Wikimedia Commons

Srbi pamte svoje junake, mi zaboravljamo: Sinđelić je bio Milan Tepić iz 19. stoljeća!

Autor: Marin Vlahović

Nedavno je na našem portalu objavljena vijest o utakmici veterana nogometnog kluba “Sinđelić” i “Crvene Zvezde”, koja će se održati u ponedjeljak 16. 10., baš na obljetnicu smrti jednog od najvećih junaka Domovinskoga rata i simbola vukovarskoga otpora, Blage Zadre. Reakcije su bile različite. Dio ljudi je svakako ogorčen, ali ima i onih koji smatraju da ne treba dovoditi u pitanju sportsku manifestaciju koja možda i nema jasan politički karakter.

Lik i djelo Sinđelića

Ipak, za vjerodostojnu ocjenu karaktera ove utakmice, bilo bi korektno da se javnost upozna s likom i djelom “Sinđelića” čije ime nosi klub iz Vukovara. Taj je klub čisti srpski klub, u kojem nema mjesta za Hrvate. To ne znači nužno da Hrvat ne bi mogao biti primljen u ovaj kolektiv, već je to jednostavno tako. Grad je podijeljen na Hrvate i Srbe, i rijetki su pojedinci koji održavaju dobre odnose s oba naroda. Tko je bio Sinđelić? Sinđelić je bio povijesna ličnost i mitski junak iz Srbije s početka devetnaestoga stoljeća. Navodimo “povijesna ličnost” i “mitski junak” jer se u srpskoj povijesti mitologija često pretvara u službenu povijest, pa se tako i o raznim “ličnostima” uči kroz pjesme, priče i narodnu predaju, umjesto kroz, recimo, službenu faktografiju.

Uglavnom, Sinđelić je bio jedan od zapovjednika prvog srpskog ustanka protiv Otomanskoga Carstva. Sudjelovao je u nekim važnijim bitkama poput borbi za Ivankovac i Deligrad. Rođen je kao Stevan Radić, a kasniji nadimak Sinđelić, pod kojim ga srpska kultura i poznaje, dobio je po majci Sinđeliji.

Herojska smrt i sličnost s Tepićem

Vjerujem da vas ovi podatci previše ne zanimaju. Koga briga za nekakvog tamo Sinđelića, već uzvikuju mnogi domoljubi dok traži poantu u mom tekstu. Polako, strpite se, još malo. Sinđelić ni po čemu ne bi bio poseban da nije odabrao herojsku smrt. Bio bi tek jedan od manje ili više poznatih ustanika, da se nije svjesno žrtvovao za srpsku slobodu. Skoro dvije stotine godina prije nego što će Milan Tepić u bjelovarskoj vojarni raznijeti sebe i pritom ubiti jedanaest hrvatskih vojnika, isti će postupak napraviti i Sinđelić s Turcima. Naime, kad se našao sa svojim pobunjenicima u turskom okruženju, Sinđelić je skupio burad s barutom, a kad su Turci došli dovoljno blizu, raznio je sebe, vlastite vojnike i sve Turke u blizini. Tako barem kažu legende i priče koje slave ovaj čin pretvarajući Sinđelića u još jednog svevremenskog srpskog junaka.

Čeka li nas i  klub “Milana Tepića”?




Shvaćate li sada o čemu se tu radi? U pitanju je kontinuirana proizvodnja mitskih junaka kroz sva stoljeća i ratove. Za stotinu godina od danas, u Bosni i Hercegovini, a možda i Hrvatskoj, netko će osnovati klub “Milana Tepića”, baš kao što su se našli ljudi koji su prije 90 godina utemeljili nogometni klub “Sinđelić”. Između Milana Tepića i Sinđelića postoji jedino kronološka, odnosno jasna vremenska distanca, ali ona u srpskoj kulturi ne znači ništa, dok je kod Hrvata zaborav stalna pojava. Za Srbe je svaki poginuli Srbin heroj, neovisno o tome je li ujedno i teški zločinac. Ako je umro za Srbiju, oni ga vječno slave. S druge strane, u Hrvatskoj se žive heroje proganja kao zločince, a ni oni mrtvi nemaju mira.

Neka nam ova utakmica između “Sinđelića” i “Crvene Zvezde”, koja je vjerojatno i provokacija, bude znak za buđenje. Ne kao priprema za novi rat, nego radi zaštite slobode koju smo stekli te dostojanstva ljudi koji su za tu slobodu dali život. Jer ako budemo znali čuvati uspomenu na naše heroje, onda ih u budućnosti više nećemo ni trebati, jer će svi naši neprijatelji znati da je svaki Hrvat spreman dati život za Domovinu.




Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.