Hrvoje Jelavic/PIXSELL

ZAŠTO PARAVINJU ZAPRAVO PUŠTAJU? Ubojice su u službi države, a javnost o tome ne zna ništa!

Autor: Marin Vlahović

Kome za pet ili deset godina može trebati jedan Dragan Paravinja? To možemo samo nagađati...

Mediji su objavili vijest kako je Draganu Paravinji Vrhovni sud doslovno prepolovio zatvorsku kaznu, te da bi isti mogao izaći na slobodu već za četiri godine. Ova odluka je izazvala burne reakcije u javnosti koja ne razumije iz kojih bi motiva sud donio takvo rješenje. Podsjetimo, Paravinja je počinio svirepo ubojstvo mlade djevojke Antonije Bilić, a navodno postoje informacije kako je ubijao i ranije, tijekom svog ratnog puta u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.

Ispada da smo zaboravili kako su kriminalci, a pogotovo psihopatske ličnosti bili iznimno cijenjeni kao suradnici i izvršioci zločina represivnog sustava poznatijeg pod kolokvijalnim terminom „Udba.“ Hrvatska samostalnost i demokratske promjene nisu bitno utjecale na nepisana pravila, postupke i mentalitet rukovodećeg kadra sigurnosnog sustava. Dapače, preustrojavanje bivšeg sustava odradili su pripadnici Udbe poput Perkovića i u tom procesu se potrudili da im nitko ne remeti planove. Likvidiran je niz „ekstremnih“ domoljuba, a rezultat svega je današnja Hrvatska, država koja ustvari nastavlja kontinuitet politike nadzora, a ne istinske borbe protiv kriminala, jer pravi neprijatelji za oligarhiju nisu kriminalci nego slobodnomisleći ljudi koji postavljaju opasna pitanja ili iznose u javnost neugodne činjenice.

Ubojice, gangsteri i mafijaši su s druge strane voljni surađivati i pokazati zahvalnost za smanjenje zatvorske kazne ili bolji tretman u kaznionici. Novine su pisale i o tome kako će Srđan Mlađan na slobodu s 44 godine ali i to se naivno, ili iz straha, pripisuje nesposobnom pravosuđu i lošim zakonima. Slučaj Srđana Mlađana je posebno interesantan. Kao dvostruki ubojica imao je slobodne vikende koje je koristio da bi pljačkao banke. Nije bio pod nikakvim nadzorom, jer da jest ne bi se oteo kontroli. Doduše, možda se i znalo ili bar nagađalo čime se bavi na vikend dopustima, ali nitko ga u tome nije sprečavao. I onda kad je počeo lov na Mlađana i kada su ga locirali, našlo se tamo navodno samo troje policajaca.

Po svim pravilima postupanja, Milenko Vranjković zvani King, bivši pripadnik antiterorističke jedinice Lučko se nikako nije mogao sresti oči u oči sa Srđanom Mlađanom. Za Vranjkovića se pričalo kako se zamjerio moćnim ljudima iz sustava te da je čovjek koji zna mnoge tajne. Je li u pitanju „slučajno“ ubojstvo ili urota vjerojatno nikada nećemo saznati. Radi puštanja kriminalaca na vikende svojedobno je odgovarao Neven Putar, zamjenik kaznionice u Lepoglavi i na tome je sve stalo, ali mi ni danas ne znamo koliko ubojica i luđaka šeće među nama.

Ima tu ranije otpuštenih ili na dopustu, izmišljenim bolovanjima. Javnost i novinari nemaju nikakvog doticaja s takvim informacijama, osim kada ih netko smišljeno ne dostavi kako bi aferu iskoristio za unutarnji politički obračun. Kome za pet ili deset godina može trebati jedan Dragan Paravinja? To možemo samo nagađati, ali sasvim sigurno, beskoristan je svima kao zatvorenik u izolaciji s kojim nitko ne želi odigrati niti partiju šaha. A na slobodi, tko zna? Ne mora nužno ikoga likvidirati. Dovoljno je da sluša zapovijedi onih koji su mu omogućili da ponovno ugleda slobodu. O neovisnosti pravosuđa je smiješno uopće govoriti. Postoje papiri koji su javni, ali i oni koji su tajni, kao i čitav niz metoda kojima se može utjecati na suce. Ako stvari izmaknu poslije kontroli, ili netko počne sumnjati u prljavu pozadinu nekog mračnog događaja, tada se prizna kako se radi o propustu. Eto, nenamjernoj grešci u inače savršenom stroju koji besprijekorno radi. I radi. Pitanje je samo za koga?

Autor: Marin Vlahović

ZADNJE VIJESTI