glasa, škokovanje i ravnopravnost pred  zakonom, a dospio do ženskog pandana muškog mačizma, u kom se žene pokazivanje golih grudi i stražnjica bore protiv tretiranja žena kao seksualnih objekata i gdje je “slut walk” ultimativni izraz feminističkog promišljanja svijeta. Njihove prabake sufražetkinje su pokušavale dokazati da žene mogu biti časne, racionalne, vrijedne poštovanja, profesorice na sveučilištima i intelektualke: treći val ide za tim da zavrijeđuju poštovanje samim time što su određenog spola, neovisno o ponašanju, nešto kao arhetipski latinosi koji smatraju da žene postoje da bi se divile njihovim brkovima i mišićima.

Kao i macho tip iz viceva koji se divi svojim karikaturalnim muškim atributima, feministica trećeg vala se divi svojim tetovažama i plastičnim grudima koje pokazuje po uličnim prosvjedima kao “simbol svoje ženske moći”, u biti kao simbol primitivizma. S druge strane, treći val feminizma žene smatra zakonom protiv seksizma zaštićenim spolom, koji je osjetljiv na uvrede poput pijanog bajkera u  striptiz baru u tri ujutro.

Takav lov na vještice, histerija i moralna panika u vrijeme Reality TV-a, kad svjedočimo tome kako baš svi aspekti života od mode do znanosti postaju sve vulgarniji, ne čudi. Znakovito je da je sve počelo s izborom Trumpa da bi se dokazalo kako je on ženomrzac i seksualni predator (jer mu ništa konkretno nisu našli kako bi ga srušili), ali za vrijeme Clintona ti isti ljudi su stvarnog seksualnog zlostavljača koji je zlorabio položaj branili.

Ženska sloboda se svodi sve više na slobodu izražavanja vulgarne seksualnosti, te osudu muškaraca koji tu seksualnost primijete i na nju reagiraju prirodnim instinktom, dok se ženu koja bi slučajno iz nekog razloga htjela biti samo nečija supruga i majka osuđuje kao nedovoljno ambicioznu i emancipiranu. Paradoks je što feminizam promovira snažnu i neovisnu ženu, ali ona je istovremeno uvijek žrtva muškaraca i njihovih postupaka, što znači da nije niti snažna niti neovisna. To su primijetile i francuskinje u svom pismu.

Snažna i neovisna žena, naime, zna reći “ne” kad ne želi nekog udvarača, zna odbiti poljubac, i ne pravi dramu ako je netko pokuša zavesti. Seksualno zlostavljanje i maltretiranje je jedna stvar, nespretno i neželjeno zavođenje druga! Bilo bi dobro da malo svi, od Roma u Hrvatskoj, crnaca u SAD, feministica u Švedskoj, prestanu izigravati vječne žrtve rasizma, seksizma, koječega, jer žrtve su uvijek individualne, nema tu generalizacije! Oprah je crna, žena, i – milijunašica! Ona nije žrtva, bijeli muškarac koji je ostao bez posla i kuće pod hipotekom jest.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.