Screenshot

U IME OCA: Tata malog Cezara, suočen s masovnim ludilom pod komandom Severine, za Hrvate je monstrum iako nema dokaza za to

Autor: Marin Vlahović

Otac je proglašen nasilnikom od kojeg je Nina Kuluz morala pobjeći, iako za takve tvrdnje nema nikakvih dokaza

Nakon što je tisuće ljudi u Splitu fizički spriječilo provođenje pravomoćne sudske odluke, možemo zadovoljno ustvrditi kako građani ipak postoje kao društvena sila. Na žalost, ta sila je ovako spektakularno upotrijebljena tek nakon beskrupulozne manipulacije u medijima i preko društvenih mreža, a sve radi osobnih interesa i ciljeva dviju žena, Severine Kojić i stanovite Nine Kuluz o kojoj svi ti prosvjednici ne znaju ništa, osim činjenice da je majka. A samim time što je majka, po logici histerične rulje, pripada joj dijete.

Otac je proglašen nasilnikom od kojeg je Nina Kuluz morala pobjeći, iako za takve tvrdnje nema nikakvih dokaza. Posebno je zanimljiva i analiza Severine koja je izjavila kako svaka majka prirodno teži domu i obitelji, iz čega proizlazi zaključak da  dotična nije imala izbora jer je morala spašavati živu glavu. Što se događalo u životnom partnerstvu između Alessandra Avenatija i Nine Kuluz javnost ne zna, niti može znati,  ali ono što je sigurno jest da domaći novinari opet nisu odradili domaću zadaću. Zahtjevan je to zadatak i puno posla za većinu redakcijskih piskarala u takozvanim mainstream medijima. Ponovno su zakazali i svjesno dali doprinos eklatantnom primjeru kršenja zakona.

Ako makar težimo objektivnosti, onda je nužno baratati informacijama i sa suprotne strane. Samo problem je taj talijanski jezik. Google translator očito nije dovoljan. Niti jedna televizija nije objavila barem dio intervjua Alessandra Avenatija emitiranog na RAI1. Tata malog Cezara za većinu Hrvatske nema lice. On je tamo neki monstrum koji nema nikakvih prava. Po svemu sudeći, to je daleko od istine. Intervjui, razgovori pa i snimke otkrivaju karakter požrtvovnog oca koji je život podredio potrazi i borbi za vlastitog sina. Pritom, on majci ne brani da dijete viđa, odnosno da dijele skrbništvo, niti o istoj uopće ružno govori. Tako je bilo u njegovim ranijim medijskim istupima posljednjih godina,  ali sada, nakon silne muke i napetosti, izmoren i očajan,  kada se suočio s masovnim ludilom pod komandom Severine Kojić, čovjek je prosto pukao pa lupeta svašta.  I ne treba mu to zamjeriti. U pozadini svega je izrazito opasan društveni presedan koji  nam pokušava nametnuti Severina, popularna pevaljka što se zadnje vrijeme pretvara u konkretnu društvenu štetočinu.

Ovoga puta povukla je raznovrsno i raznobojno društvo od Mire Bulja do Torcide. Nitko naravno nije postavio elementarno i suštinsko pitanje. Što bi bilo da je situacija obrnuta i da je otac taj koji je oteo majci dijete? Predstavili bi ga kao čudovište i psihopatu a Severini i ostalim selebritijima ne bi bilo ni traga. Jadna je zemlja u kojoj je Severina mjerilo majčinstva i gdje nema nikoga tko se usudi stati u obranu oca, Alessandra ili bilo koga drugog. Ali pošto je saga o malom Cezaru toliko banalno i neobjektivno prikazana, možda ne bi bilo loše srušiti neke od mitova koje kroz privatni problem,  ženske manipulatorice i prateći zbor papučara te političkih parazita,   želi ugraditi u svijest nacije kao notornu i jedinu istinu. Teza kako majka prirodno teži obitelji i kući je nevjerojatna glupost koju je izjavila osoba što je mijenjala adrese toliko često da se više ni ne sjeća gdje je sve, pa i s kime živjela. Takve žene, neovisno o tome jesu li u međuvremenu postale majke, nikada i nigdje nemaju mira, stalno izvode cirkuse i s njima normalni muškarci ne mogu dugo izdržati. U žargonu ih sve zovu ludarama, jer samo ta riječ može približno dočarati širok spektar njihovih ispada.

Zato si pronalaze sezonske sponzore pred kojima glume dame, a na kraju završavaju s mlađim, feminiziranim metroseksualcem koji pati od suvremene verzije Edipovog kompleksa. Skandalozan je i odnos prema alimentaciji. Seve je tako najavila kako će pola alimentacije dati Nini Kuluz. Alimentacija je zakonska naknada koja se određuje majci prije svega radi djeteta, a  gospođa Kojić je to pretvorila u „svoju“ mirovinu za što? Koji i kakav rad molit ću lijepo? U ime oca i sina…. Dobro, svi znamo da taj novac njoj nije nužan niti potreban, ali poanta je nešto drugo. Ona ga smatra svojim, jer ga je zaradila. Postoji naziv za takvu vrstu novčane nagodbe. Argument kako je dijete izgubilo doticaj s ocem je ustvari kriminalan jer takav rasplet nije bio očev izbor. Radi se o otmici djeteta koje je godinama živjelo u izolaciji od vanjskog svijeta. Gadljiva je ovo predstava i što je najgore i tipična za nas. U kratkom razdoblju gospođa Kojić je vrijeđala sutkinju, socijalne radnice, a sada je besramno iskoristila privatni spor i zaustavila provedbu sudske odluke. Da je ovo ozbiljna država, priveli bi je u Remetinec na mjesec dana da se malo pribere. Posjet bi mogao biti i edukativnog karaktera jer se tamo nalaze i žene koje bi od Seve mogle puno toga naučiti. Što se tiče Alessandra Avenatija, neae u  ime ovog oca, govore javno dostupne slike i snimke, kad već njegove riječi u Hrvatskoj nitko ne razumije…




Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.