U KOJEM SVIJETU ŽIVE LJEVIČARI? Građani podržavaju predsjednicu, ali evo zašto bi je neki i RUŠILI!

Autor: Marcel Holjevac

Anketa agencije Promocija Plus o prijevremenim izborima i popularnosti predsjednice iz redova HDZ-a, sudeći po prvim komentarima, šokirala je dio ljevičarskih aktivista koji su apsolutno zgroženi time da je predsjednica, čiji je najbitniji potez do sad bio za hrvatske prilike krajnje radikalan - izbacivanje biste jugoslavenskog komunističkog diktatora iz službenih prostorija demokratske Hrvatske - dobila negativnu ocjenu od svega 7 % ispitanih.

Po tim rezultatima, čak 48,8 posto građana Kolindu Grabar Kitarović ocijenilo je s odličnom ili vrlo dobrom ocjenom. Konkretno, 22,5 % dalo joj je ocjenu odličan, 26,3 % vrlo dobar, osrednju ocjenu – trojku – dodijelilo joj je 24,5 %, a za dvojku i jedinicu odlučilo se samo 12, odnosno 7 % ispitanika. Znajući kako su ankete iste agencije na zadnjim izborima davale prednost Josipoviću, vjerojatno je stvarna ocjena i nešto bolja. No, zašto je to toliko šokiralo brojne komentatore? Jednostavno zato što žive u nekoj svojoj stvarnosti u kojoj je drug Tito i dalje najpopularniji političar, a uspostava nove Jugoslavije tek pitanje dana. Moram priznati da sam i ja malo iznenađen jer znam da u ovoj zemlji bar trećina ljudi ne može probaviti nikog tko dolazi iz HDZ-ova tabora: neki zbog Sanadera i njemu sličnih, no većina jer je općenito nesklona neovisnosti Hrvatske i sentimentalno vezana uz bivšu državu, poput ostavljene supruge koja ne može prežaliti bivšeg ni nakon što ju je pretukao i izbacio iz kuće pa umjesto da se okrene budućnosti živi u nepostojećoj boljoj prošlosti.

Nova predsjednica je već na početku pokazala odmak od balkanskog svadljivog načina komuniciranja i provincijalizma kakav karakterizira ogromnu većinu naših političara, ali i odlučnost također netipičnu za sve hrvatske političare nakon Tuđmana. To joj je svakako donijelo bodove u apolitičnom dijelu javnosti koji političare ocjenjuje više prema stilu nego prema sadržaju. A njezin stil je svakako dobar, važe riječi i govori odmjereno, diplomatski, no opet vrlo jasno i izravno. Ono što govori nije uvredljivo, ali je mnogima naviklima na apologetski stil dosadašnjih političara šokantno. Iako, u stvari, ona ne govori ništa što bilo koji predsjednik bilo koje civilizirane zapadne zemlje ne bi rekao na njenom mjestu. Uostalom, već sama činjenica da je Tita poslala na smetlište povijesti, gdje mu je i mjesto zajedno s istaknutim antifašistima Staljinom, Enver Hoxhom i Ceaussescuom, dovoljna je da joj donese neograničen kredit u dijelu javnosti, ali i vječni prijezir onog drugog dijela, koji i u 21. stoljeću njeguje kult ličnosti kao najprimitivniji oblik parareligije i koji joj to neće oprostiti nikada.

No, malo su složenije i teže objašnjive stvari oko odnosa javnosti prema prijevremenim izborima. Većina građana je za njih, ali sporno je što velik dio njih od ponuđenih odgovora zašto to želi zaokružuje da je to zato jer žele “vladu stručnjaka”. Zapravo se radi o nerazumijevanju demokracije, vlade nisu stručna tijela. One su politička tijela. Zato demokratske države velik dio ovlasti vlade prebacuju na stručne institucije, poput vladinih agencija. Brojne europske države su ukinule ministarstva poput ministarstva kulture, recimo, pa čak i obrazovanja, i to prepustile struci, upravo kako bi depolitizirale ta polja života i prepustila odluke struci. No vlade stručnjaka nikad i nigdje nisu donijele naročito dobre rezultate, jer stručnjaci za ekonomiju, primjerice, nisu kvalificirani političari. Posao je političara osigurati provedivost odluka, pomiriti interese raznih segmenata društva, biti diplomati koji će isposlovati uvođenje određenih rješenja. Dobar primjer je njemačko ekonomsko čudo nakon rata za vrijeme legendarnog kancelara Konrada Adenauera, koji nije bio stručnjak ni za što – bio je tek profesionalni političar. Njega je zamijenio kreator njegove ekonomske politike, vrhunski stručnjak za ekonomiju, Ludwig Erhard, koji nije bio niti izbliza tako uspješan – ne zato što se nije razumio u ekonomiju, nego jer se nije razumio u politiku: koalicija se raspala, on je srušen s mjesta kancelara. Politika je, kažu, umijeće mogućeg. Ona je tu da bi provela neke stvari u djelo, operativno. Vrhunski stručnjak za ekonomiju je nesporno i jedan Grčić, ali je kao političar čista nula: njegov program koji je objavio još prije dolaska SDP koalicije na vlast je bio vrlo razuman, samo od njega baš ništa nije implementirano – rađeno je sve suprotno. Zašto? Zato jer Grčić nema pojma što treba uraditi? Ne, nego zato jer ne zna kako to provesti u djelo. Uostalom, u demokracijama je pravilo da ministri u nekim resorima ne smiju biti osobe “iz struke” – recimo, pravilo je da ministar obrane ne smije biti vojno, već civilno lice. Brojni uspješni ministri su vodili razne resore, od obrane do ekonomije, i bili uspješni u svakom, jer su bili dobri organizatori. Šušak recimo nije imao pojma o vojsci, ali je bio nevjerojatno uspješan ministar obrane, jer je uspijevao toj vojsci osigurati financiranje i sve što im je bilo potrebno, i to pod sankcijama.

No, ono što je mene iznenadilo, je to što je velik dio građana koji je protiv prijevremenih izbora rekao kako smatra da nisu potrebni jer je “vlada napokon počela raditi kako treba”. Nije jasno kojem je genijalcu u agenciji palo na pamet da uopće ponudi takav odgovor, niti jesu li oni koji su to zaokružili stvarno mislili ozbiljno. Svatko tko ima zdrave oči i nešto malo mozga može vidjeti da vlada niti što radi, niti ima pojma što uopće radi i u kojem smjeru želi ići.

Za sukob predsjednice i premijera građani uglavnom odgovornim drže premijera, što i ne čudi. On je naime u više navrata pozivan na razgovor, što kao predsjednik vlade, što kao predsjednik SDP-a, i niti u jednom svojstvu se nije odazvao. Nije se odazvala niti Jadranka Kosor, koja svojim ponašanjem prilično narušava sve ono dobro što je uradila kao premijerka – a toga je svakako bilo više nego što joj za sad javnost želi priznati. Time je za radikalniji dio ljevice od “Jace guzice haračlije” kojoj su dolazili pod prozore stana sred noći postala njihova heroina. Građani smatraju da bi premijer i Predsjednica trebali razgovarati u četiri oka a ne preko medija, međutim premijer je odbio u više navrata razgovor u četiri oka, pa je logično da ostaju samo pisma koja onda mediji prenose.

Ostaje nam sačekati neko novo ispitivanje u kojem će građani ocijeniti rad ove vlade. Ako izvuku minus dva, to će također biti prilično iznenađenje jer se vijesti o lošim privrednim rezultatima u medijima natječu s vijestima o korupcijskim aferama vlade.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.